Sveta Filomena je ranokršćanska mučenica pred kojom teško itko, bilo vjernik ili nevjernik, može biti ravnodušan. I kao što je Isus bio i ostao, prema proroštvu starca Šimuna, znak osporavan (Lk 2,34) tako se događa i u slučaju ove njegove vjerne službenice.
Relikvije
Zemni ostaci sv. Filomene pronađeni su u katakombama svete Priscile u Rimu 1802. u zasebnom grobu na kojem se nalazi natpis upisan na tri opeke LUMENA /PAX TE/ CUM FI ili Lumena mir s tobom u kojem je fi višak. Izmjenom redoslijeda nadgrobnih opeka dobiva se posve logični natpis PAX TECUM FILUMENA, u prijevodu: Mir s tobom Filomena. Uz natpis se nalaze i urezane slike palmine grane, tri strijele, sidra i ljiljana. Iz čega se jasno iščitava da je bila djevica (ljiljan) i mučenica (palmina grana) te da je njezino mučeništvo uključivalo strijele i sidro. Otvaranje groba zbilo se u prisutnosti čuvara relikvija mons. Giacinta Ponzettija.[1] Pronađena je ampula s krvi, mala lubanja i kosti koje su ukazivale na djevojčicu od nekih dvanaest ili trinaest godina starosti. Ovo je i više nego dovoljno da znamo da se radi o svetici i da je stoga kao takvu trebamo častiti. U skladu s time je Crkva i postupila stavivši njezine ostatke u kutiju koja je bila zapečaćena od biskupa i pohranjena na dolično mjesto u Vatikanu. Nekoliko godina poslije svećenik don Franjo di Lucia, zatraživši relikvije za svoju župsku crkvu, dobio je upravo zemne ostatke Filomene. Preuzevši relikvije, župnik ih je donio u Mugnano 9. kolovoza 1805. gdje su se počela događati razna čuda preko kojih se brzo širila pobožnost prema svetici. Veliki odjek posebno je imalo čudo umnažanja njezina praha o kojem se osvjedočila i Kongregacija za bogoštovlje.[2] Tako je Bog preko čuda proslavljao davno stradalu djevojku.
Posebnost svete Filomene jest što su se nakon nekih dvadesetak godina pojavile i podudarne privatne objave o njezinu životu i mučeništvu od tri različite osobe na raznim mjestima. Najdetaljnije i najpoznatije je svjedočanstvo sestre Marije Luize koja je bila utemeljiteljica redovničke družbe i umrla na glasu svetosti. Njezina objava o svetoj Filomeni od 13. kolovoza 1833. dobila je imprimatur od Kongregacije za nauk vjere nekoliko mjeseci poslije (21. prosinca 1833.) i tako je bilo dozvoljeno njezino objavljivanje.[3]
Štovanje
Dodatni poticaj čašćenju svete Filomene daje čudesno ozdravljenje Pauline Jaricot. Ova blaženica, poznata po svome plodnom apostolatu širom katoličkoga svijeta, smrtno bolesna dolazi iz Francuske u Italiju kako bi molila za ozdravljenje na grobu svete Filomene. U Rimu je posjećuje papa Grgur XVI. koji procjenjuje da joj nije ostalo još mnogo vremena pa se preporučuje u njezine molitve kada dođe u nebo. Paulina ga tada pita ako ju ozdravi sveta Filomena da dopusti njezino službeno čašćenje.[4] Papa odgovara potvrdno. Blaženica odlazi u svetište u Mugnano gdje tri dana moli pred oltarom svetice i tamo u nazočnosti mnoštva ljudi biva trenutno ozdravljena 10. kolovoza 1835., upravo na dan Filomenine mučeničke smrti. Papa je na povratku zadržava godinu dana u Rimu da bude siguran da je ozdravila. Na temelju ovoga i drugih nadnaravnih znakova papa 13. siječnja 1837. odobrava štovanje svetice i ustanovljuje njezin spomendan 11. kolovoza.[5] Da bi Crkva nekoga proglasila blaženikom ili svecem, traži potvrdu od Boga preko čuda. U slučaju mučenika to nije potrebno. Ipak kod svete Filomene imamo i mučeništvo i brojna čuda.
Svetica postaje poznata po cijelom svijetu a ujedno rastu i brojna milosna uslišanja koja se njoj pripisuju. Uz običan puk štuju je i mnogi sveci: sv. Antun Marija Claret, sv. Franciska Saveria Cabrini, sv. Petar Chanel, sv. Petar Julian Eymard, sv. Damjan de Veuster, bl. Bartul Longo, bl. Anna Maria Taigi i mnogi drugi. Sveti Ivan Marija Vianney čak je ustvrdio kako je sve što je od Boga tražio posredstvom svoje „male svetice” to i dobio.[6] Sve su to dodatna i brojna jamstva autentičnosti posebno značajna jer dolaze od svetaca. Sveci kao Božji miljenici se teško mogu prevariti u svome sudu, a naročito u ovako velikom broju.
Sliku upotpunjuje i javno očitovanje više papa koji su Filomenu uzdigli raznim priznanjima među najveće svetice Katoličke Crkve. Blaženi Pio IX. hodočastio je u Mugnano i proglasio je suzaštitnicom Napulja i dozvolio misu u njezinu čast. Lav XII. joj je posvetio jednu crkvu, Grgur XVI. ju je imenovao zaštitnicom Žive krunice, a Pio X. je uzdigao njezinu nadbratovštinu na najvišu razinu međunarodne nadbratovštine.[7]
Progon
Unatoč svim naravnim i nadnaravnim dokazima, u jednom trenutku sve je bilo dovedeno u pitanje i svetica je doživjela pravo progonstvo. Još 1902. arheolog Orazio Marucchi je postavio hipotezu da je na opekama ime Filomena, ali da je natpis prethodno pripadao nekom drugom grobu te da pronađena ampula nije sadržavala krv nego miris. Ovu je hipotezu 1905. opovrgao arheolog Giuseppe Bonavenia koji je, za razliku od svoga kolege, osobno proučio opeke i ustvrdio da nisu bile prethodno korištene i da ampula sadrži ostatke krvi.
Kongregacija za bogoštovlje u jednoj bilješci unutar dekreta od 14. veljače 1961. nalaže, bez ikakva obrazloženja, brisanje spomena svete Filomene iz kalendara pa se već godinu dana poslije ne pojavljuje u novom misalu.[8] To je bila samo „liturgijska direktiva” a nikako nijekanje Filomenine svetosti ili njezina štovanja.[9] Pohvalno je i očekivano da se Crkva zauzima za istinu, no u ovom slučaju nije bilo nikakva valjana razloga koji bi ukazivao da se u čašćenju svetice potkrala neka pogreška. Ova odredba ubrzo se zloupotrijebila, posebno od svjetovnih medija koji su Filomeninu popularnost iskoristili da diskreditiraju štovanje svetaca. Ishod je bio da su mnogi unutar Crkve sveticu počeli prešućivati i skrivati gdje su god mogli pa je tako u njezinoj kapeli u Lionu bio uklonjen svaki spomen na nju. Pomutnja među vjernicima bila je tako velika da su neki zaključili da Filomena nije nikad ni postojala. Tako se postkoncilska kriza, koja je trebala poslužiti kao ogledni primjer dodvoravanja svijetu i obračuna iskompleksiranih naprednjaka sa štovanjem svetaca, prenijela i na nedužnu mučenicu iz četvrtoga stoljeća.
Obnova štovanja
U pozadini ovih zbivanja ostalo je nepoznato da se Crkva nikad nije odrekla svete Filomene.
Već u travnju 1961. godine mjesni biskup Adolfo Binni, potaknut razvojem događaja, osniva komisiju u cilju dobivanja smjernica od Vatikana. Kongregacija za bogoštovlje mu je odgovorila: „Nastavite kao dosada.” Dodatno pojašnjenje ista Kongregacija je dala i 1964. upravitelju svetišta: „Uklonjeno je liturgijsko štovanje, ostalo je nepromijenjeno pučko štovanje. Svetica može biti čašćena i štovana i sa izvanjskom proslavom i sa misom.”[10] Doista, bilo bi nelogično i pogrešno da ono što su tolike pape odobravali i promicali sada bude ukinuto na osnovi jedne liturgijske odredbe. Zato je razumljiva i očekivana hermeneutika kontinuiteta koje se Crkva drži.
Arheolog Antonio Ferrua 1963. je potvrdio tvrdnje Bonavenie i ponovno pobio hipoteze Marucchija te zaključio da su opeke bile pogrešno raspoređene jer vjerojatno radnici nisu znali čitati. Upravitelj svetišta u Mugnanu 2000. je zatražio dodatna proučavanja koja su izvela dvije znanstvene ustanove pod vodstvom profesora Carla Lallija koji su nedvojbeno utvrdili da opeke nisu bile prethodno drugdje ugrađene, što potvrđuje i isti tip malte, te da ampula sadrži ostatke krvi.[11] Tako je i znanost dokazala da je čašćenje ove mučenice utemeljeno. Sv. otac Pio ju je štovao još od djetinjstva i zvao je „princezica raja”, a onima koji su se usuđivali osporavati njezino postojanje poručivao je da te sumnje dolaze od đavla ponavljajući: „Može biti da se ne zove Filomena! Ali ova svetica je učinila čuda, a nije ih ime učinilo!”[12]
Otkad su otkrivene njezine relikvije do danas Filomena je nastavila činiti čuda diljem svijeta onima koji su se njoj utjecali. Zahvaljujući tome, posebno ozdravljenju gospođe Mirele Madunić, i kod nas je pokrenuta obnova štovanja ove svetice. U Molvama je tako ozidan njezin oltar i ta crkva postaje središnje mjesto u Hrvatskoj za čašćenje Filomene. U splitskoj crkvi svetoga Filipa Nerija, smještenoj usred palače njezina mučitelja Dioklecijana, gdje se nalazi njezin kip slavi se sveta misa u njezinu čast 25. svibnja. Ona je istinska svetica trećega tisućljeća jer razotkriva herezu racionalizma zorno pokazujući zbilju nevidljive stvarnosti i osvjetljava ljepotu kreposti čistoće u vremenu koje veliča blud.
[1]Mark Miravalle, It Is Time to Meet St. Philomena, Queenship Publishing, Goleta, 2007., 3.
[2]Ibidem, 5-6.
[3]„Biografia”, Santuario Santa Filomena, na: https://www.santuariosantafilomena.it/santa-filomena/biografia, (29. svibnja 2024.).
[4]„Santa Filomena e Paolina Jaricot”, Santuario Santa Filomena, na:
https://www.santuariosantafilomena.it/santa-filomena/santa-filomena-e-paolina-jaricot, (27. svibnja 2024.).
[5]Antonio Borrelli – Emilia Flocchini, „Santa Filomena di Roma Vergine e martire”, Santi, beati e testimoni https://www.santiebeati.it/dettaglio/65825, (28. svibnja 2024.).
[6]M. Miravalle, nav. dj., 29.
[7]Ibidem, 19-21.
[8] A. Borrelli – E.Flocchini, nav. dj.
[9]M. Miravalle, nav. dj., 31.
[10]A. Borrelli – E. Flocchini, nav. dj.
[11]A. Borrelli – E. Flocchini, nav. dj. I drugi znanstvenici su pobili Marucchija. Usp.: M. Miravalle, nav. dj., 33-34.
[12]„Filomena martire cristiana?”, Vatican.news, na:
https://www.vaticannews.va/it/santo-del-giorno/08/13/santa-filomena.html, (27. svibnja 2024.).
