Braćo i sestre, danas je posljednja nedjelja ove crkvene, odnosno liturgijske godine, kad se uvijek slavi svetkovina Isusa Krista, Kralja svega svijeta.
Dakle, SRETNA BILA OVA SVETKOVINA svim vjernicima, koji su izabrali Isusa Krista za svog Kralja i Gospodina!
U prvom čitanju (2 Sam 5, 1-3) čuli smo kako su sva plemena izraelskog naroda, nakon smrti kralja Šaula, došla u Hebron kralju Davidu, koji je u to vrijeme vladao samo nad Judinim plemenom, te su ga posvetili za kralja nad svim izraelskim narodom.
Ali ne zaboravimo da ga je mnogo prije toga sam Bog postavio za kralja preko proroka Samuela. Sam Gospodin je izabrao svog kralja i postavio ga, još kad nitko u Izraelu nije znao tko će biti Šaulov nasljednik. Nakon Šaulove smrti, isprva je samo Judino pleme prihvatilo Davida kao svog kralja, a nakon nekoliko godina prihvatio ga je i cijeli Izrael.
Isto je i s Isusom Kristom. Sam Bog ga je odredio za Kralja svemira, ali svijet to nije znao od početka. Tek nakon Isusove smrti i uskrsnuća, te nakon njegova uzašašća na nebo, njegovi učenici, kršćani, prepoznali su ga kao svoga Kralja. Malo po malo se taj krug širio i broj vjernika koji prihvaćaju Krista kao svoga Kralja i Gospodina rastao je i nastavlja rasti i danas, ali čak ni danas većina čovječanstva ne prepoznaje Krista kao svog Kralja i Gospodara. Naprotiv, mnogi mu se i danas rugaju, govoreći, zajedno s Pilatom, koji je na Kristovom križu napisao razlog njegove osude: „Ovo je kralj židovski.” Čak mu se i zločinac raspet s Isusom rugao govoreći: „Nisi li ti Krist?! Spasi sebe i nas!” – kako smo čuli u današnjem Evanđelju (Lk 23, 35-43).
Dakle, Krist, naš Kralj, jest raspeti Kralj!
On nije Kralj koji razapinje svoje pokorene protivnike, već Kralj koji spašava čak i one koji su njega razapeli! Pustio je svoje neprijatelje da rade što god su htjeli, i tek tada je spasio sebe – ali ne onako kako su oni htjeli: kao da pravi paradu, ili kao da čini neko čudo, koje bi ljudi mogli vidjeti i diviti mu se. Nije sišao s križa, nego je prihvatio smrt kao svaki smrtnik. Također je pokopan, kao i svaki mrtav čovjek. Ali trećeg dana uskrsnuo je od mrtvih, a zatim je uzašao na nebo, gdje sjedi zdesna Bogu Ocu, kao Kralj kraljeva i Kralj svemira. Nitko i ništa nije izvan njegova Kraljevstva. Čak i njegovi suci, njegovi neprijatelji i njegovi ubojice – svi su oni dio njegovog Kraljevstva.
I spasio je ne samo sebe, nego i sve koji vjeruju u njega, čak i zločinca koji je s njim bio razapet. Jer dok ga je jedan zločinac proklinjao i vrijeđao, drugi – iako nije mogao Kristu ni na koji način pomoći, jer je i sam bio raspet – barem je branio istinu, ukorivši svog druga: „Zar se ne bojiš Boga, ti koji si pod istom osudom? Ali mi smo osuđeni po pravdi, jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini!” I potom reče: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u Kraljevstvo svoje!”
Također smo čuli kako mu je Isus odgovorio. Rekao mu je: „Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju!”
Nikada nitko nije proglašen svecem tako brzo kao ovaj zločinac, koji je za jednu riječ, za jedno prihvaćanje istine i pravde i za jednu malu molitvu – stekao nebesko blaženstvo za svu vječnost! Tako Krist Kralj vlada i tako spašava one koji se uzdaju u njegovu ljubav i milosrđe!
Braćo i sestre, i mi često nalikujemo osuđenim ili neosuđenim kriminalcima. Često se rugamo istini, poniznosti, duhovnosti, strpljenju poniznih, molitvama pokajnika, nadama potrebitih, a nismo svjesni da Krist Kralj vidi i spašava sve one koji iskreno i ponizno traže njegovu pomoć i spasenje svojih duša.
Hvala Bogu koji nas je „prenio u Kraljevstvo svoga ljubljenog Sina”, u kojem prebiva sva punina, kako nam kaže sveti apostol Pavao u drugom čitanju (Kol 1, 12-20).
Nasljedujmo, dakle, tog raskajanog zločinca i nemojmo čekati do posljednjeg trenutka da bismo tražili oproštenje za svoje grijehe i milost spasenja za svoje duše! Nastavimo živjeti tako, da svi ljudi iz našeg ponašanja mogu uvidjeti da je naš jedini Kralj i naš Gospodin Isus Krist i da smo mu slični tijelom i dušom.
Njemu čast i slava u vijeke vjekova! Amen.
