Početna stranica » Biti misionar u Latinskoj Americi

Biti misionar u Latinskoj Americi

111 pregleda

Glas koji je sveta Majka Terezija već kao redovnica neprestano osluškivala – Tvoje je zvanje služiti siromasima! – potaknuo ju je na otkrivanje osobnog poziva unutar redovničkog života. Biti apsolutno opredijeljen za siromahe za Majku Tereziju značilo je biti trajno opredijeljen za Krista kojega prepoznaješ u siromasima i patnicima oko sebe.

Ta hrabrost njezina odgovora nadahnjivala je i mene da jednoga dana krenem putem misija i na najkonkretniji način odgovorim na evanđeoski poziv Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju (Mk 16,15).

U Boliviju sam stigao početkom 2016. godine. U Santa Cruzu de la Sierta pohođao sam tečaj španjolskog jezika, a početkom svibnja započeo sam djelovanje u samostanskom bratstvu u gradiću Minero kao župni vikar. Samostansko bratstvo čine još tri brata, dva svećenika i jedan časni brat. Župa u Minerou posvećena je sv. Izidoru Rataru, a dio je nadbiskupije Santa Cruz de la Sierra. Prije pet godina povjerena je na upravljanje nama kapucinima. Broj misionara u ovoj nadbiskupiji razbija predrasude kako Južnoj Americi nisu potrebni misionari. Zanimljivo je da je tek 10 % domicilnih (dijecezanskih) svećenika, dok su svi ostali misionari iz Perua, Španjolske, Italije, Koreje,… Ovdje u Boliviji već 46 godina djeluje i hrvatski dominikanac fra Karlo Ćavar.

Laici u pastoralu

Povijest djelovanja kapucina u Boliviji nije duga. Početkom 2007. godine započinje Implantatio Ordinis (Ukorjenjivanje Reda) stvaranjem Kuća Prisutnosti, što će nakon nepunih deset godina, u kolovozu 2016., prerasti u Delegaturu. Trenutno u Delegaturi Bolivija djeluje 12 kapucina (11 Peruanaca i jedan Hrvat) u tri zajednice.

Na teritoriju župe Minero živi više od 50 000 stanovnika, no za sada nije moguće ustanoviti točan broj katolika. Osim u župnoj crkvi slavimo svete mise i na skoro trideset filijala. Najudaljenija filijala naše župe nalazi se oko osamdeset kilometara od župne crkve, a kada je nizak vodostaj i rijeka se može pregaziti, taj put se skraćuje za 50 kilometara. Do skoro svih filijala dolazi se po makadamskim ili zemljanim cestama koje su u vrijeme kiše neprohodne, a kasnije teško prohodne. Neke od filijala kao molitveni prostor imaju samo nadstrešnicu od palminih grana, neke imaju sazidanu kapelicu pokrivenu salonitom, a neke od zajednica nemaju nikakav molitveni prostor pa se susret s vjernicima održava u prostorijama škole. Zbog teritorijalne razgranatosti župe i velikog broja filijala, u katehizaciji nam pomažu laici koje pripremamo za tu službu. U najudaljenijim područjima obučavamo nastavnike, ili barem one koji znaju čitati, da mogu pripremati djecu i odrasle za sakramente kršćanske inicijacije. Sve naše suradnike redovito obilazimo, razgovaramo s njima o pitanjima pojedinih zajednica i pripremamo im katehetske materijale. Osobito nakon krizme nastojimo da krizmanici ostanu povezani s nama i aktivni u župi kroz franjevačku mladež, zbor i druge župne aktivnosti. Te mlade sam počeo uključivati i u pastoral te zajedno sa mnom idu na svete mise po našim filijalama i pomažu u evangelizacijskom radu.

Brak na probu

U pastoralnom radu brojni su izazovi. Većina bračnih parova (oko 85 %) živi u konkubinatu ili braku na probu. Nerijetko mladi rano stupaju u spolne odnose i iz tih veza rađaju se djeca koju odgajaju samohrani roditelji, ili mladi roditelji jednostavno počnu zajednički život bez sklapanja braka. Nakon nekoliko godina suživota, nije rijetkost da roditelji ostavljaju svoju djecu djedovima i bakama ili kumovima, a sami započinju novi život s drugim partnerima, često i izvan Bolivije. Jako puno djece nije kršteno zbog roditeljske ravnodušnosti ili zbog nedostatka pravih vjernika koji bi mogli biti kumovi na krštenjima.

Dosta truda ulažemo u moralni i vjerski odgoj djece i mladih koji pohađaju pripravu za sakramente te u vjersku poduku njihovih roditelja. Narod u Boliviji obilježen je kršćanstvom, ali se to kršćanstvo zbog nedostatka svećenika pretvorilo u svojevrsni tradicionalizam s primjesama magije, koja je dio plemenskoga naslijeđa, gdje su ljudi sami sebi nadomjestili liturgijske čine koje teško napuštaju.

Univerzalna Crkva

Govoriti o Bogu kao dobrome Ocu, a ne imati oko za stvarnost ljudi koji se nalaze pored tebe mislim da ne bi imalo nikakvoga smisla. Djelujući već skoro godinu dana u misijama počinjem shvaćati da na poseban način živim Poslanje apostola iz Matejeva evanđelja: Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! (Mt 10,8). Doživljavam da je evangelizacija zapravo (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.