Kako u korizmi ne bismo ostali na površinskom prepričavanju tko se odrekao i kakva ljuta pića, mesa, kolača, kave, čokolade, kladionica ili facebooka i hoće li ili neće napraviti pauzu u nedjelje ili na sv. Josipa, odnosno Blagovijest, od pomoći može biti usporedimo li svoje shvaćanje korizme s onim kod kršćana u prvim stoljećima. U traženju dubljeg smisla korizme nezaobilazni su nam svjedoci tzv. crkveni oci, drevni kršćanski pisci, pastiri i naučitelji Crkve iz prvih stoljeća poslije Krista. Po svojoj vjeri, njezinu razumijevanju, naučavanju i življenju bili su to katolici sa-dna-kace, pa vrijedi zaviriti barem kratko u taj svijet.
Kateheze sv. Ćirila Jeruzalemskog. Kad je riječ o korizmi, ne treba nam dalje tražiti od kateheza koje je kandidatima za krštenje u Jeruzalemu tijekom korizme održao sv. Ćiril Jeruzalemski (315-386), bilo 347. godine kao mladi svećenik ili što je vjerojatnije oko 350. kao novopečeni biskup na biskupskoj stolici svetog grada gdje je naslijedio Maksima. Od ukupno 24 kateheze prva je uvodna Predkateheza dobrodošlice, a sljedećih pet govore o obraćenju od poganstva te izlažu nauk o krštenju i Vjerovanju. Kateheze od broja 6 do 18 predstavljaju neprekidnu katehezu o jeruzalemskoj ispovijesti vjere s naglaskom protiv arijanskog krivovjerja koje je tada bjesnilo. Posljednjih pet zvanih mistagoške tumače obrede krštenja i govore o krizmi, tijelu i krvi Kristovoj i euharistijskoj liturgiji. Osim ovih zadnjih koje su bile u uskrsnom tjednu, sve ostale su održane tijekom korizme, prije krštenja u vazmenoj noći. Zanimljivo je također da je Ćiril kateheze držane u bazilici Svetog groba izgovarao dok ih je netko od njegovih slušatelja bilježio u skraćenom obliku pa su kasnije kao prepisane stigle do nas. Za uvodnu i ovih prvih 18 kateheza općenito se smatra da zaista i potječu od Ćirila dok se za posljednjih pet misli da bi im tvorac mogao biti Ćirilov nasljednik, biskup Ivan Jeruzalemski (386-417).
Sv. Ćiril, koji se proslavio još i učenjem o božanstvu Duha Svetoga i bio sudionikom Carigradskog sabora (381), godine 357, u vrijeme velike gladi, rasprodao je skupocjeno crkveno posuđe kako bi sugrađanima kupio hrane zbog čega ga je krivovjerna stranka protjerala s biskupske službe. Isto im je pošlo za rukom kasnije u još dva navrata pa je ovaj crkveni otac od 38 godina biskupovanja čak 16 proveo u izgnanstvu.
U uvodnoj katehezi kojom Ćiril poučava one koji će tek biti prosvijetljeni krštenjem, ali i one koji su već kršteni, suvremeni čitatelj može pronaći bit ranokršćanskog shvaćanja korizme. Prema tumačenju ovog biskupa, korizma je za vjernike, krštene i za one koji se to spremaju postati. Da bi korizmeno odricanje donijelo pravog ploda, prvi je preduvjet vjera u Krista. Bez nje tih plodova neće biti. Korizma, istina, pretpostavlja duhovni napor vjernika, no djelo spasenja i usavršavanja naše duše pripada Bogu: “Bog koji poznaje tvoje srce i pažljivo motri iskrenog kao i licemjera, u stanju je očuvati iskrenog i dati vjeru licemjeru: čak i nevjerniku koji mu preda srce Bog može dati vjeru.”
Obraćenjem do novoga stvorenja. U Ćirilovim očima krštenje je samo početak jer je nakon njega u životu kršćanina nužno neprestano bdijenje i trajno obraćanje od grijeha da bi se sigurno stiglo u vječnu luku spasa. Krštenje je za njega novo rođenje duše, opravdanje, smrt grijeha, odjeća svjetla, sveti neizbrisivi biljeg, kočija koja vodi u nebo, dobrodošlica u kraljevstvo, dar posinjenja, okus raja, no na tom putu vreba zmija koja može ugristi nevjerom. Zaštita vjerniku od tih ugriza su evanđelje mira, postojana vjera, čvrsta nada, Gospodinova prisutnost, katolički nauk, sudjelovanje u svetim tajnama i danonoćna molitva. Molitva, post i pokora u svjetlu ovih Ćirilovih riječi služe pripremanju vjernika da dragovoljnim činima samozataje odbije svakodnevna iskušenja. Primjerice, tko se u korizmi drage volje odriče kakve hrane ili bilo čega drugoga, bit će sposobniji odoljeti kušnji grabežljivosti i sebičnosti koje mu svijet nudi.
Ćiril je od slušatelja zahtijevao da odmah odbace svako zlo djelo, nedolične riječi, putenost, strasti, pohlepu, blud i nečistoću, a da se obuku u svjetlu odjeću čistoće. – Imate 40 dana za pokoru. Ustrajete li u zlu, ne tražite milosti. Tko god je svjestan svojih rana, neka uzima melem, ako je netko posrnuo, neka ustane, upozoravao je Ćiril.
Melem nije nitko drugi nego Krist. Zato kandidatima za krštenje poručuje: “Pao si u mrežu Crkve. Dopusti, dakle, da budeš izvučen živ; nemoj bježati, jer je Isus taj koji te izvlači svojom mrežom kako bi ti dao ne smrt nego uskrsnuće nakon smrti. Moraš doista umrijeti i uskrsnuti. Umri grijehu i od danas živi za pravednost.”
Grijeh za Ćirila jest strašno zlo, ali nije neizlječivo. Od njega se, veli on, lako liječi obraćenjem, isto kao što se od užarenog komada uglja u ruci lako izbavlja onaj tko ugalj ispusti iz ruke. Svrha 40 dana korizme je da istinskim obraćenjem od vjernika grešnika naprave novo stvorenje, ono koje prima spasenje od Boga i kojemu se zato otvaraju vrata raja.
