Koji su sve običaji vezani uz rođenje djece u biblijsko vrijeme? Kako se gledalo na djecu i potomstvo? Što o tome izričito kaže Sveto pismo?
Gledanje današnjeg čovjeka prema potomstvu i djeci se razlikuje od gledanja biblijskog čovjeka. Današnji čovjek kod sklapanja braka najčešće “planira obitelj” i koliko će djece imati, dok je takav stav stran biblijskom čovjeku. Dok današnji čovjek gleda često na djecu kao na “teret” i na “financijski” problem, o tome biblijski čovjek nije razmišljao. Za biblijskog čovjeka djeca su bila bogatstvo, a ne novac. Upravo radi toga, biblijski ljudi, nakon sklapanja braka, željeli su imati potomstvo što prije i što više djece.
Ova želja za potomstvom povezana je s prvom Božjom odredbom ljudima, a to je da se plode i množe (Post 1,28). Koliko je potomstvo bilo važno za Židove pokazuje i jedna židovska izreka koja kaže: “Onaj tko ne želi potomstvo, kao da je prolio krv ili umanjio Božju sliku.”
Jedan od razloga zašto se željelo potomstvo jest i želja da se obiteljsko ime ne “zatre”. Primjer je žena koja je ostala s jednim sinom, kojeg su željeli pogubiti zato što je ubio svojega brata. No, majka je ovako molila: “I sad se podiže sav rod na tvoju službenicu i reče: ‘Predaj nam toga što je ubio svoga brata: mi ćemo ga pogubiti za život njegova brata koga je ubio, a time ćemo zatrti i baštinika.’ Tako hoće da ugase žeravicu koja mi je ostala, da ne ostave mome mužu ni imena ni potomstva na zemlji” (2 Sam 14,7).
Svaka žena je žudjela za tim da rodi potomka (posebno sina), stoga ne čudi Rahelina molba: “Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!” (Post 30,1). Neplodnost se smatrala sramotom (vidi: Lk 1,25). I ne samo to. Zanimljivo je uvjerenje biblijskih ljudi da je neplodnost posljedica grijeha ili nepoštivanja Boga i Božjih zapovijedi (Pnz 7,12-14). Neplodne obitelji su žarko molile da dobiju potomstvo. I nisu samo molile žene, nego i muškarci (Izak je molio za dijete – Post 25,21).
Žene su željele zatrudnjeti i koristile su čak i neke pripravke da bi začele. Biblija čak spominje korištenje biljke mandragore (koju hrvatski prijevod Biblije Antuna Sovića, kao i Silvija Grubišića prevodi kao “ljubavčicu”; dok Ivan Šarić prevodi kao “mandragoru”) (vidi: Post 30,14-16). Mandragora je biljka za koju se vjeruje da ženama daje plodnost.
Unatoč želji za potomstvom, nije svaka trudnoća dovela do poroda zdravog djeteta. Biblija spominje i slučajeve prirodnog pobačaja. To jest, Biblija ne donosi konkretne slučajeve prirodnog pobačaja, nego govori općenito o ovoj pojavi. Tako Job, predosjećajući da će izgubiti obitelj i zdravlje, ističe: “Ne bih bio – k’o nedonošče zakopano, k’o novorođenče što svjetla ne vidje” (Job 3,16). Čini se da su biblijske žene smatrale da je i voda ponekad uzrok što nisu donijele na svijet živu djecu (vidi 2 Kr 2,19-21). Postoji čak i odredba u Mojsijevom zakonu za one koji svojom nespretnošću dovedu do spontanog pobačaja. Tako se u knjizi Izlaska 21,22-23 kaže: “Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu te ona pobaci, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž. On neka plati kako suci odrede. Bude li drugog zla, neka je kazna: život za život.” Dakle, ako dođe do pobačaja, onaj koji ga je prouzročio snosi kaznu; a ako dođe do komplikacija pa i sama žena izgubi život, onda i prouzročitelju slijedi smrtna kazna.
Sveto pismo govori i o nesretnim slučajevima gdje su majke umrle kod poroda. Kod samog poroda je svoj život izgubila Rahela, rađajući Benjamina, svojega drugog sina (vidi: Post 35,18-20). Biblija spominje još samo jednu ženu koja je umrla kod poroda, a to je neimenovana žena Pinhasova (Elijeva snaha) koja je žalila otimanje Kovčega Božjega (1 Sam 4,20).
Kao što je to i danas slučaj, i u biblijsko vrijeme je bilo žena koje su pomagale kod poroda. Babica se prvi put spominje u Bibliji kod Rahelinog rađanja Benjamina (Post 35,17). Najpoznatije babice u Svetom pismu su Širfa i Pua koje su pomagale kod poroda ženama Židovkama za vrijeme egipatskog sužanjstva i nisu ubijale židovsku djecu, kako je to bio naredio egipatski kralj (Izl 1,15-22). Zadaća babica je bila odrezati pupčanu vrpcu, oprati dijete, namazati ga solju, umotati u platno i pokazati ga ocu. Prorok Ezekiel ističe: “Kad si svijet ugledala, na dan rođenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te očiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše” (Ez 16,4). Razlog mazanja solju u Svetom pismu nije objašnjen, ali je vjerojatno imao neku vrstu medicinske svrhe. Babice su također tješile trudnice, kako to ističe 1 Sam 4,20: “Kako je bila na samrti, rekoše joj žene koje stajahu oko nje: ‘Budi bez brige jer si rodila sina!'”
