Američka spisateljica Pearl Buck u romanu „Ratoborni anđeo” opisuje rođenog oca, misionara u Kini. Ona priča kako je otac zanoćio u nekoj krčmi i zaspao na opekama. Probudila ga je svjetlost. Vidio je krčmara sa svjetiljkom u lijevoj i sjekirom u desnoj ruci. Vidjevši u kakvoj se situaciji nalazi, čovjek je počeo glasno moliti Boga za pomoć:
– Bože, spasi me! – govorio je engleski pa se krčmar uplašio nepoznatih riječi.
– Što to veliš?, pitao je krčmar.
– Prizivam Boga u pomoć, odgovorio je starac mirno.
Krčmar je vještom rukom zamahnuo sjekirom pitajući:
– Zar se ne bojiš?
– Ne!, rekao je starac mirno. Ti možeš ubiti samo moje tijelo, a moj će te Bog kazniti.
– Kako?
– Živjet ćeš u mukama – rekao je starac tako mirno da se krčmar ustavio i otišao
nakon nekoliko trenutaka mrmljajući.
Kad je to starac pričao svojima kod kuće, pitali su ga što je nakon toga učinio, rekao je:
– Okrenuo sam se zidu i nastavio spavati.
– Krčmar se mogao vratiti.
– Ali, Bog je bdio nada mnom, odgovorio je uvjereni misionar.
Vjernik koji se nalazi u smrtnoj opasnosti mnogo se lakše osjeća od onoga tko nema vjere, jer od vjere može doći nada, od nade sigurnost, a od sigurnosti čovjek stječe snagu da preživi i da ne klone.
(Kalendar Dobri Pastir 1992. godine)
