Nismo zatvoreni,
A ni zarobljeni.
Svejedno,
Nekako bi se oslobodili
oštra pogleda sivog oblaka.
Kako tri mudraca
Mudro postupiše,
Pokloniše se Novorođenom
Kralju svih kraljeva.
I vjetar je utihnuo tada,
Smirile se vode nemirne,
Jer Marija Majka
Držala je Dijete u naručju.
Mi, ovakvi i onakvi, stojimo,
Stoljeća brojimo.
Na čelu kolone suci,
Kraljevi nedorečeni.
Planove kuju,
Kraljevstva grade,
Sipaju sjeme nesigurnosti,
A predstavljaju se kao
Neumorni sijači radosti, nade.
Nedorečeni kraljevi,
Sluge profita i glamura,
Nedodirljivi sjede,
Ili putuju svijetom,
A zakoni, kao sjena,
Korake im slijede.
Sjeme nemira tjera klicu
Dalje od mirisa proljeća,
Dalje od proljeća razuma,
Da porazi nesebičan pogled širine.
Nedorečeni kraljevi, sjetite se
Da sunce nikada kasnilo nije,
Da ruža cvijet od ljubavi i svibnja ne krije.
Čuli ste za Sveta tri kralja,
Ili Sveta tri mudraca,
Čuli ste
Kako su se Istini rođenja poklonili.
Želja za vlašću i dramom
Obmanjuje vječnost,
Iako ju Bog strpljivu dade.
Ali,
Kraljevstvo je jedno,
I to Božje,
A vrata su uvijek otvorena.
A mi, ovakvi i onakvi,
Komu smo poklanjali pljesak
Jučer, danas,
A komu ćemo ga
Pokloniti sutra?
