Braćo i sestre, mnogi ljudi vjeruju u Boga i istinski ga ljube, ali ipak su često zabrinuti što ne razumiju Božju volju. Bili bi sretni kad bi znali što Bog želi od njih, jer bi tada lakše mogli vršiti njegovu volju.
Takve je misli imao i autor knjige Mudrosti, koju smo čuli u prvom čitanju (Mudr 9, 13-18). Ali naša je sreća u tome što nam je sam Bog dao način da shvatimo njegovu volju. Čak nam je to i sam otkrio – svojom Mudrošću i Duhom. Božja Mudrost je njegov Sin, Isus Krist, druga osoba Presvetog Trojstva, a njegov Duh je Duh Sveti, treća osoba Presvetog Trojstva.
Zatim smo otpjevali refren Psalma 90: „Daj nam, Gospodine, mudro srce!” – Vrlo lijepa molitva, za razumijevanje Božje volje!
Koja je to mudrost srca za koju smo molili?
– To nam govori današnje Evanđelje (Lk 14, 25-33), u kojem nas Isus uči tko može biti njegov učenik, a tko ne. On to kaže tako jasno, da ne može biti jasnije: „Ako tko dođe k meni, a ljubi oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa čak i vlastiti život, više nego mene, ne može biti moj učenik. Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!” (Lk 14, 26-27).
Dakle, Krist je vrlo jednostavno izrazio Božju volju. Njegova je volja da ništa i nitko na svijetu ne dođe ispred njega u našim životima. Bog uvijek treba biti na prvom mjestu, a sve ostalo poslije Njega.
To je posve u skladu s Prvom zapovijedi ljubavi, za koju je Krist rekao da je najveća Božja zapovijed i da se na njoj temelji cijeli Zakon i Proroci: „Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim umom svojim, svim srcem svojim i svom snagom svojom – i bližnjega svoga kao samoga sebe!” – Nema veće zapovijedi od ove.
Ako ne volimo svoga oca i majku, svoga muža i ženu, svoju djecu, svoju braću i sestre, pa čak ni vlastite živote koliko volimo Boga, koliko volimo Krista, onda je naša ljubav prema Bogu istinita i čista, i tada ne samo da se zovemo, nego zaista i jesmo djeca Božja i pravi učenici Kristovi.
Takvima je Kristov križ sladak i njegovo breme je lako, jer ga njegov učenik nosi s ljubavlju. Ne uzima u obzir težinu križa, ne smetaju mu kritike i prezir ljudi, već se raduje što ima privilegij biti bliski prijatelj svog Gospodina – iako uz patnju i žrtvu.
Takvu čovjeku onda nije teško otkriti Božju volju i u drugim životnim okolnostima. Na primjer, ni Krist, ni sveti Pavao, nisu se izravno bavili politikom, ali obojicu su neprijatelji optužili da djeluju protiv Rimskog Carstva – jer su propovijedali Evanđelje, radosnu vijest: da su svi ljudi braća i sestre, djeca istog nebeskog Oca. Stoga su jednaki. Krist i apostoli nisu vodili ratove za slobodu i jednakost, već su oblikovali svijest ljudi, kako bi živjeli kao braća i sestre, a ne kao robovi i robovlasnici.
U drugom čitanju (Fn 9-10, 12-17) sveti Pavao piše svom prijatelju Filemonu, od kojeg je pobjegao njegov rob Onezim. Pobjegao je k svetom Pavlu i od njega primio krštenje te postao njegov suradnik. Sveti Pavao moli svog prijatelja da prihvati Onezima, ne više kao roba, već kao ljubljenog brata – i da ga zatim dobrovoljno pošalje Pavlu, kako bi mu pomagao u naviještanju Evanđelja.
Dakle, Crkva nije iskorijenila ropstvo nasiljem – jer upravo nasiljem ljudi postaju robovi. Učila je ljude da vole jedni druge i poštuju slobodu i dostojanstvo svake osobe. I zbog toga je ropstvo prirodno nestalo u onim zemljama, u kojima je apsolutna većina stanovništva prihvatila kršćanstvo. Zakoni o ropstvu i danas prevladavaju u drugim zemljama.
Što znači ovo izvješće iz drugog čitanja današnje mise?
Ono znači da mi kršćani već poznajemo Božju volju, jer nam ju je on objavio po Isusu Kristu i po Duhu Svetom, koji nam prosvjetljuje pamet, tako da znamo razlikovati dobro od zla. Znamo da nas Bog voli kao svoju djecu i da bismo i mi trebali voljeti sve ljude kao svoju braću i sestre. Pa, ako mi je moj bližnji brat, onda mi on ne može biti rob!
Pravi vjernik Isusa Krista nikada neće biti robovlasnik, jer svi moramo služiti samo Bogu, a ne ljudima – niti će on biti rob bilo kome. Jer, iako doista služimo Bogu, služimo Mu dragovoljno, s ljubavlju, kao našem dobrom i dragom Ocu, a ne silom, kao svome robovlasniku. Također ćemo služiti i ljudima u njihovim potrebama, ali s ljubavlju. Ne kao robovi, nego kao braća i sestre, jer iskreno volimo svoju braću i sestre, a iz tog bratstva ne isključujemo nikoga na svijetu.
Neka naši životi budu takvi i bit ćemo istinski učenici Isusa Krista, Gospodina našega! Amen.
