Braćo i sestre, danas je Cvjetnica, nedjelja muke Isusove.
Misna čitanja nam najbolje objašnjavaju što slavimo danas.
Na početku smo čitali Evanđelje o svečanom Isusovu ulasku u Jeruzalem, kad ga je narod oduševljeno dočekao kao svoga Kralja, a samo pet dana nakon toga isti taj narod ga je osudio na smrt i raspeo ga na križ, kao što smo čuli u Evanđelju po Luki.
S jedne strane to je bila velika tragedija – sa strane ljudi, koji ni jedan tjedan nisu ustrajali u vjernosti svome Bogu, a s druge strane – s Isusove strane, to je bilo najveće moguće svjedočanstvo Božje ljubavi i vjernosti prema svome narodu. A svega toga se mi sjećamo i sav taj događaj slavimo u jednoj jedinoj svetoj Misi.
Biblija nam kaže da je Bog stvorio čovjeka i postavio ga u Edenski Vrt, koji je bio prepun svakojakog voća, s ukusnim i zdravim plodovima. Između ostalog, tu je bilo i stablo života. Međutim, čovjek je jeo i plodove jednog jedinog zabranjenog voća, sa stabla razlikovanja dobra i zla. Zato je postao smrtan i izbačen je iz Edenskog Vrta, pa više nije mogao uživati ni voće sa stabla života, koje mu inače nije bilo zabranjeno.
Međutim, dobri i milosrdni Bog čovjeku želi život, a ne smrt. Stoga je on poslao svoga Sina, da nam on daruje plodove sa stabla života.
Da bismo mi mogli uživati te životvorne plodove, Isus se popeo na stablo života, a to je stablo njegov KRIŽ. On nam je s toga stabla dao svete plodove: oproštenje grijeha, opravdanje, pomirenje s nebeskim Ocem, radost, sreću i vječni život.
Štoviše, Isus nije htio da njegovo djelo spasenja završi s njegovom smrću, tako da plodove sa tog stabla života uživaju samo oni koji su mu u tom trenutku bili vjerni – a mi znamo da su u času Isusove smrti vjerni bili samo: Blažena Djevica Marija, sv. Ivan apostol, sv. Marija Magdalena i još par drugih žena. Isus je želio da plodovi njegova križa, tog veličanstvenog stabla života, služe svim ljudima, koji budu vjerovali u njega – sve do svršetka svijeta.
Upravo je zato on na svojoj Posljednjoj Večeri utemeljio sakrament presvete Euharistije, svetu Misu, kako bismo se na svakoj Misi mogli hraniti plodovima tog stabla života: Tijelom i Krvlju Kristovom, koji daju vječni život svima nama, koji vjerujemo u Isusa!
Stoga imajmo uvijek u vidu da je sveta Misa Edenski vrt, odnosno Zemaljski raj Novoga zavjeta, u kojem se Isus Krist svaki dan penje na to stablo života – penje se na svoj sveti Križ. Žrtvuje se i umire za naše spasenje. Daje svoj život za nas. Prolijeva svoju predragocjenu Krv za oproštenje naših grijeha i daje nam svoje sveto Tijelo kao hranu vječnoga života.
Mogućnost, koja je nama dana, da možemo svaki dan sudjelovati u svetoj Misi, jest izvanredan privilegij, koji malo tko ima, jer je Misa za nas vrelo života.
Nesudjelovanje na sv. Misi nedjeljom i zapovjednom svetkovinom, jest težak grijeh, zato što mi tako ostajemo bez hrane vječnoga života. Ostajemo pod vlašću smrti. Ugrožavamo svoje spasenje.
Stoga na svakoj misi imajmo u vidu da se u njoj sam Isus Krist žrtvuje za naše spasenje. Na nekrvan način se ponavlja spomen njegove muke i smrti za naše spasenje. I daju nam se plodovi vječnoga života, za koje moramo uvijek biti zahvalni Bogu. Nikad ne podcjenjujmo taj presveti Božji dar, jer bismo na taj način ugrozili svoje vječno spasenje. Amen.
