Svečanost je predvodio provincijal Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, uz koncelebraciju braće svećenika, a prisutnima se obratio i gvardijan fra Marko Ešegović kao i fra Jozo Vrdoljak idejni začetnik ovog umjetničkog i vjerskog projekta dok su samostanski zbor s Gorice i dio župnoga zbora svojim izvedbama doprinijeli sveukupnom svečanom ugođaju čitavog događaja. Nakon svete mise uslijedio je blagoslov Križnog puta, a potom i zajedničko druženje uz zakusku. Bio je to završetak dugoga puta koji je od prve ideje do ostvarenja trajao trinaest godina, dok su sami radovi trajali gotovo dvije godine.
Umjetnička djela na postajama potpisuju trojica akademskih kipara iz Bosne i Hercegovine: Ante Jurkić, Dejan Pranjković i Ilija Skočibušić. Brončani dijelovi skulptura lijevani su u Ljevaonici umjetnina Jurkić d.o.o. u Donjoj Tramošnici, dok je stručni nadzor nad radovima vodio ing. Drago Rimac.
Cijeli projekt okupio je velik broj ljudi, obrtnika, stručnjaka, kompanija i dobročinitelja. Svaki je od njih, u skladu sa svojim znanjem, mogućnostima i područjem djelovanja, ugradio dio sebe u ostvarenje zamisli. Gvardijan samostana fra Marko Ešegović zato je u prigodi blagoslova posebno istaknuo potrebu zahvaliti svima koji su sudjelovali u njegovoj realizaciji. Posebno mjesto u toj priči pripada fra Jozi Vrdoljaku, idejnom začetniku projekta, koji je preuzeo i brigu da se osiguraju sredstva potrebna za njegovo ostvarenje.
„Dugo je ideja sazrijevala”, kazao je fra Jozo, objašnjavajući da je želio na Gorici, odnosno u Livnu, ostaviti trag ljudima i generacijama koje dolaze. Želio je, kako kaže, da to bude nešto što će ostati iza njega, ali istodobno i nešto što će pripadati svima. A ono što je ostvareno, prema njegovim riječima, nadmašilo je očekivanja. Posebno ga je, kaže, oduševila umjetnička i tehnička izvedba. Od samoga početka fra Jozo je, naime, želio da Križni put bude umjetnički vrijedan i trajan. „Volio bih da umjetnički bude stvarno nešto veliko, nešto što će se pamtiti, da bude nešto monumentalno”, kazao je, dodajući kako mu financijska briga nije bila najvažnija, nego želja da nastane djelo velike umjetničke vrijednosti.
Križni put se sastoji od 14 postaja i jedne dodatne kojom je prikazan susret Uskrsloga Isusa i Marije Magdalene. Fra Jozo upravo u tome vidi jedno od najuspješnijih i najneočekivanijih rješenja Križnog puta. „Život, muka, ne završava samo grobom, koji je prazan, nego uskrsnućem”, istaknuo je. Time čitav Križni put nosi posebnu poruku nade.
Križni put na Gorici teško je promatrati samo kao niz umjetničkih djela postavljenih u prostoru jer on to i nije. Staza, skulpture, zelenilo i prostor oko samostana zajedno stvaraju ambijent koji svakog posjetitelja poziva da uspori, zastane i razmišlja. „Netko će proći cijeli put moleći krunicu, netko u skupini, netko će zastati pred pojedinom postajom, a netko će možda samo hodati i u tišini promatrati prizore pred sobom.” – kazao je fra Marko Ešegović te naglasio kako su ljudi od početka projekta pokazivali zanimanje za radove, a kako su postaje jedna za drugom pristizale, postajalo je sve očitije da su ih vjernici prihvatili kao svoj prostor.
Očekivanja su zato, ponosno ističe fra Marko, optimistična. Križni put već nije samo dovršeni projekt nego prostor koji se koristi. A da će tako biti i ubuduće, možda je najbolje pokazao upravo prizor vjernicima ispunjene samostanske crkve i dvorišta.
Svaki Križni put može biti velik po svojim dimenzijama, zahtjevan po izvedbi i vrijedan po umjetničkim ostvarenjima koja ga čine, ali njegova prava veličina tek se ostvaruje u trenutku kada pred njegovim postajama stoji čovjek. A na Gorici ih je, na dan blagoslova, bilo čitavo mnoštvo i svi su zajedno svjedočili da prostor koji je nastajao trinaest godina tek sada počinje živjeti. Od ideje jednog čovjeka, preko rada umjetnika, stručnjaka, dobročinitelja i brojnih suradnika, nastalo je mjesto koje je broncu i beton pretvorilo u prostor istinski dostojan priče o najvećoj žrtvi koju je za ljudski rod jedna osoba podnijela.
