No, većina djece koja “kasno” progovore ipak progovore bez ikakvih većih problema do navršene druge godine života. Svako četvrto dijete može se svrstati u “zakašnjele pričalice”, ali najvažnije je da većini takve djece nije potreban nikakav poseban tretman ni pomoć da progovore.
Usporeni govorno-jezički razvoj djece sve je izraženiji problem. Gotovo za svako treće dijete u predškolskom uzrastu može se reći da ima problem s pravilnom artikulacijom glasova, a ako izostane pravodobni tretman, problem se nastavlja tijekom osnovnog obrazovanja i obuhvaća do 12 % učenika te kasnije i do 5% odraslih, potvrđuju logopedi.
U predškolskom razdoblju najčešće su uočeni poremećaji izgovora glasa l, r i glasova iz skupine sigmatizma – s, z, c te glasova s dijakritičkim znakovima, tzv. kvačicama. Poseban problem je izgovor glasa r, koji je najteže i ispravljati. Uzroci takvih problema su najčešće to što djeca sve dulje jedu pasiranu hranu i ne koriste svoj govorni aparat i mišiće vilice pa time ne razvijaju muskulaturu nužnu za govor.
Problem pravi i tepanje roditelja i okoline, to što se djeca sve manje međusobno druže te crtići na stranom jeziku. Kako ističu stručnjaci, problemi s artikulacijom su u porastu, dok je prije 5 – 6 godina to bio problem kod 10 do 20 % predškolaca, sad je to i do 35 % njih. Kada se promatra brojčano, oko 30 % djece s tim problemom nije malo. No, dobro je to što je, u odnosu na govorno-jezične poremećaje, taj artikulacijski problem najblaži, u smislu da je to nešto što se može ispraviti te odgovarajućim logopedskim tretmanom i riješiti.
Stručnjaci kažu i da se na ovom prostoru problem s pravilnom artikulacijom glasova najčešće uočava u uzrastu od 4 do 5 godina, a odsutnost tretmana može se kasnije odraziti i na nepravilno pisanje kod djece.
