Braćo i sestre, dvije glavne teme u Isusovu naviještanju Evanđelja jesu: nebeski Otac i Kraljevstvo Božje. A i sve ostale teme također se mogu nekako uključiti u ove dvije i svesti na njih. Čitanja današnje mise također nam govore o ove dvije teme.
U prvom čitanju (1 Kr 3, 5.7-12) Gospodin nudi Salomonu prigodu da ga zamoli za ono što želi da mu Bog dadne – a Salomon je tražio mudrost, da zna razlikovati dobro od zla… Ova se molitva svidjela Gospodinu, jer kralj nije tražio „dug život, bogatstvo ili smrt svojih neprijatelja“… Stoga mu Gospodin daje i mudrost, ali i sva ostala dobra.
Drugo čitanje (Rim 8, 28-30) govori nam o predodređenju Božjem. Sveti Pavao kaže: „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube. … One koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova.“ Dakle, Bog nas poznaje od vječnosti, oduvijek ima plan s nama, ljubi nas i predodredio nas je da budemo slični Isusu Kristu, Gospodinu našemu.
Današnje Evanđelje (Mt 13, 44-52) uspoređuje Kraljevstvo Božje sa blagom skrivenim u polju, s dragocjenim biserom i s ribarskom mrežom. Čovjek koji slučajno otkrije u polju skriveno blago, ne otkriva svoju tajnu nikome, jer bi ga onda netko drugi mogao uzeti – nego ga ponovno sakrije i sav radostan ode, proda sve što ima i kupi to polje!
Tako je i s Kraljevstvom Božjim. To Kraljevstvo je skriveno blago. Ne stječu ga svi, nego samo onaj tko posjeduje to polje.
Onaj koji traži skriveno blago, koji je prodao svu svoju imovinu da bi kupio to polje – sigurno može pronaći i mnoga druga polja, možda čak i ljepša od onoga gdje je blago skriveno. Može kupiti vrtove, cvjetnjake, voćnjake, njive zasijane pšenicom i kukuruzom, vrlo dobre livade, polja i pašnjake – ali ne! On kupuje upravo to polje koje nitko ne primjećuje i za koje nitko nije zainteresiran, osim onoga tko zna da je u tom polju skriveno blago.
Polje u kojem je skriveno Kraljevstvo Božje, jest naša kršćanska vjera.
Postoje religije lakše i razumljivije ljudskom umu, poželjnije iskvarenoj ljudskoj naravi – ali Kraljevstvo Božje skriveno je u ovom polju, u našoj katoličkoj vjeri. Stoga, samo za ovo polje vrijedi prodati sve, ili napustiti sve ostalo, da bi se stekla ova vjera, jer smo s njom stekli i Kraljevstvo Božje. Tako je i Salomon tražio mudrost, a mudrošću je stekao i sva ostala dobra.
Isto se može reći i za dragocjeni biser, koji vrijedi više od svih naših bogatstava ovoga svijeta. Tko god razumije njegovu vrijednost, žrtvuje sve da bi dobio taj biser. Takvi su svi oni koji napuštaju sva dobra ovoga svijeta, kako bi se posvetili Kraljevstvu Božjem, poput svećenika, redovnika i redovnica, a posebno mučenika, koji ne mare za dom, bogatstvo, brak, obitelj, čast i slavu, moć i udobnost, pa čak ni za svoj zemaljski život – nego samo traže Kraljevstvo Božje, vršeći njegovu volju i služeći svojoj braći u potrebi. Ne mogu to svi razumjeti, jer je to skriveno blago, nego samo oni kojima ga je Bog objavio.
Stoga nas ne čudi što ima malo svećenika, redovnika i redovnica, malo je ljudi koji žrtvuju cijeli svoj život za Kraljevstvo Božje, jer vrijednost ovoga Kraljevstva nije otkrivena mnogima. Naprotiv: zahvaljujemo Bogu koji – unatoč zlom svjetonazoru današnjeg svijeta – još uvijek pronalazi i poziva izabrane ljude da nastave Kristovo djelo spasenja svijeta i naviještanja njegova Evanđelja.
Prispodobu o ribarskoj mreži moramo shvatiti malo drugačije. Doista, Kraljevstvo Božje je poput ribarske mreže. Ona zahvata svaku vrstu ribe, iako nisu sve ribe dobre. Međutim, to ne smeta ribaru, jer – kad on izvuče mrežu na obalu – odvojit će dobre ribe za sebe, a loše će odbaciti.
Cijeli svijet je Kraljevstvo Božje. U svijetu postoje dobri i zli ljudi. Bog nema problema s time kako će odvojiti dobre od loših: dobre će zauvijek uzeti k sebi, dok će loše zauvijek odbaciti, kako bi podnosili kaznu koju zaslužuju.
Mi smo često nervozni i nezadovoljni, jer ne možemo učiniti ovaj svijet onakvim kakvim želimo, ali Bog ima i moć i vrijeme. Njemu se ne žuri. On svoje Kraljevstvo nudi svima. Tko ga prihvati slobodnom voljom i sa zahvalnošću, uživat će u njemu. Tko ga ne prihvati, sam je kriv jer ga nikada neće uživati, iako mu je to bilo omogućeno, budući da je bio pozvan u Kraljevstvo Božje.
Čuvajmo se stoga, da ne ostanemo među onima koji ne prepoznaju i ne cijene taj neprocjenjivi Božji dar, koji nam se nudi, i da ne postanemo nepoželjne ribe u Kraljevstvu Božjem, nego naprotiv: molimo Boga da nas učini dostojnima da budemo njegovi izabranici zauvijek. Amen.
