Braćo i sestre, većina ljudi obično se žali na to što im nedostaje ovo ili ono, a rijetki znaju zahvaliti Bogu što uživaju u mnogim dobrima, za koja se nisu ni trudili, niti su o njima razmišljali.
Uživamo u životu, koji nam je darovao Bog preko naših roditelja.
Uživamo u zdravlju, zraku, vodi, toplini i svježini – za koje se nismo ni trudili, niti bismo ih znali zatražiti, da nam ih sam Bog nije dao. Samo kad nam nekog dobra nestane, tek tada shvatimo koliko je ono bilo dragocjeno za naš život.
Npr. mi ni svoje roditelje ne znamo poštovati kako treba dok su živi, ali kada ih izgubimo, želimo barem da ih vidimo u snu, ali rijetko, ili nikada ta želja ne bude ispunjena. Također, mnogi ljudi, koji rijetko mole i još rjeđe idu na misu, kada izgube zdravlje, mir i blagoslov obitelji – tek tada im padne na pamet da su te Božje darove uživali godinama, ali nikada nisu zahvalili Bogu za njih. Sada se vraćaju, mole Boga za oprost i mole ga da im vrati zdravlje, mir i blagoslov.
Nešto slično se dogodilo i izraelskom narodu, koji je – nakon što je zanemario pravog Boga i počeo štovati idole – izgubio svoju slobodu i neovisnost, te je nasilno preseljen u Babilon. Tamo su se opametili i shvatili da je ropstvo kazna za grijeh nevjere. Obratili su se i zatražili Božju milost, a Bog ih je po proroku Izaiji utješio, obećavajući im spasenje: „Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! … Evo mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda”, kao što smo čuli u prvom čitanju (Is 66, 10-14).
Ovo još više pada u oči kad uzmemo u obzir pitanje povjerenja i nepovjerenja, pitanje vjere, duhovnih zvanja itd. Ovdje nam pomaže Isusova riječ iz današnjeg Evanđelja (Lk 10, 1-12. 17-20): „Žetva je velika, a radnika je malo! Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu.” I Isus šalje pred sobom 72 učenika, dva po dva, gdje god je želio doći i on sam.
Nama se čini mnogo 72 učenika, ali nije ih ni mnogo, a ni dovoljno! To nam pokazuje simbolika brojeva u Svetom Pismu. Potpun i savršen broj jest broj 7 – tj. 3+4, što simbolizira tri nevidljiva, duhovna svijeta: nebeski, zemaljski i podzemni; te četiri strane vidljivog svijeta. Međutim, ovdje se govori o broju 6, koji je nepotpun, nesavršen broj: 6x6x2 učenika – to je 72. Nepotpun, nesavršen broj, broj 6, se višestruko ponavlja. To znači da radnika ima premalo!
Međutim, ti malobrojni radnici, koji se šalju kao janjci među vukove, uspješno ispunjavaju svoju misiju. Iako se šalju dva po dva, i to je malo, ali sam Isus nadopunjuje njihov nedostatak. On nam negdje reče: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18,20). Tako je – iako na nevidljiv način – s njima bio prisutan i sam Isus i zajamčio je sigurnost i uspjeh janjcima među vukovima.
Učenici su se iz svoje misije vratili vrlo radosni i zadivljeni, jer je doista po njima Gospodin činio čuda, za koja ih je Isus poslao: donijeli su mir gradovima, selima i obiteljima koje su pohodili, izliječili su mnoge bolesne, moleći se Bogu za njih i mažući ih uljem. No najviše su se čudili što su im se i đavli pokoravali, kad su ih istjerivali u Isusovo ime.
I Isus je bio zadovoljan njihovim uspjehom, ali im je skrenuo pozornost na ono što je bitno: „Ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima!”
Doista, jedini uzrok pravog veselja je naše spasenje i spasenje naših milih i dragih. Ne vlast nad ljudima, niti nad demonima; ne razna čudesna djela, nego samo spasenje ljudske duše je razlog naše radosti, koja nikada neće proći. Jer sve drugo će proći i nestati: i zdravlje, i vlast, i čudesa, i naš zemaljski život! Sve će proći, dok jedino sreća Kraljevstva nebeskog nikada ne prolazi. Stoga: „Radujte se jer su vam imena zapisana na nebesima!”
Zbog toga apostol Pavao u drugom čitanju (Gal 6, 14-18) kaže: „Bože sačuvaj da bih se ja ičim ponosio, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. … Jer ja u svom tijelu nosim biljege Isusove.” Za svetog Pavla, kao i za bilo kojeg pravog kršćanina, „ništa ne vrijedi ni obrezanje, ni neobrezanje – nego novo stvorenje”.
Po vjeri i po sakramentu Krštenja, i svi smo mi postali nova stvorenja.
Živimo, dakle, onako kako priliči vjernicima, kao posinjena djeca Božja, pa će i naša imena će biti upisana na nebu i imat ćemo razloga za radost i ovdje, kao i u vječnosti. Amen.
