Terezija se rodila kao deveto dijete bračnog para Luisa i Zelie Guérin, 2. siječnja 1873. godine u gradiću Alenconu, u Francuskoj. Dva dana kasnije bila je krštena dobivši imena Marija-Franciska-Terezija. U vjerničkoj obitelji iz koje je poteklo nekoliko redovničkih zvanja, Terezija je imala dobar temelj za rast u vjeri i snazi Duha Svetog. Već u ranoj mladosti osjetila je želju poći u karmel, no budući da to u njenim godinama nije bilo uobičajeno, biskup ju je poslao u Rim kako bi dobila dopuštenje od pape. Papa Lav XIII. zadivljen željom petnaestogodišnje djevojčice, blagoslivlja njenu odluku i dopušta joj poći u karmel.
Put svetosti zahtjeva intenzivan rad na sebi koji počinje sa sitnicama. Sveta Mala Terezija je od samog početka bila svjesna toga. Stoga je vlastite mane ali i mane ostalih sestara koristila za rast u poniznosti i svetosti. Tamo gdje su se lomila kamenja oholosti i navezanosti na ovozemaljski svijet, njena duša se prepuštala oblikovanju kako u njoj ne bi ostalo ništa drugo doli same čežnje i ljubavi za Bogom. Razmatrajući i promišljajući o samoj Božjoj ljubavi, u svome srcu osjetila je što je doista njeno zvanje u samoj Crkvi: „O Isuse, moja Ljubavi! Napokon sam našla svoje zvanje! Moje zvanje je ljubav! U srcu Crkve, svoje majke, bit ću ljubav!”
Njen rast u Bogu nije ostao nezapažen u očima sestara stoga joj je dodijeljena služba učiteljice novakinja. Sada se trudila vlastitim primjerom svjedočiti važnost poniznosti, razvoju kreposti i prepuštanju Isusovoj bezgraničnoj ljubavi u kojoj svatko od nas nalazi snagu i utočište.
Sveta Mala Terezija ostavila nam je svoj Mali put. Suočavanje s nemoći od nje je načinilo sveticu, a danas u Crkvi najmlađom naučiteljicom Crkve. Primjer nam je kako se svetost ne krije u planinama nego u zrncima pijeska koji kroje našu svakodnevicu. Ne težimo za velikim stvarima kako bismo jednom postali sveti, nego postanimo sveti u malim stvarima već danas.
