„Povijest, kultura i jezik, europski put i demokratizacija, ustavna i institucionalna jednakopravnost, europska BiH i svaki drugi oblik političke, društvene, prostorne i ine organizacije apsolutno nemaju nikakvoga smisla u uvjetima demografskoga nestanka Hrvata u BiH. Razina demografske destrukcije Hrvata u BiH je tolikih razmjera da nam svaka druga djelatnost nema gotovo nikakvo značenje nastave li se recentni trendovi depopulacije, prirodnoga pada, izumiranja i iseljavanja. Problem ne možemo prikriti nikakvim objašnjenjima niti fiktivnim slaganjima stanovništva i njegove strukture u službenim popisima, ali ga konačno možemo sagledati, razumjeti i početi rješavati.”
Prema analizi trenutnoga stanja uz postojeći prirodni pad i vanjsku negativnu migracijsku bilancu i projekciju za sljedećih 10 godina može se pretpostaviti smanjenje ukupne hrvatske populacije u BiH sa sadašnjih oko 400 000 na vrlo vjerojatno manje od 300 000 osoba. Možemo samo pretpostaviti ukupnu starost te populacije (vjerojatno blizu 50 godina), odnose mladoga i staroga stanovništva (najmanje dvostruko više starijih od 60 (65) godina nego mladih mlađih od 19 godina), smanjenje rodnosti (vjerojatno ispod 3000 rođenih), povećanje smrtnosti (vjerojatno preko 7000 umrlih), intenziviranje prirodnoga pada (vjerojatno preko 3000 osoba), izumiranje, moguću supstituciju stanovništva (kroz velike migracije prema Europi) itd.
Pretpostavke o ukupno oko 300 000 Hrvata u BiH uz takve su procese zapravo vrlo optimistične i gotovo bismo mogli reći nerealne. Može se reći kako se radi o povijesnom odlasku Hrvata nakon kojega povratka više nema. I sve to u uvjetima velikoga migracijskog pritiska prema Europi iz jugozapadne Azije i sjeverne Afrike. No, ukoliko problem prihvatimo kao hrvatski politički i svaki drugi prioritet, moguće ga je početi i rješavati na ukupnom hrvatskom demografskom i svakom drugom potencijalu u BiH. Svaki novi demografski podatak koji dolazi iz službene statistike prirodnoga kretanja stanovništva, iz statistika zemalja useljavanja ili iz crkvenih krugova koji vode svoju statistiku rađanja, umiranja, iseljavanja i krštenja ponovno potvrdi sve negativnosti demografskoga razvoja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Razina je negativnosti pokazatelja i trendova takva da se po tom pitanju treba već postaviti kao u izvanrednom stanju.
Procjenjujemo kako je hrvatska populacija u BiH kroz cijelu svoju povijest možda i najugroženija do sada jer se sasvim sigurno više nikad neće pojaviti fiziološki natalitet kojim su se uvijek kompenzirala i spašavala ratna stradavanja, iseljavanja ili pak decimiranja stanovništva zbog bolesti, prisilnih preseljavanja i slično. Pojavom i intenziviranjem prirodnoga pada Hrvati u BiH su ušli mimo svih gospodarskih pokazatelja u posttranzicijsku fazu u kojoj, nažalost, još uvijek nema racionalnoga planiranja rodnosti i njezina funkcionalnoga održavanja iznad stopa i razine smrtnosti. Zato što smo demografskoj problematici uglavnom posvećivali samo usputnu i prigodničarsku pažnju, misleći kako će se problem riješiti sam po sebi i zato što gospodarske razvojne koncepcije nisu tu problematiku imale u temelju svih planiranja i postupanja.
Prirodni pad stanovništva
Prihvate li se podaci Biskupske konferencije BiH i kancelara pojedinih biskupija (Sl. 1. i Tab. 1.) o ukupnom i prirodnom kretanju hrvatske populacije u BiH, posebno nakon 1996. godine, moguće je učiti i posložiti nekoliko osnovnih zakonitosti koje će u dolazećoj budućnosti bitno uvjetovati smjer i intenzitet demografskih promjena hrvatskoga naroda. Službena pak statistika iz popisa i godišnjih izvješća pritom će nam poslužiti samo kao potencijalni okvir kako bismo ublažili objektivnu demografsku stvarnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Sl. 1. Broj katolika u Bosni i Hercegovini u razdoblju 1910. – 2015. godine
Izvor: Marić, F., Prezentacija nadbiskupskih izvora
Tab. 3. Hrvati – katolici u Bosni i Hercegovini – osnovni pokazatelji prirodnoga kretanja stanovništva 1996. – 2015. godine (pripremio Franjo Marić)
Godina | Kršteni | Umrli | Prirodno kretanje | Vjernika |
1996. | 6739 | 5272 | 1467 | 424 915 |
1997. | 7127 | 5841 | 1286 | 451 385 |
1998. | 6779 | 5956 | 823 | 451 208 |
1999. | 6736 | 5892 | 844 | 448 186 |
2000. | 6409 | 5831 | 578 | 456 058 |
2001. | 5734 | 5655 | 79 | 458 110 |
2002. | 5543 | 5565 | – 22 | 463 687 |
2003. | 5256 | 5996 | – 740 | 464 821 |
2004. | 5184 | 5937 | – 753 | 464 694 |
2005. | 5244 | 5896 | – 652 | 462 690 |
2006. | 5146 | 5892 | – 746 | 463 131 |
2007. | 4915 | 6155 | – 1240 | 459 102 |
2008. | 4799 | 6214 | – 1415 | 454 921 |
2009. | 4686 | 6075 | – 1389 | 448 147 |
2010. | 4726 | 6136 | – 1410 | 443 013 |
2011. | 4475 | 6252 | – 1777 | 443 084 |
2012. | 4992 | 6420 | – 1428 | 435 562 |
2013. | 4327 | 6187 | – 1860 | 432 177 |
2014. | 4158 | 4819 | – 661 | 420 294 |
2015. | 4061 | 6510 | – 2449 | 405 735 |
Izvor: Marić, F., Rukopis
Službena statistika prirodnoga kretanja stanovništva bilježi na razini BiH u 2015. godini ukupno 29 247 rođenih, ukupno 34 825 umrlih i prirodni pad od – 5577 osoba. Samo godinu dana kasnije, u prvih 9 mjeseci 2016. godine, službeni su pokazatelji sljedeći: rođenih 21 141, umrlih 27 817, dok je prirodni pad čak – 6676 osoba. Pretpostavi li se nastavak takvoga prirodnog pada do kraja godine, odnosno u razdoblju prosječno najvećega umiranja (zima, hladnoća, zdravstveni problemi itd.), mogući je prirodni pad ukupnoga bosanskohercegovačkog stanovništva na razini između 9 i 10.00 osoba! Porast bi prirodnoga pada samo u jednoj godini mogao biti čak gotovo 80 % prirodnoga pada iz 2015. godine. Takva razina prirodnoga pada sasvim sigurno pokazuje veliku demografsku destrukciju promatrane populacije i u sebi krije i veliko starenje i brojno iseljavanje stanovništva. Naravno, ostaje ključno pitanje kojeg?
Godine 2015. službena pak statistika Federalnoga zavoda zabilježila je prirodni pad u Federaciji od -1594 stanovnika, premda također ne znamo egzaktno koja to populacija i koliki prirodni pad ili rast imaju Bošnjaci, Hrvati i Srbi.
Podaci katoličkih nadbiskupija pokazuju kako je u Bosni i Hercegovini ukupno danas vjerojatno samo oko 400 000 Hrvata, čiji je prirodni pad 2015. godine bio – 2449 osoba. Usporedba prirodnoga kretanja stanovništva, odnosno prirodnoga pada, na razini cijele BiH prema podacima službene statistike (- 5577 za cijelu 2015. godinu i – 6676 za prvih devet mjeseci 2016. godine uz njegovo vjerojatno dizanje i preko – 9000 osoba godišnje) i podacima biskupske konferencije za hrvatsku populaciju (- 2449 osoba u 2015. godini) te na razini Federacije (-1594 osobe za 2015. godinu), nedvojbeno potvrđuju vjerojatnost biskupske statistike prirodnoga kretanja stanovništva. Podaci pak službene statistike Bosne i Hercegovine za prvih devet mjeseci 2016. godine, uz opće poznavanje trendova srpske i bošnjačke populacije o rađanju i umiranju, potvrđuju nam vrlo vjerojatno i veće stope (i apsolutne vrijednosti) prirodnoga pada hrvatske populacije za 2016. godinu. Mogla bi to biti najava intenziviranja prirodnoga pada hrvatske populacije u sljedećim godinama kao refleksija smanjivanja i starenja ukupne hrvatske populacije u Bosni i Hercegovini. Istovremeno je to i najava izravnoga ugrožavanja sustava radne snage, obrazovnoga, mirovinskoga, zdravstvenoga pa i financijskoga sustava unutar hrvatske županijske uprave u Federaciji. Problem će očito trebati podignuti na stratešku razinu planiranja i postupanja i demografsku je problematiku nužno postaviti u temelj nacionalne sigurnosti, na isti način kao i u Hrvatskoj. Kad se shvati težina ovih trendova i pokazatelja i znanstvenoga ukazivanja na težinu problema.
Izumiranje Hrvata?
Zato ćemo postaviti nekoliko pretpostavki po kojima bi se hrvatska populacija u Bosni i Hercegovini mogla dalje kretati, razvijati, nestajati, obnavljati i slično, sukladno njezinu značenju u razvojnom smislu u praktički svim djelatnostima i segmentima hrvatskoga društva i gospodarstva u BiH.
- Prema svim pokazateljima prirodni će pad hrvatske populacije u BiH biti sve intenzivniji i vrlo će vjerojatno u 2016. godini prijeći – 3000 osoba, uz stalno povećavanje iz godine u godinu. Naravno uz pretpostavku nikakvoga činjenja i nijemoga promatranja nestanka Hrvata u Bosni i Hercegovini. Gubitak hrvatske populacije u BiH u takvim uvjetima mogao bi u sljedećih 10-ak godina biti čak oko 40 000 osoba. Samo prirodnim putem.
- Posebno zabrinjavaju podaci o prirodnom padu stanovništva na razini cijele Bosne i Hercegovine za prvih 9 mjeseci 2016. godine i mogućnost njegova dizanja do kraja godine na preko – 9000 osoba! Koja to populacija nestaje prirodnim putem; hrvatska, srpska ili bošnjačka? Naravno da to nije nikakav problem utvrditi, samo je pitanje u kojem intenzitetu nestaju Srbi i Hrvati. Naznake hrvatske demografske budućnosti u Bosni i Hercegovini nisu nimalo ohrabrujuće jer nam čak i srednje vrijednosti demografskih parametara najavljuju izumiranje Hrvata u BiH u naznačenom intenzitetu, iako je moguće i vjerojatno intenziviranje procesa. Ne zaboravimo kako je prema Tab. 1. porast prirodnoga pada 2015. godine prema 2014. bio veći za 3,7 puta, a u odnosu na 2013. za 31,7 %!
- Depopulacija hrvatskoga stanovništva u BiH, nažalost, nije uvjetovana samo intenzivnim prirodnim padom, nego i iseljavanjem stanovništva, na što nas ponovno upozoravaju podaci iz Tab. 1. Oscilacije rasta ili pada broja Hrvata nisu signifikantne za ukupnu populaciju u promatranom razdoblju između 1996. i 2015. godine sve do 2013. godine. Tada očito počinje egzodus sličan onom u Hrvatskoj prema europskim razvijenim zemljama, jer je hrvatska populacija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini idealna radna snaga za potrebe europskih gospodarstava svojom obrazovnom razinom, načinom života i mogućnošću prilagodbe novim europskim društvima. Dakle, ukupna je depopulacija 2013. – 2015. godine za 26 442 osobe ili za 6 % cijele populacije ili je smanjenje u odnosu na razdoblje 2011. – 2013. godinu veće za 2,4 puta!
- Koji god faktor smanjenja ukupnoga broja Hrvata u BiH postavimo, razina depopulacije u nadolazećim godinama će biti i apsolutno i relativno razarajuća za sve sustave ako se ne definira jasna revitalizacijska politika. Pretpostavimo li najmanju stopu negativnih promjena i ukupnoga stanovništva i njegova prirodnoga kretanja (10 000 godišnje iseljavanjem i 2500 godišnje prirodnim padom), ukupno bi smanjenje hrvatske populacije u Bosni i Hercegovini moglo iznositi za 10 godina oko 125 000 osoba! Na populaciju od oko 400 000 osoba to je smanjenje za 31,3 %! Samo u 10 godina. Ovakav scenarij ne mora biti realnost ako ozbiljno shvatimo kako se negativni demografski procesi ne mogu zaustaviti sami po sebi i kako ih konačno, ali konačno moramo shvatiti kao problem Hrvata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj prvoga reda veličine i značenja.