Braćo i sestre, vjernici često raspravljaju: tko se može spasiti? Ima li šanse da se ti i ja spasimo? Je li malo ili mnogo onih koji će se spasiti? – I obično dolaze do pogrešnih zaključaka, koji ih dodatno udaljavaju od vječnog spasenja.
Doista, neki (oni rigorozniji) misle da će se rijetko tko spasiti. Stoga, budući da nismo među najboljim i najsvetijim ljudima na svijetu – kažu da nemamo šanse. Tako misle, a onda se upravo zato ni ne trude oko svoga spasenja i posvećenja, jer su uvjereni da nemaju šanse postići taj visoki cilj. I tako ga istinski gube, iako bi imali priliku steći ga.
Drugi, oni neozbiljniji, misle da će se svi spasiti – i zbog toga se ne trude oko vlastitog spasenja, jer misle da će se ionako spasiti. I upravo zbog toga gube svoju vječnu sreću. Idu u pakao, upravo zato što se nisu trudili oko svog spasenja, iako su imali sve uvjete da ga postignu.
Danas nam Sveto pismo tumači i pojašnjava ovaj problem. Bog nam se od početka objavljuje kao dobri Bog, pun ljubavi, koji želi najbolje za svu svoju djecu.
U prvom čitanju (Iz 25, 6-10) prorok Izaija nam najavljuje da će Bog prirediti veliku gozbu za sve narode i obrisati svaku suzu s očiju svih ljudi koji mu dolaze. To nije bio uobičajeni način govora u to vrijeme, jer su Izraelci obično mislili da će Bog spasiti samo svoj izabrani narod, Izrael, a da će uništiti druge narode. Ali ovom prilikom, Bog nam se, preko proroka Izaije, objavljuje kao Gospodin i spasitelj svih naroda svijeta.
U drugom čitanju, sveti Pavao apostol kaže: „Sve mogu u Onome koji me jača“ (Fil 4, 13). Dakle, i mi se možemo spasiti, ali samo uz Božju pomoć. Ne svojom snagom, nego s Božjom pomoću, možemo postići čak i ono što je nemoguće našoj ljudskoj naravi.
U Evanđelju (Mt 22, 1-14) Isus nam objašnjava kako se događa to djelo spasenja. Bog je Kralj cijelog svijeta. Sreća njegova Kraljevstva je poput kraljevske svadbene gozbe, pripremljene u čast njegova Sina. Kraljevi najbliži i najdraži prijatelji pozvani su na tu svadbu, ali neshvatljivo je kako ne samo da nisu htjeli doći na svadbu, nego su čak i zlostavljali i ubijali kraljeve sluge koji su ih pozivali. Na taj su način zaslužili kaznu i smrt.
Međutim, kraljevska svadba ne propada. Ona nije upropaštena. Odbijanje gostiju otvorilo je put svima ostalim: sada kralj poziva sve – i dobre i loše. I oni dolaze. Kralj je pripremio ne samo ukusnu hranu i kraljevska pića, nego i svečanu svadbenu odjeću. Siromasi su bili sretni što su konačno i oni mogli obući tako divnu odjeću – gotovo i više nego zbog same hrane i pića.
Međutim, lijeni skitnica nije obukao svečano svadbeno ruho, nego je ušao samo jesti i piti, ne uzimajući u obzir činjenicu da je tim svojim krpama pokvario ljepotu svadbe, kao i čast kralja i njegova sina. Zbog njegove pokvarenosti, kralj ga je isključio sa svadbe: bacio ga je svezanih ruku i nogu u tamu, gdje će biti „plač i škrgut zubi“…
Jasno nam je da je svadbena odora nebeskog Kraljevstva posvetna milost, koju vjernik besplatno prima prigodom svoga krštenja. Ta se odjeća obnavlja sakramentom ispovijedi i ukrašava se drugim sakramentima, molitvom i dobrim djelima. Bez takve odjeće ne možemo ući na gozbu Kraljevstva Božjega.
Tu odoru mi dobivamo besplatno. Svadba je besplatna. Ali oboje moramo prihvatiti sa zahvalnošću i na dostojan način. Tko nije zahvalan Bogu na njegovim darovima, on ih i ne zaslužuje. Čak i ako ih je Bog dao, ipak će mu biti oduzeti – ako ih dotični pokvarenjak ne prihvati ponizno, dostojanstveno i zahvalno.
Borimo se stoga protiv svoje lijenosti i nezahvalnosti! Iskorijenimo oholost! Uklonimo mane koje imamo – a svi ih imaju! Njegujmo vrline! Počnimo se ponašati kao prava djeca Božja, kao djeca Svevišnjeg Kralja – kao prinčevi i princeze, jer nas je Bog takvima stvorio i takvima učinio na sakramentu Krštenja. – U tom slučaju ne treba se bojati da ćemo ostati izvan Kraljevstva Božjega. Inače nećemo imati mjesta u njemu.
Neka nam naš nebeski Otac udijeli tu milost, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
