Ovaj spis nastao je već sredinom drugoga stoljeća te je time jedan od najstarijih apokrifa premda je mlađe od svih knjiga Novoga zavjeta. Nađeno je 1887. godine nedaleko od Kaira u grobnici jednoga monaha. Rukopis koji je tada nađen nastao je u 7. ili 8. stoljeću, a sada se čuva u Muzeju egipatskih starina u Kairu.
U ovom tekstu najprije je naglašeno da je u subotu, nakon Isusove muke, pred njegov zapečaćeni grob došlo veliko mnoštvo. Ono što se dogodilo u noći sa subote na nedjelju ovaj apokrif opisuje na sljedeći način: „Vojnici vidješe kako se nebesa otvaraju i dvojicu mladića kako silaze odjeveni u veliki sjaj te se približavaju grobu. Kamen koji je bio navaljen na vrata sâm se od sebe otkotrljao u stranu, a grob se otvori i dvojica mladića uđoše. Vidjevši to, vojnici probudiše stotnika i starješine jer su i oni ondje stražarili. Dok su im objašnjavali što su vidjeli, ponovno vidješe tri čovjeka kako izlaze iz groba, dvojica podržavahu trećega, a križ ih je slijedio. Glave prve dvojice izdužile su se do neba, dok je glava onoga kojega su vodili nadvisivala nebesa. Začuše s nebesa glas koji progovori: ‘Jesi li propovijedao usnulima?’ A od križa dođe odgovor: ‘Da.’ˮ Na kraju stotnik i svi koji su bili s njime trče Pilatu i kažu mu: „Doista je bio Sin Božji!ˮ
Kod pisanja ovoga apokrifa korištena su sva četiri kanonska evanđelja, a čini se da je autor želio dodatno potkrijepiti uskrsnuće prisutnošću velikoga mnoštva i brojnim svjedocima samoga trenutka Uskrsa. S druge srane, kanonska evanđelja izbjegavaju opisati taj trenutak, no donose niz izvještaja o svjedocima koji su kasnije vidjeli uskrsloga Gospodina.
Različita svjedočanstva
U najstarijem, Markovu evanđelju, najprije su žene – Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma – svjedoci praznoga groba, pri čemu im se u grobu ukazuje mladić koji im daje naputke što im je činiti, ali one o tome nikome ne govore (usp. Mk 16,1-8). Nakon toga slijedi spomen Isusova ukazanja Mariji Magdaleni, koje nije detaljnije opisano, a Marija to dojavljuje Isusovim učenicima koji joj ne vjeruju (usp. 16,9-11). Nakon toga spomenuto je još ukazanje dvojici učenika „na putu dok su išli u selo” (usp. 16,12-13). Ni ovdje nema opisa samoga događaja, nego je na kraju izviješteno da ni njima Isusovi učenici nisu vjerovali (usp. 16,13). Tek na kraju Isus se ukazuje jedanaestorici, prekorava njihovu nevjeru i daje im poslanje, nakon čega je uznesen na nebo (usp. 16,14-19). U Markovu evanđelju, dakle, imamo jedno svjedočanstvo praznoga groba, dva svjedočanstva ukazanja Uskrsloga kojima učenici ne vjeruju te jedno ukazanje učenicima koje ujedno sadrži i poslanje.
U Matejevu evanđelju, čijem autoru nije bilo nepoznato Markovo evanđelje, najprije nalazimo Mariju Magdalenu i „drugu Mariju” kako dolaze na grob, a s neba im se uz čudesne znakove objavljuje anđeo te im daje naputke što trebaju učiniti. One odmah trče sve javiti Isusovim učenicima. Na putu im se ukazuje i uskrsli Isus i potvrđuje im da učenici trebaju poći u Galileju (usp. Mt 28,1-10). Ništa nije rečeno o tome jesu li im učenici povjerovali, no kasnije ih nalazimo u Galileji, pa se čini kao da su povjerovali ženama. Ondje se Isus ukazuje jedanaestorici i daje im poslanje (Mt 28,16-20). Kod Mateja, dakle, imamo jedno svjedočanstvo praznoga groba koje je povezano i s jednim svjedočanstvom ukazanja Uskrsloga te jedno ukazanje učenicima koje ujedno sadrži i poslanje.
U Lukinu evanđelju spominje se kako su žene došle na grob. Iz prethodnoga teksta jasno je da su to žene „koje su s Isusom došle iz Galileje” (Lk 23,55), dok je na kraju ovoga odlomka pojašnjeno da su to Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva (usp. 24,10). Na grobu im se ukazuju dva čovjeka u blistavoj odjeći koji im navješćuju uskrsnuće. Učenici ženama nisu povjerovali (usp. 24,1-11). Ipak, Petar trči na grob i nalazi da je prazan (usp. 24,12). Nakon toga slijedi dugačka pripovijest o dvojici (ili dvoje) učenika na putu u Emaus. Očito je riječ o proširenju kratkoga izvještaja o dvojici učenika na putu u selo iz Markova evanđelja. Ovi učenici prepoznaju Isusa u lomljenju kruha (usp. 24,13-35). Slijedi Isusovo ukazanje jedanaestorici u trenutku kad su im ova dvojica ispripovijedala svoje iskustvo. Tako jedanaestorica ne uspijevaju nepovjerovati jer im sam Isus potvrđuje istinitost svojom prisutnošću. Slijedi poslanje učenika i uzašašće (usp. 24,36-53). Tako u Lukinu evanđelju nalazimo dva svjedočanstva praznoga groba, dva svjedočanstva o ukazanju od kojih prvome učenici ne vjeruju te jedno ukazanje jedanaestorici s poslanjem i uzašašćem.
Ivanovski izvještaj
Ivanovo evanđelje donosi najprije pripovijest o Mariji Magdaleni koja svjedoči da je grob prazan (usp. Iv 20,1-2), potom o Petru i učeniku kojega je Isus ljubio koji svjedoče praznom grobu, a ovaj drugi učenik „vidje i povjerova” (usp. 20,3-8). Slijedi ukazanje Uskrsloga Mariji Magdaleni u kojem ona najprije misli da vidi vrtlara, sve dok je Isus ne pozove imenom, kad Marija odlazi javiti učenicima što joj se dogodilo, no ništa nije rečeno o njihovoj vjeri (usp. 20,9-18). Nakon toga Uskrsli se ukazuje učenicima u Tominoj odsutnosti, a onda i u njegovoj nazočnosti, pa na kraju i Toma povjeruje (usp. 20,19-29). U Ivanovu evanđelju, zanemarimo li dodatak u 21. poglavlju, nalazimo tako dva svjedočanstva o praznom grobu, jedno svjedočanstvo o ukazanju Uskrsloga te dva ukazanja učenicima, pri čemu nema poslanja i uzašašća. Dodatak Ivanova evanđelja donosi još ukazanje učenicima u Galileji, pri čemu se događa čudesan ulov ribe, nakon kojega Isus podjeljuje Petru prvenstvo.
Iz ovoga pregleda vidljivo je da se evanđelisti ne slažu u broju svjedoka koji su vidjeli prazan grob, a ni u broju ukazanja uskrsloga Isusa. Oni izvještaji koji se donekle podudaraju ipak donose različite detalje. Nije jasno tko su bile žene koje su prve došle na grob. Je li to bila samo Marija Magdalena ili joj se pridružila i druga Marija, jesu li to bile Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma, ili je pak umjesto Salome tu bila Ivana? Obično se drži da su Saloma i Ivana jedna te ista osoba. Nije jasno je li tko nakon žena išao na grob: dva evanđelja nemaju takva izvještaja, u jednom je to samo Petar, a u jednom Petar i još jedan učenik. Ne postoji slaganje ni u tome kome se sve Uskrsli ukazao prije ukazanja jedanaestorici. Je li to bila samo Marija Magdalena, ili je s njome bila i druga Marija; je li se ukazao i drugoj dvojici učenika na putu u selo ili u Emaus? Nije jasno ni jesu li učenici povjerovali ili nisu i kada.
U čemu se evanđelja slažu?
Sva četiri evanđelja nedvojbeno se slažu da je Isusov grob u nedjeljno jutro bio prazan. Slažu se i da je netko mogao to posvjedočiti te da su u tome važnu ulogu imale žene ili barem jedna žena. Evanđelja se slažu i u tome da se uskrsli Isus nekome ukazao prije nego što se ukazao jedanaestorici i da je ta osoba imala zadatak posvjedočiti drugima o svome iskustvu.
Evanđelja se također slažu da se Isus na kraju ukazao jedanaestorici koji su predstavljali cijelu zajednicu Isusovih sljedbenika. Tom im je prilikom, osim u Ivanovu evanđelju, Isus podijelio poslanje, premda se i u Ivanovu evanđelju to poslanje može naslutiti u izvještaju o čudesnom ribolovu i o Petrovu prvenstvu.
