Svetom Filipu Neriju dolazilo je mnogo svijeta. Dolazili su mu sa svojim nevoljama i žalostima da bi od njega otišli utješeni. Posebno su ga voljeli mladi, jer im se znao približiti i s njima o svemu razgovarati. Njemu su mirno mogli otvoriti svoje srce.
Jednom zgodom došao mu je tako jedan njegov mladi prijatelj. S odličnim uspjehom završio je studij prava i došao je k svecu da mu to kaže.
Sveti Filip ga je slušao i gledao prijateljski. I kada je sve čuo, upitao ga je:
- A sad?
- A sad ću biti pravnik i napravit ću karijeru kao odvjetnik.
- A onda?
- A onda? Onda ću nastojati da od toga zbilja nešto čestito bude: nešto imetka, pa vlastita kuća…
- I onda?
- Onda? Onda ću potražiti svoju ženu, osnovat ću svoju obitelj, kako to već ide..
- A onda?
- Ja, onda, prečasni, onda je čovjek već pomalo star.
- A onda? – Još jednom to uporno ‘A onda?’
Istom tada je mladić vidio kuda ga vodi sveti Filip i što mu želi reći.
- Shvatio sam vas, oče, i drago mi je što ste mi to rekli.
Otišao je od njega sretniji nego što je došao k njemu. Postao je svjesniji da osim svega onog što nam može dati svijet i vrijeme, ima još jedan cilj kojemu se nezaustavljivo ide i za koji također treba nešto učiniti.
