Braćo i sestre! Dobrodošli na bratski susret Kristovih vjernika – u nedjelju, na dan njegova uskrsnuća! Ovaj susret posvećujemo molitvi.
Sveta misa, euharistijska žrtva, žrtva zahvalnosti, najbolja je i najsavršenija molitva kršćanske vjere.
Čitanja i razmišljanja današnje sv. mise posvećene su upravo molitvi. Svi se mi molimo, ali danas ćemo malo bolje pogledati: molimo li se doista kako treba, ili je naša molitva oskudna – i potruditi ćemo se poboljšati našu molitvu.
U prvom čitanju iz Knjige Postanka (Post 18, 20-21.23-32), prve knjige Biblije, čuli smo kako Abraham, naš otac po vjeri, posreduje pred svemogućim Bogom za zli grad Sodomu. Sodoma je bila tako zao grad, da je zaista zaslužila uništenje. Abraham ni malo ne sumnja u tu činjenicu i ne opravdava zlo toga grada. Njemu je žao samo pravednih ljudi, koji bi se možda mogli naći u njemu. Zato moli Gospodina da ne uništi pravednika zajedno s nepravednikom. Misli da unutra možda ima barem 50 pravednika. Bog mu obećava da će poštedjeti cijeli grad, ako ih nađe 50 pravednih.
Zaista, blagonaklonost i milosrđe Božje su izuzetno velike! Što je 50 pravednika za jedan grad? – Premalo! Ali Bog je milosrdan i sažaljiv i oprostio bi cijelom gradu zbog 50 pravednika.
Međutim, Abraham, svjestan da u tom tako zlu gradu možda nema niti 50 pravednika, malo po malo smanjuje broj do 10 – i Bog obećava da neće uništiti grad ako pronađe u njemu barem 10 pravednika. No, nažalost, nije ih bilo ni 10! U tom gradu bio je pravedan samo Lot, Abrahamov nećak, sa svojom obitelji, ali ni njega Bog ne uništava s njegovim grešnim sugrađanima. Bog po svom anđelu spašava Lota i njegovu obitelj, izvodeći ih iz grada prije katastrofe.
S ljudske strane nemamo što dodati Abrahamovim molitvama, jer je on išao u svom traženju tako daleko, da ga je bilo stid tražiti više.
Međutim, Isus Krist u današnjem Evanđelju (Lk 11, 1-13) ide još dalje: on nas uči da ustrajemo u molitvi sve dok nam Gospodin ne ispuni želju, jer Božje milosrđe je veliko i on nam ne daje svoje darove na mjeru i štedljivo, već s tolikom velikodušnošću, da nismo ni spremni primiti toliko koliko nam on nudi. Zato Krist kaže: „Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Molite, i dat će vam se!”
Isus nas uči da se molimo Bogu kao našem nebeskom Ocu. Naš dobri Otac nebeski rado ispunja iskrene i pravedne molbe svoje djece.
Zatim Isus daje nekoliko primjera kako je ustrajna molitva uvijek uspješna. Spominje molitvu prijatelja u neprikladno vrijeme: prijatelj ne odgovara zbog prijateljstva, već zbog njegove upornosti, premda inače ne bi obraćao pažnju na njega. Također spominje molitvu udovice, koja traži zaštitu od nepravednog suca. Nepravedni sudac ne vjeruje u Boga, niti mu je stalo do ljudi, ali zbog upornosti te udovice – ispunja joj želju, da ga više ne muči.
Budući da je molitva uspješna i kod nepravednih ljudi, te primjere Isus koristi da nas nauči kako se uvijek trebamo moliti s povjerenjem, nadom i ustrajno našemu nebeskom Ocu, koji je dobar i milosrdan i koji će sigurno uslišati našu molitvu i učiniti ono što je najbolje za nas.
Osim ustrajnosti, naša kršćanska molitva treba biti i iskrena i iz srca. Ne formalna, ne brbljava – s mnogo riječi, ili s nepotrebnim i neprikladnim riječima. Moramo imati na umu da se molimo svom Ocu i da nas naš dobri Otac voli i sluša.
Molitva mora proizaći iz čista srca. Zbog toga se na početku svake molitve prvo pokajemo za svoje grijehe i tražimo oprost od Boga. Ako imamo neki malo veći grijeh, tada se prije molitve također ispovjedimo – kako naš grijeh ne bi spriječio molitvu, koja je sama po sebi dobra, ali ostaje bez rezultata i ploda, ako je blokirana grijehom.
Našu molitvu najviše ometaju: ljutnja, zavist, ljubomora i mržnja. To se mora ukloniti prije početka molitve. Moramo oprostiti jedni drugima i biti milosrdni jedni prema drugima, kao što želimo da Bog bude milosrdan prema nama – a djelo pravde, ili pravedne kazne, koju naš bližnji zaslužuje prema našem mišljenju, trebamo predati u ruke Božjeg milosrđa. Jedino tako će naša molitva biti čista i slobodna od tereta zla.
Vrlo je korisno ako je naša molitva zajednička: s braćom, sestrama, obitelji, s mužem i suprugom, s prijateljima i prijateljicama, ili ovko u crkvi, sa zajednicom svih vjernika. Zajednička molitva ima mnogo veću vrijednost i moć od privatne molitve, iako ne treba omalovažavati ni osobnu molitvu.
Pored toga, dobro je moliti i po zagovoru svetaca i svetica, koji se uvijek mole za one koji im se obraćaju u svojim molitvama.
Ako želimo da naša molitva ima još veći uspjeh, dobro je popratiti je i drugim dobrim dijelima, kao što su: post, hodočašće, posjeti bolesnima, pomoć potrebnima itd.
Neka naše molitve uvijek budu takve, i nikada nam neće nedostajati Božja pomoć.
Našem dobrom nebeskom Ocu, koji uvijek uslišava molitve svojih vjernika, neka je čast i slava u vijeke vjekova! Amen.
