Ivan Dodig proslavljeni je tenisač iz Međugorja, rođen 1985. Oženjen i ima dva sina. Profesionalnu karijeru započeo je 2004. U pojedinačnoj konkurenciji igrao do 2017. osvojivši jedan ATP turnir, u Zagrebu 2011., a najbolji plasman je 29. mjesto na ATP ljestvici.
Svoje najbolje teniske rezultate ostvario je u igri parova osvojivši 24 naslova, ponajviše s Brazilcem Marcelom Melom te sa Slovakom Filipom Polášekom. U muškim parovima osvojio tri Grand Slama: Roland-Garros 2015. i 2023. te Australian Open 2021., a bio finalist Wimbledona 2013. i Roland-Garrosa 2022. Osvojio i šest turnira serije Masters 1000: Shanghai 2013., Pariz 2015., Toronto 2016., Cincinnati 2016. i 2019. te Monte Carlo 2023.
U mješovitome paru s Tajvankom Latishom Chan osvojio Roland-Garros 2018. i 2019. te Wimbledon 2019., a Australian Open 2022. s Kristinom Mladenović iz Francuske. Bio je finalist Roland-Garrosa 2016. i Australian Opena 2017. s Indijkom Saniom Mirzom.
Godinama je bio u top 20 na ATP ljestvici parova, a najbolji plasman je 2. mjesto. Predstavljao je Hrvatsku u Davis Cupu od 2010., a bio je dio momčadi koja je osvojila Davis Cup 2018. godine. Također je osvojio srebrnu medalju za Hrvatsku u muškim parovima na Ljetnim olimpijskim igrama 2020. godine s Marinom Čilićem. Nakon više od 20 godina profesionalne karijere umirovio se nakon US Opena 2025. kada je postao novi izbornik hrvatske reprezentacije u Davis Cupu.
Poštovani Ivane, iza Vas je uistinu impresivna teniska karijera. Jeste li kao dječak u Međugorju sanjali barem približno ovoliko uspjeha? Zašto je izbor bio baš tenis?
Teško mi je reći jesam li kao dječak ovo sanjao. Zavolio sam tenis zbog strica koji je napravio pored kuće teniski teren. Imao sam snove da jednog dana zaigram na velikim turnirima. Mislim da sam sve svoje snove ostvario i da sam puno više napravio nego što sam i zamišljao da je moguće. Ali kad krenete sa sportom koji volite, onda imate snove. Kad vidite da ste puno ostvarili, onda postavljate nove ciljeve. Tako sam ja činio kroz svoju karijeru. Sad nakon završetka karijere mogu sa sigurnošću, ponosom i srećom reći da sam ostvario deset puta više nego što sam zamišljao da je ostvarivo i stvarno sam sretan i ponosan. Tako da s te strane mogu reći da sam napravio puno više nego što sam očekivao da je moguće.
Počeci Vaše profesionalne karijere nisu bili nimalo laki. Što Vas je nosilo naprijed unatoč problemima?
Počeci su kao i za svakog bili izazovni i teški. Bilo je to poslijeratno vrijeme gdje je svatko tražio neki put, način kako da pronađe neku sreću, pa sam tako i ja u sportu. Bilo je puno prepreka, teških trenutaka, situacija koje su nekad bile bezizlazne, niste mogli naći rješenje, ali ljubav prema sportu je prevladala, ljubav prema tenisu i tolika želja, to je ono što me uvijek nosilo do zadnjeg trenutka. I to je ono što sam dobio kao dar, da zavolim sport, da se trudim, da dam svoj maksimum. U teškim trenucima sam ustrajao i to me na kraju nagradilo. Teške situacije i ustrajnost je ono što čovjeka ojača. To mi je poslije, kad sam igrao na visokoj razini i kad sam prebrodio te prepreke, sigurno puno pomoglo.
Sportski uspjesi
Godina 2011. bila je jedna od uspješnijih u pojedinačnoj konkurenciji. Osvojili ste jedini ATP turnir, a poslije ste u Montrealu senzacionalno pobijedili Rafaela Nadala, tadašnji svjetski broj 1. Što je to tada Vama značilo?
Pa sigurno da je 2011. bila posebna godina za mene. Osvojio sam svoj jedini profesionalni ATP turnir na velikom rangu, to je Zagreb Open pred domaćim publikom. Stvarno poseban doživljaj. Još sam te godine pobijedio Rafaela Nadala. U tom trenutku dobiti takve igrače kao što su bili Federer, Nadal i Đoković bilo je nezamislivo. To je godina koja je promijenila moju karijeru. Tada sam prihvaćen u to društvo velikih i dobrih igrača na svjetskoj razini, a što je stvarno bila jedna prekretnica u profesionalnom visokom rangu tenisa gdje sam se stabilizirao s velikim i uspješnim igračima.
Tijekom cijele svoje karijere imali ste iznimnih uspjeha. Koje vrijednosti smatrate temeljnima u svom sportskom radu a koje su Vas zapravo dovele do takvih impresivnih rezultata?
Mislim da je jedna od mojih vrijednosti kao sportaša upravo to što sam iskoristio svoj talent. Mnogi ljudi danas malo prepoznaju svoj talent. Bio sam također poučljiv. Moj stric me je dobro naučio što je radna etika, disciplina, upornost, požrtvovnost. To je ono što me krasilo tijekom moje karijere u kojoj sam uvijek sve svoje probleme rješavao radom, vraćao sam se kad bih padao. U teškim situacijama uvijek sam sebe najviše krivio i vjerovao sam da uvijek mogu puno bolje. I to je ono što mi je bio talent, uvijek sam mogao pronaći volje i želje da se vratim na teniski teren, da ispravim svoje stvari. Dakle, temeljne vrijednosti u mojem sportskom radu su upornost, strpljivost, rad i požrtvovnost.
Tko Vam je bio uzor u sportu, a tko najveća podrška tijekom karijere?
Na početku moje karijere, uzor mi je uvijek bio, kao i mnogim drugima, Goran Ivanišević. Većini sportaša moje generacije Goran je bio uzor i primjer i želja da postanemo kao on. Svi smo se mi divili njemu, svi smo ga gledali.
Za moju karijeru najviše mogu zahvaliti svojim roditeljima, braći, stricu koji me naučio tenis i koji prati cijelu moju karijeru pa i dandanas je uz mene i uz moju obitelj. Zatim mojoj supruzi koja je bila uvijek uz mene od mojih početaka pa sve do danas. I naravno svojoj djeci koju danas imam uz Božji blagoslov. To su ljudi kojima sam cijeli život zahvalan, koji su sve učinili za mene da uspijem, koji su stalno bili uz mene, kako u najboljim tako i onim vrlo teškim trenucima. I uvijek ću im biti zahvalan.
Postoji li neki meč u karijeri, ili neka titula koja Vam posebno znači?
Pa ima puno trenutaka koji će mi ostati u sjećanju jer su posebni na različite načine. Moj prvi osvojeni turnir je Zagreb Indoors ATP turnir pred domaćom publikom, to je poseban osjećaj. Pobjeda protiv Nadala, već sam spomenuo, poseban je osjećaj. Olimpijska srebrna medalja s Marinom na Olimpijadi poseban je osjećaj. Osvajanje Davis Cupa s Marinom i s ekipom svoje reprezentacije, poseban je osjećaj. Osvajanje Grand Slamova rezultati su koje svaki tenisač sanja, to je vrh svijeta. Sve sam to imao priliku okusiti, osjetiti što to znači. Ja sam prezadovoljan, preponosan na te rezultate. Sve su to rezultati kojih ću se uvijek sjećati do kraja života.
Kakav je osjećaj osvojiti jedan Grand Slam u tenisu? Tada si zapravo svjetski prvak!
Grand Slam je poseban osjećaj, to je vrh svjetskog tenisa, to je ono što svaki igrač sanja. Kada pođete igrati tenis, kada dođete na tu profesionalnu razinu u društvo najboljih, želite se dokazati, da možete još naprijed, još jednu stepenicu više. Ja sam uspio u toj svojoj namjeri. Uistinu, puno sam se trudio, dao sve od sebe, da probam ispuniti taj još san. I to se dogodilo puno puta, ne jednom, sedam Grand Slamova! Stvarno sam presretan, prezadovoljan, puno truda je uloženo iza svega toga, ali jedan poseban osjećaj koji je teško opisati.
Svoje najveće uspjehe ostvarili ste u igri parova: 7 Grand Slam naslova i olimpijsko srebro! Koliko je za čovjeka važno da ima timski duh?
Pa sigurno da mi je timski duh pomogao osvojiti sedam Grand Slamova i olimpijsku medalju. Ono što sam uvijek gajio od malena kao dječak i jest taj timski duh. Uvijek sam volio igrati u parovima i biti u društvu. Tako sam i odgojen zajedno s braćom, s kojima sam se počeo baviti tenisom, uvijek smo jedan drugom bili podrška. I uvijek sam se osjećao da trebam biti podrška drugima, volim biti s drugima uz teren, biti podrška u ekipi, u reprezentaciji i u parovima. Jednostavno, osjećao sam da tu mogu napraviti veliki iskorak jer to je malo drugačiji način razmišljanja, morate se prilagoditi i partneru i drugim igračima iz reprezentacije. Mislim da sam u tim situacijama jako dobar, uvijek spreman prilagoditi se drugima, i tu sam mogao izvući maksimum iz sebe i iz svojih partnera. To je zapravo razlog zašto sam toliko bio uspješan.
Kako se sada nakon profesionalne karijere snalazite u ulozi izbornika hrvatske Davis Cup reprezentacije?
Mislim da se poslije profesionalne karijere super snalazim u novoj ulozi, iako uz to radim veliki projekt sa svojim Centrom u Međugorju. Da, izbornik sam hrvatske Davis Cup reprezentacije i to mi je jako drago. Momci žele da budem dio priče, da nastavim u sportu. To su momci s kojima sam dugi niz godina igrao na terenu, zajedno sa svima njima, protiv njih, dobro se poznajemo. Sad sam ja izbornik te prelijepe generacije, momaka koji još uvijek igraju. Zadovoljstvo mi je biti s njima, podijeliti svoje iskustvo, pomagati im da osvajaju, natječu se i pobjeđuju na terenu. Dajem im savjete i ako im to može pomoći, uistinu mi je drago. Tako da je biti izbornik jedno lijepo iskustvo i zadovoljstvo.
Rodno Međugorje
Dolazite iz Međugorja, iz jednoga od najpoznatijih svetišta u svijetu. Koliku ulogu u Vašem životu imaju vjera i obitelj?
Dolazim iz Međugorja, najljepšeg mjesta na svijetu, najmirnijeg i bogomdanog mjesta. Hvala Bogu i Gospi međugorskoj što mi je podario taj dar, i meni i svim drugim ljudima ovdje. Nismo ni svjesni koliko smo blagoslovljeni ovdje. Vjera je ono što je prožimalo generacije naših obitelji. Svi smo odgojeni u vjeri u Boga i mislim da to ima veliki utjecaj i na moju karijeru. Uvijek kažem da mi je Bog dao taj talent da sportom pokažem šta mogu. Pokušao sam, dao sam sve od sebe i Bog me je nagradio. Siguran sam da bez vjere, bez ljubavi prema Bogu i mirnog duha u obitelji, tog zajedništva i molitve, ništa od mojih uspjeha ne bi bilo moguće. To čvrsto vjerujem i dandanas, tim principima se vodim i to je sastavni dio mog i obiteljskog života.
U rodnom Međugorju trenutno gradite sportski kompleks Dodig Tennis Centar. Koji je cilj toga projekta i što centar nudi?
Pa da, spomenuo sam, pravimo Dodig Tennis Centar. Želimo stvoriti nove standarde na našim područjima, tj. da imamo jedan vrhunski teniski centar koji će pomoći novim generacijama mladih i djece da uživaju u najboljim svjetskim uvjetima, da im pružimo struku na svjetskoj razini, a što ćemo mi u ovom Centru i imati. Želim da se na takav način posvetim mladima i da podijelim svoje znanje sa svim drugima. Neki krajnji cilj je, evo nadam se, da u budućnosti, kroz određeni broj godina, može ovdje stasati neki novi Marin Čilić i Ivan Dodig ili neki drugi poznati igrači poteći iz ovog mjesta. To je naš neki krajnji cilj i nadam se da će se to i ostvariti. Ako se to dogodi, ja bih bio najsretniji čovjek.
Kad možemo očekivati otvorenje Centra i hoće li biti neki poseban meč tom prigodom?
Otvorenje smo najavili 14. 7., dakle evo uskoro. Nadam se da će sve proteći u najboljem redu i s Božjim blagoslovom. Imam želju da bude to jedno veliko i zanimljivo otvaranje s puno lijepih igrača. Bit će jedan revijalni kratki meč. Nadam se da će igrači kao što su Đoković, Ivanišević, Marin Čilić i ja biti u mogućnosti prisustvovati i doći. To mi je bila jedna velika i zadnja želja da zaigram u svom Centru na otvorenju s velikim igračima i onda početi s radom.
Važnost i snaga sporta
U čemu je snaga sporta u današnjem modernom danas? Koliko je zapravo bavljenje sportom važno posebno za mlade ljude?
Mislim da je jako važno. Pobornik sam sporta, dijete sam koje je odgojeno u sportu i kroz sport sam pronašao sebi put, sreću i zajedništvo s obitelji, sa svima. Mislim da je sport jako bitan za svako dijete. Sport vas može puno toga naučiti u životu, tu se učite disciplini, odgoju, ljudstvu. Sport vas jednostavno uči da to puno brže prođete kroz neke životne procese, tako da mislim da je sport, bar što se mene tiče, i mislim generalno da je jako bitan. Ne moraju se svi baviti time profesionalno, ali bitno je da se ljudi bave nekim sportom jer sport koristi za puno stvari, ne samo osobnih nego i društvenih, sport jako ujedinjuje ljude i mnogi aspekti sporta mogu pomoći za život uopće.
Za kraj, kako Vi gledate na stanje u sportu u BiH, regiji i svijetu? Može li nas sport ujedinjavati i ispunjavati te poticati na promjene, nabolje?
Ja se iskreno nadam da sport u BiH i generalno u našoj regiji može ići u još puno boljem smjeru. Mi želimo da ovaj naš Centar bude pozitivan primjer da se sve to može napraviti. To nije jednostavno, ali evo mi se trudimo. Želimo našoj djeci osigurati što bolje uvjete i da djeca iz cijelog svijeta dođu ovdje natjecati se, da im napravimo dobru konkurenciju. Mislim da kao ljudi možemo zajedno puno više napraviti i u sportu i u životu. Trebamo gledati da što više radimo zajedno i to je moj krajnji cilj. Ja želim da što više ljudi dođe ovdje s novim projektima, naprave dobre priče i u sportu i kulturi, i u svim drugim poslovima, da se kao država, kao ljudi širimo, da radimo zajedno, podupiremo jedni druge. Mislim da je to ispravno i da je takav put generalno najbolji put prema uspjehu.
