Ustanova je osnovana na inicijativu Centra za socijalni rad općine Novi Travnik, a podržana je i financirana nekoliko godina kao projekt Norveške narodne pomoći. Inicijativa je nastala nakon što je Centar za socijalni rad prepoznao da postoji potreba za jednim ovakvim projektom budući da je na području općine bilo obitelji s djecom s poteškoćama u razvoju. Projekt je najprije krenuo s nekoliko uposlenika, koji su bili socijalni radnici, i nekoliko obitelji koje su se javile da imaju potrebu za jednom takvom ustanovom. Djelovanje je započelo u jednoj unajmljenoj obiteljskoj kući na periferiji grada uz pomoć donatora i lokalne zajednice.
Nakon četiri godine projekt je završen i bilo je pitanje ili ostati kao Centar ili se ugasiti. Uz podršku općine Novi Travnik osnovan je Centar „Duga” kao javna ustanova, ali cijelo vrijeme uglavnom se financirao od donacija. Broj korisnika Centra polako se povećavao, a samim tim su se zapošljavali novi djelatnici. U ambijentu iznajmljene obiteljske kuće, prostorno neprilagođenom potrebama, mogućnosti pružanja usluga su bile ograničene. Projekt izgradnje novoga namjenskog objekta u centru grada podržala je federalna Vlada, ali i lokalni gospodarstvenici. U novu opremljenu zgradu Centar „Duga” se uselio 2004. godine. U to vrijeme bilo je više od 30 korisnika. Osim ove zgrade uz Centar postoji i malo nogometno igralište, zelene površine te plastenik za vlastite potrebe. Centar „Duga” ima i svoju podružnicu u Kiseljaku koja je također izgrađena donacijama i uz pomoć lokalne zajednice.
Centar danas
Broj korisnika rastao je iz godine u godinu, a danas ih ima ukupno 94 s podružnicom u Kiseljaku – 24 korisnika u Kiseljaku i 70 u Novom Travniku. Neki korisnici su ovdje od samoga početka rada Centra. Sam Centar je osnovan kao dnevni boravak, tj. dnevni centar za pružanje usluga djeci s poteškoćama u razvoju i odraslima s intelektualnim teškoćama. Odrasli mogu koristiti Centar do svoje pedesete godine života. Za vrijeme dnevnoga boravka korisnici imaju radnu okupaciju primjernu njihovim sposobnostima. Budući da zakon danas dopušta opciju roditelj-staratelj, postoji i opcija poludnevnoga boravka korisnika od minimum četiri sata, dok ostatak vremena dijete može provesti s roditeljima kod kuće. U Centru postoji i stacionar za djecu iz udaljenih mjesta SBK, ali i drugih dijelova BiH. Najmlađi korisnik stacionara je dječak od tri godine iz Živinica.
Osim ovih usluga, već pet godina postoji i usluga opservacije u suradnji s Ministarstvom zdravstva SBK. Ako postoji bilo kakva sumnja kod osoba na bilo koju poteškoću, roditelji mogu doći s djetetom nekoliko dana u Centar na opservaciju kako bi se stvorila prava slika o osobi, postoje li poteškoće ili ne. Tako Centar pruža i savjetodavne usluge a što je najčešće i prvi korak za ulazak u ovu ustanovu.
Nedavno je opremljena senzorna soba uz veliku pomoć donatora, najviše iz hrvatskih katoličkih misija iz Njemačke i Švicarske. Sobu koriste korisnici Centra. Ali ova soba i usluga je otvorena svim vrtićima i školama za promatranje djece s eventualnim poteškoćama u razvoju. Povremeno se organiziraju usluge izvan Centra kao što je usluga bazena u Fojnici ili terapeutskoga jahanja u Visokom. Trenutno se uz pomoć Vlade RH gradi još jedna dodatna zgrada čime će se proširiti aktivnosti centra.
Za potrebe prijevoza korisnika Centar je vlastitim donacijama nabavio dva minibusa te zaposlio vozače i pratnju za korisnike budući da javni prijevoz nije prilagođen ovoj populaciji. Svakodnevno se korisnici dovoze i vraćaju kući tim prijevozom. Ta usluga dodatno opterećuje ionako skromni budžet Centra. Dodatni trošak stvara im zamjena jednoga već dotrajaloga minibusa.
Što se tiče financiranja ove ustanove, vlada kantona uplaćuje određena sredstva godišnje po korisniku. Nekadašnja općina, a sadašnji Grad Novi Travnik također redovito godišnje uplaćuje određena sredstva za Centar kao javnu ustanovu. Međutim, sva ta sredstva ni približno nisu dostatna za rad jedne ovakve ustanove. Stoga se ravnateljica Centra, gospođa Sonja Nikolić Jurišić, istinski trudi pronaći mnoge donatore kako bi sve službe i usluge normalno funkcionirale, ali to nije uvijek lako ostvarivo. Troškovi danas su veliki i stalno rastu. U Centru trenutno rade 24 zaposlenika, ali nedostaje nekoliko educiranih radnika poput edukatora-rehabilitatora, stomatopeda i oligofrenologa. Neki od njih su napustili posao i otišli raditi izvan zemlje, a nažalost za neke Centar nema dovoljno sredstava da ih stalno zaposli. Stoga je najveći izazov u radu osigurati financije za nesmetan rad Centra kako korisnicima ništa ne bi nedostajalo od potrebnih usluga. Upravo se za to svim srcem i dušom bore ravnateljica i ostali zaposlenici kako bi korisnici dolazili i odlazili iz Centra s osmjehom.
Rad Centra
Stručni tim Centra sastavljen od logopeda, psihologa, pedagoga, stomatopeda (koji trenutno nedostaje) i socijalnoga radnika formira grupe od korisnika pazeći na dob, spol, status djeteta ovisno o poteškoći koju ima. U skladu s tim grupama provode se u Centru aktivnosti rada. Neki korisnici, zbog svoje specifičnosti, imaju individualni pristup radu. Tako, dakle, imaju grupne i individualne aktivnosti. Individualne aktivnosti provodi stručni tim ili dijelovi stručnoga tima, pojedinačno sa svakim korisnikom u određenoj mjeri po potrebi. Grupne aktivnosti provode se u zajedničkim poligonima. Djeca školske dobi idu u specijalni razred u osnovnu školu koja je odmah pored Centra. Iako bi bilo puno bolje da se zakonski riješi da djeca imaju nastavu u samom Centru koji ima educirane ljude za takve potrebe.
Ravnateljica Sonja jako je ponosna na svoj stručni tim ali i na cijeli kolektiv koji profesionalno, odano i s velikom ljubavlju i pažnjom radi u Centru. Nastoje također u društvu govoriti o važnosti rane detekcije poteškoća u razvoju djeteta kako bi se djetetu pomoglo u potpunom ili barem djelomičnom uklanjanju određene poteškoće. Činjenica je da neki roditelji nekad ne žele priznati da im dijete ima određene poteškoće, a u nekim slučajevima i sami sebe smatraju krivima za takvu situaciju. Ovaj Centar sa svojim stručnim timom može uvelike pomoći djeci, ali i roditeljima da prihvate situaciju s djetetom i na vrijeme reagiraju. A uistinu može se puno pomoći kad se dijete na vrijeme uključi u program ove ili slične ustanove. Ponekad se ovom Centru jave roditelji sa zakašnjelom reakcijom glede svoga djeteta, ali čak i tad ovaj Centar može puno pomoći. Postoje brojni primjeri kako djeca mogu napredovati u svom razvoju. Nekad je taj napredak brži, nekad sporiji, ali je ipak napredak uvijek vidljiv do određene mjere.
Tako je Centar „Duga” od velike koristi djeci i drugim odraslim korisnicima jer uvijek mogu napredovati. Velika je korist i samim roditeljima koji mogu biti sigurni da im djecu vodi stručni tim, a vrijeme dnevnoga boravka djeteta u Centru roditelji mogu iskoristiti za svoje potrebe.
Rad Centra implementiran je u život lokalne zajednice. Postoji suradnja s drugim ustanovama, školama, vrtićima. Centar „Duga” trudi se biti dio različitih manifestacija u gradu poput godišnjega maskenbala, raznih priredbi povodom različitih događaja i obljetnica u zemlji i svijetu. Odazivaju se također na pozive drugih udruženja. Nekad su sudionici tih događaja, a nekad samo gosti u publici.
Centar je otvorenoga tipa. Tako oni koji mogu sami odlaze u grad u nabavu ili samo na piće. Mnogi se uključuju u rad u kuhinji, brinu se oko održavanja kuće i dvorišta, vježbaju različite zanate. Time se korisnici pripremaju za život nakon završenoga programa u Centru.
S velikom ponosom djelatnici ističu i pokazuju sportske uspjehe svojih korisnika. U dnevnom boravku postoji posebna vitrina s peharima i medaljama koje su osvojili korisnici Centra „Duga”. Velika je to zasluga nekadašnjega djelatnika Rusmira zvanoga Japanac, koji je s posebnom pažnjom radio s djecom u obliku raznih sportskih aktivnosti poput skijanja, stolnoga tenisa, atletike, plivanja, biciklizma. Mnoga djeca su zahvaljujući njemu počela skijati, plivati i naučila voziti bicikl. Korisnici su također bili na specijalnim olimpijadama i takmičenjima u Japanu, Južnoj Koreji, Mađarskoj, Austriji, Hrvatskoj i BiH gdje su osvojili nekoliko medalja različitoga sjaja, i zlata i srebra i bronce. Najviše medalja i nagrada osvojio je Josip Adžaip. Sport kao rekreacija i natjecanje jako je bitan za jednu ovakvu ustanovu.
Želje i ciljevi za budućnost
Ravnateljica Sonja ima nekoliko želja što se tiče rada Centra. Najprije završiti gradnju dodatne zgrade kako bi se proširili kapaciteti Centra. Zatim nabaviti novi minibus za prijevoz korisnika. Isto tako, želja je da se ova ustanova konačno prepozna kao kantonalna čime bi se osigurala donekle financijska sigurnost. Pojedinci, udruge, vjerske institucije, gospodarstvenici godinama pomažu rad Centra na čemu je ravnateljica neizmjerno zahvalna. Sve informacije o radu, aktivnostima i projektima Centra mogu se naći na njihovoj internet stranici https://centar-duga.com.
Centar „Duga” uistinu pruža veliku nadu korisnicima i njihovim obiteljima, ali i čitavom društvu svjedočeći kako se ljubavlju i predanim radom može ljudima vratiti osmijeh na lice. A svi mi sa svoje strane možemo i trebamo ponekad pomoći Centru „Duga” kako bi njihov osmjeh bio još veći, a samim time i naš osmjeh.
