Dragi vjernici, a posebno vi djeco, vjerujem da ste dobro čuli i razumjeli misna čitanja. Ona naglašavaju stav zahvalnosti, zahvaljivanja za dobra koja smo primili ili doživjeli.
Prvo čitanje (2 Kr 5, 14-17) govori o Naamanu Sirijcu, koji je ozdravio od gube na temelju riječi proroka Elizeja. Elizej ga nije vidio, niti ga je susreo, niti ga je dotaknuo, nego mu je samo u ime Gospodnje zapovjedio da se sedam puta opere u rijeci Jordanu. Naaman je poslušao prorokovu zapovijed i ozdravio. – Nije ga izliječio prorok, nego Bog!
Ovo čudo, ova Božja dobrota, ispunila je Naamana radošću i vjerom da nema drugog boga, živog i svemogućeg, osim Boga Izraelova. Stoga se on vratio zahvaliti Gospodinu i njegovu proroku Elizeju i dati mu dar za ozdravljenje. Međutim, prorok nipošto nije htio prihvatiti nikakva dara, jer je bio potpuno svjestan da nije on taj koji je izliječio Sirijca, već Bog, kojemu on služi.
Ovakav stav proroka dodatno je učvrstio Naamana u njegovoj vjeri, tako da je sada molio Elizeja da mu dopusti uzeti dva tovara izraelske zemlje (tj. koliko dvije mazge mogu nositi), jer će on na toj zemlji prinositi paljenice Gospodinu i neće više služiti nikakvim lažnim, poganskim bogovima.
Ovdje vidimo da je zahvaljivanje izraz vjere u Boga i zahvalnosti dobročinitelju.
Današnje Evanđelje (Lk 17, 11-19) govori o ozdravljenju 10 gubavaca, a Isus posebno naglašava zahvalnost jednoga od njih.
Vrlo je čudno da se od 9 Židova nitko nije vratio zahvaliti Isusu, već samo jedan Samarijanac, kojeg su Židovi smatrali nevjernikom ili heretikom, predstavnikom krive vjere.
Židovi su bili vjernici, koji su vjerovali u pravoga Boga. Vrlo dobro su znali da samo Bog može izliječiti čovjeka od opasne bolesti, poput gube, ali nitko se od njih nije vratio zahvaliti Isusu za to tako veliko i neprocjenjivo čudo za njihove živote. Bili su poput male djece, koja znaju zahvaliti strancu kad im učini nešto dobro – ali ne znaju zahvaliti vlastitom ocu, majci, bratu, sestri ili bliskim prijateljima. Mislili su da su ti ljudi dužni činiti im dobro i da bi bilo suvišno i neprimjereno zahvaljivati im. Međutim, iako su oni zaista dužni učiniti nam neku uslugu, mi bismo ipak trebali uvijek zahvaljivati onima koji nam čine dobro!
Zato svaki dobar roditelj vrlo rano, dok su mu djeca još vrlo malena, uči ih da budu zahvalna i da ne štede riječi: „Hvala ti!”, ili: „Neka te Bog nagradi!” – jer pošten čovjek, dobar čovjek, ne može a da ne zahvali svojim dobročiniteljima za dobro koje mu oni čine.
Kako možemo mi zahvaliti Bogu za sve dobro koje nam je dao i za ono što nam je obećao?
– Možemo mu zahvaliti na mnogo načina: mislima, riječima i djelima.
Zahvalnost je prije svega stav priznanja Božje dobrote prema nama: stav posvojenog sina ili kćeri pred nebeskim Ocem; stav sluge pred Gospodarom; stav stvorenja pred Stvoriteljem; stav raskajanog grešnika pred milosrdnim Ocem, koji nam velikodušno oprašta grijehe.
Zahvalnost mislima je ujedno i radost što nas je Bog stvorio, što nas je otkupio, što se neprestano brine za nas, što nas neizmjerno voli, što nam nikada ne uskraćuje svoju očinsku ljubav. – Zahvaljivanje mislima je također i ostajanje mirnim na pravom putu i trpljenje bez prigovora, iz ljubavi prema Kristu koji je trpio do smrti za naše otkupljenje.
Zahvalnost riječima je svaki izraz zahvalnosti i svaka molitva koju upućujemo našem nebeskom Ocu kao znak zahvalnosti za sva dobra koja smo od njega primili. Duhovna pjesma je posebno prekrasan izraz ljubavi i zahvalnosti, koja je jako draga Bogu.
Zahvalnost djelima je svaka gesta i dobro djelo koje činimo iz ljubavi prema Bogu, motivirano našim zahvalnim stavom zbog dobara kojima nas Bog obasiplje. Takvo zahvaljivanje je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, to je osmijeh i utjeha ožalošćenima, podrška i pomoć čovjeku u nevolji, oprost onima koji su nas uvrijedili i svaka druga vrsta dobrog djela, koje činimo iz ljubavi prema Bogu i u zahvalnosti za Njegove blagoslove.
I ne zaboravimo: svaki čin zahvalnosti čini nas sposobnijima za primanje još većih darova – i od Boga i od ljudi. Zato nemojmo biti škrti u svojoj zahvalnosti!
Dao nam Bog taj velikodušni duh, na čast i slavu svoga imena i za naše dobro i dobro svih naših milih i dragih! Amen.
