Rekli smo da su novac i posjed velike sile („požuda očiju”) s kojima se moramo nositi na našem duhovnom putovanju. Isto vrijedi i za tjelesne užitke, posebno za spolnost („požuda tijela”). Sada dolazimo do treće prepreke („oholost života”) na našem putu prosvijetljena, a to je oholost. Na temelju analize istočnoga grijeha, mnogi duhovni pisci smatraju da je oholost korijen svih grijeha. Sv. Bernard ističe da, kao što je strah Gospodnji početak mudrosti (usp. Ps 111,10), tako je i oholost početak svakoga grijeha (usp. Sir 10,15). On kaže da ohol čovjek smatra sebe većim nego što je u Božjim očima ili u stvarnosti. Čin oholosti prvih ljudi (usp. Post 3,5) doveo je do pada u grijeh, a čin ljubavi, poslušnosti i poniznosti Kristove (usp. Fil 2,5.8) donosi mogućnost otkupljenja.
Da bismo mogli napredovati u duhovnome životu, moramo se osloboditi ove egocentrične i sebične težnje, odnosno moramo slomiti svoju oholost. Prvo trebamo izliječiti duboku ranu koja je nastala zbog oholosti da bismo se mogli sjediniti s Bogom, izvorom života i ljubavi. Bog želi da se svi ljudi spase. Bog nudi spasenje svima po svome Sinu. Da bi primio spasenja, čovjek prvo treba priznati i odbaciti svoju oholost. Sljedeći korak jest vjera. Vjera je jednostavan ali moćan ključ koji slama oholost i otvara vrata spasenja. Spasenje je nezasluženi dar koji primamo po vjeri (usp. Rim 3,23.27). Biblijsku poruku spasenja možemo sažeti u dvije temeljne istine: prvo, posljedica pada u grijeh jest odvojenost svih ljudi od Boga; drugo, po Kristovoj žrtvi na križu Bog svima nudi nezasluženi dar otkupljenja. To sv. Pavao kaže ovim riječima: „Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja, opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu” (Rim 3,23). Ako smo zaista svjesni svoga grešnoga stanja, ako smo svjesni da ne zaslužujemo spasenje, ako smo svjesni da je ono veliki dar Božji, onda ta duboka spoznaja može slomiti našu oholost. Ponizan čovjek shvaća da se spasenje prima (kao nezasluženi dar), a ne zaslužuje (svojim trudom i pobožnošću). Zato je isključeno svako osobno hvastanje. Zahvala ide Bogu. Možemo se hvaliti samo svojim slabostima i Križem Kristovim, koji je nevjernicima ludost, a nekršćanima sablazan (usp. 1 Kor 1,17-31). Nijedan kršćanin, pa ni onaj najmoralniji i najsvetiji, ne može se spasiti bez zasluga Krvi Kristove, kaže Bernard. Kristova Krv, prolivena na Golgoti, pribavlja nam dar Duha Svetoga koji nas čini novim, otkupljenim stvorenjem. Ako zanemarimo ovu temeljnu biblijsku istinu o spasenju, koju stalno potvrđuju sveci, u opasnosti smo da postupno skliznemo u oholost, odnosno da pomislimo da spasenje svijeta i naše osobno spasenje ovise samo o nama – o našim strukturama, obrascima, studijama, pobožnostima, krepostima i (umjetnoj) inteligenciji. Glavni grijeh suvremenoga kršćanina jest samodostatnost, odnosno oholost, tvrdi poznati teolog i duhovnik fra Raniero Cantlamessa. Stoga je važno da u našim propovijedima i katehezama uvijek stavljamo naglasak na Boga i milost, a ne na čovjeka i zakon. Razne istočnjačke „pobožnosti i prakse samospoznaje i samospasavanja” jesu otrov koji preko New Age pokreta truje naše društvo i Crkvu.
Vjera je, dakle, ulaz (vrata) u kraljevstvo Božje; po njoj se spašavamo. Prava vjera, spasenjska vjera izražava se kroz molitvu, moralnost, djela ljubavi prema bližnjima. Vjera bez djela je mrtva (usp. Jak 2,14-24). Po tim djelima, koja činimo iz vjere, stječemo zasluge. Međutim i te „zasluge” postižemo zahvaljujući Božjoj milosti, koja nam pomaže da živimo moralno i pobožno. Bit ćemo i suđeni po djelima koja proizlaze iz spasenjske vjere. Posljednji sud ne temelji se samo na našoj nutarnjoj vjeri nego i na djelima (usp. Otk 22,12; Mt 16,26.27; Mt 25,31-46; Rim 2,5-11; 1 Kor 3,10-15; 2 Kor 5,10). Milost koja dolazi po vjeri pomaže nam da činimo dobra djela. Mi ovisimo o Božjoj milosti jer nas ona jača, ne samo u vjeri nego i u djelima. Ako to shvatimo, onda ćemo uvidjeti da nema sukoba između milosti i zakona, između vjere i djela. Ponizan vjernik priznaje da samo u podnožju Kristova Križa može primiti milosrđe i oproštenje. Milost nije dodatak nego temelj našega života.
