Fra Petar Karajica rođen je 1965. godine. Zaređen je za svećenika 29. 6. 1991. godine. Od tada je bio župni vikar u Župi Brajkovići (1991. – 1993.), Zenici (1993. – 1994.) i Vitezu (1994. – 1995.), te župni i samostanski vikar u Monopoliju, Italija. U Bariju je pohađao postdiplomski studij ekumenske teologije. Od 1998. do 2009. godine bio je župnik u Kotor Varošu, a 2009. – 2019. godine župnik u Dobrinji u Sarajevu gdje je u sagradio crkvu i župni ured s pučkom kuhinjom Kruha sv. Ante. U Kotor Varošu je također obnovio tri župne crkve i kuće te 15 grobljanskih kapela. Od 2009. do 2019. bio je zamjenik ravnatelja, a od mjeseca kolovoza 2019. godine fra Petar preuzima ulogu ravnatelja Humanitarno-karitativne organizacije „Kruh sv. Ante” u Sarajevu, poznatu po svojoj brizi za najsiromašnije među nama i za ljude u potrebi.
Što Kruh svetog Ante koji vodite čini za gladne i siromašne danas?
Kao vjernici i kao ljudi, svi smo pozvani da Božju ljubav u ovom vremenu i na ovim prostorima učinimo vidljivom, dohvatljivom i opipljivom za sve ljude s kojima živimo i s kojima radimo. Ljubav prema siromasima i slabima jest socijalna dimenzija naše vjere, naše ljubavi prema Bogu koja se očituje u ljubavi prema čovjeku. Sv. Jakov nas upozorava da je vjera bez djela mrtva. Pa evo, djelatna ljubav jest, možemo reći, jedna vrsta testa po kojem svaki kršćani dokazuje svoju vjeru.
Negdje sam pročitao podatak koji kaže kada bi samo kršćanske zemlje u svijetu 0,005 % izdvajale za pomoć i razvoj nerazvijenih zemalja u odnosu na ono koliko izdvajaju i ulažu za naoružanje, u roku od 10 godina nestalo bi gladi u svijetu. Dakle, socijala nepravda, tj. nepravedna raspodjela dobara glavni je problem današnjice.
Koje projekte trenutno provodite?
Naša prvotna djelatnost je rad s onima koji su gladni. Dakle, pučke kuhinje. Osim pučkih kuhinja tu je i projekt Kap dobrote. To je uglavnom financijska pomoć onima koji su u nevolji i pomoć studentima u vidu smještaja u Franjevačkom međunarodnom studentskom domu i stipendiranja nadarenih studenata slabijega imovinskog stanja.
Nastojimo biti blizu onima koji dođu na naša vrata ili nas zovu telefonski. U zadnje vrijeme ljudi ne dolaze, nego radije zovu telefonom ili pišu poruke ili email. Nekako kao da se ljudi stide svoje situacije, da ih vidimo u kakvom su stanju. Mi njih saslušamo, a kada imamo priliku i pomognemo.
Jedan od značajnijih projekata KSA jesu pučke kuhinje. Kakvo je dosadašnje iskustvo rada pučkih kuhinja?
Najvažniji naš projekt jesu pučke kuhinje. Imamo ih tri, dvije ovdje u Sarajevu i jednu u Varešu. Prednost naših pučkih kuhinja je u tome što sve naše pučke kuhinje imaju blagovaonicu gdje ljudi mogu jesti, malo popričati i družiti se. A što je također jako važno. S ovim se veže projekt Jelo na kotačima. To podrazumijeva dostavu hrane svaki dan za 20 osoba koje su nepokretne. Također, u Varešu za 20 ljudi se dostavlja hrana na njihovu kućnu adresu.
Pučku kuhinju u Varešu preuzeli smo 2011. godine od nadbiskupijskoga Caritasa. Od isusovaca smo preuzeli kuhinju 2005. godine ovdje na Grbavici, a mi smo imali od početka rata svoju kuhinju na Dobrinji. Nailazimo i na poteškoće, kao što je problem manjka radnika ili problem ljudi koji nisu spremni raditi s ovom kategorijom ljudi. Naše su kuharice uistinu spremne čuti, saslušati i dati im pomoć u bilo koje doba dana. Kada dođu i izvan onoga vremena kada se hrana dijeli, znaju njima ostaviti na prozoru hrane ili bilo gdje drugo ako je prošlo radno vrijeme.
Djelatnosti KSA obuhvaćaju ne samo siromašne i gladne nego i druge skupine u društvu? Kakvu još skrb pruža KSA?
Imamo vrlo zahtjevan projekt, to je rad s djecom s posebnim potrebama. Imali smo i kućnu njegu, koja je nažalost na početku pandemije završila svoje djelovanje. Jedna je djelatnica svaki dan obilazila od 5 do 10 ljudi u nevolji, pomagala im kroz fizikalnu terapiju, presvlačenje i higijenu, nabavljala za njih hranu i išla umjesto njih plaćati njihove režije i račune.
Poseban naš projekt je pomoć studentima. Ovdje u Sarajevu imamo studentski dom kapaciteta od 95 kreveta te fond za stipendiranje studenata. Studenti u domu imaju, tko želi, jedan topli obrok, i to im je velika pomoć.
Pod našom ingerencijom je i Zlatni cekin u Slavonskom Brodu, koji trenutno djeluje u sklopu KSA u Zagrebu, a brine se za djecu s poteškoćama u razvoju. Projekt je to koji traje već 30 godina i opstaje zahvaljujući upornosti i snalažljivosti našega subrata fra Ilije Jerkovića.
Uvijek pristupamo u pomoć kada se dogode i neke katastrofe ili nevolje kao što su potres i poplave. Mi trenutno na terenu imamo 20 bolničkih kreveta koje iznajmljujemo ljudima gratis. Imamo od 30 do 40 kolica i hodalica koje ljudi koriste. U skladištu imamo još polovne garderobe, higijenskih setova, namještaja.
Kada saberemo sve projekte KSA, koliki je broj korisnika tj. ljudi kojima KSA svakodnevno pruža bilo kakvu pomoć i potporu?
Ako gledamo sve projekte, kao što su sve pučke kuhinje i studentski dom, možemo reći da svaki dan pomažemo oko 500 ljudi. Ovome treba pridodati još 120 korisnika i 65 radnika u Zlatnom cekinu u Slavonskom Brodu. Nekad je broj bio i veći, jer su pučke kuhinje imale više korisnika, ali prema novim propisima kantona i općina broj je smanjen. Jedno vrijeme imali smo oko 1000 korisnika dnevno, prije desetak, petnaest godina.
Dobročinitelji
Kako financirate sve ove projekte i tko su sve vaši dobročinitelji osim vjernika po župama?
Mi smo svakako uključeni u humanitarne projekte kantona, posebno u gradu Sarajevu gdje kanton pomaže, a i neke od općina posebno. Ja moram izdvojiti i naglasiti da HKM Klagenfurt svakoga mjeseca prikuplja pomoć za naše pučke kuhinje i za stipendiranje studenta. Oni dva puta godišnje, u korizmi i došašću, prikupljaju za projekt Kap dobrote. Njima posebno zahvaljujem.
Također zahvaljujem i našim ispostavama KSA u Njemačkoj, koju vodi fra Kristijan Montina, zatim u Austriji u Kufsteinu, te u Zürichu u Švicarskoj. Posebno je aktivna naša ispostava u Australiji. Nedavno su skupili oko 100 tisuća dolara za pomoć u obnovi područja koja su nastradala u poplavama. Zahvaljujem ovim putem i fra Ivi Tadiću koji je dugo godina vodio podružnicu, i fra Anti Šimunoviću koji je trenutno voditelj. Puno pomaže i podružnica KSA u Zagrebu koja je donekle samostalna, ali je u našoj ingerenciji.
Osim toga, svaka franjevačka župa ima svoj fond KSA i pomaže svojim vjernicima. Župe djeluju samostalno, a nama podnose izvješće pisano na godišnjoj skupštini. Pomažu nam također organizacije poput Franziskaner Mission iz Beča te St Joseph & The Helpers Charity iz Irske.
Na kakve teškoće nailazite u svom radu, u radu KSA?
Problemi na koje nailazimo su pisanje projekata, ostvarivanje, pravdanje istih jer se traži sve više papira. Nažalost, sve je manje humanitarnih organizacija i država koji pomažu BiH. Njemačka Vlada imala je uistinu velika sredstva za pomoć ljudima u zimskom ogrjevu i u nabavci šporeta i kreveta, ali i ona se povukla prije nekoliko godina. Mislim da država treba imati više osjetljivosti za one koji su u potrebi, a mi ćemo sa svoje strane učiniti sve što možemo da opstanemo.
Međusobna solidarnost
Koliko rad KSA pomažu državne organizacije i kakva je suradnja s njima? Ima li država osjećaja za ovo što KSA radi?
Ima u određenoj mjeri, svakako da ne možemo bez suradnje. Mi smo uključeni u projekte kantona i nekih općina na području grada Sarajeva, tako da moram biti zahvalan i državnim institucijama i nekim ministarstvima kao što je Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica. Zeničko-dobojski kanton nam pomaže za kuhinju u Varešu.
Kako surađujete s drugim karitativnim i humanitarnim organizacijama u BiH? Postoji li koordinacija u vašim projektima barem na crkvenoj razini?
Postoji minimum suradnje u razmjeni projekata s Caritasom BK BiH. Surađujemo dobro s Crvenim križem i Merhametom koji također imaju pučke kuhinje. Kad imamo viška hrane, međusobno razmjenjujemo. Moram naglasiti i našu dobru suradnju s organizacijom Pomozi.ba koja pomaže na mnogim poljima.
KSA se redovito uključi u sve projekte u BiH i Hrvatskoj nakon prirodnih katastrofa poput poplava i zemljotresa. Koliko ste na takav način pomogli i postoji li još aktivnih projekata na tom području?
Preko naše podružnice u Zagrebu posebno smo bili aktivni nakon potresa na Banovini gdje smo pomogli u obnovi deset kuća. Tri su nanovo izgrađene, a sanirano je još sedam. U Fojnici i Kiseljaku pomogli smo u obnovi oko deset kuća nakon poplava 2024. Pomogli smo također obnovu nakon potresa 2023. u Siriji i Turskoj preko nadbiskupije i preko Caritasa BiH.
Pred Božić 2022. godine poslali smo u Ukrajinu kamion hrane u vrijednosti skoro 90 tisuća eura. Preko našega provincijalata pomogli smo franjevcima u Ukrajini u iznosu od 11 tisuća eura. Trenutno na području općine Kiseljak obnavljamo dio jedne kuće višečlane obitelji koja je u potrebi. Pomažemo izgradnju kuće jednoga povratnika u Posavinu. U župi Foča kod Doboja pomažemo obnovi kuće nakon oluje.
Nadahnuti primjerom sv. Franje
Franjevački red ovih godina slavi velike i važne obljetnice događaja iz života sv. Franje Asiškog. Koliko je Vas u životu i radu nadahnuo primjer sv. Franje?
Moj franjevački život okrenuo se 1985. odlaskom u Italiju još kao bogoslov, posebno boraveći u jednom samostanu u južnoj Italiji. Tu sam doživio franjevačku otvorenost prema onima koji su nevolji i franjevački duh pomaganja starima i nemoćnima. Nosio sam svaki drugi dan hranu u bolnicu, obilazio fratre i civile koji su nepokretni. Čak sam prvi put i mrtvaca oblačio. Poslije sam boravio na župi u Italiji i iskusio sam njihovu gostoljubivost, otvorenost i spremnost za dijeljenje.
Kad sam došao na Dobrinju za župnika, odmah sam inzistirao da u izgradnju pastoralnoga centra i župne kuće bude uključena i pučka kuhinja na koju možemo biti i ponosni. KSA i dalje plaća sve režije i račune Župi Dobrinja. Iako ima onih prevaranata koji dođu, obilaze sva vrata naših župnih ureda tražeći i proseći, ali bolje je davati nego primati i mislim da je davanje sastavni dio života i da se u tome davanju i pomaganju očituje i naša vjera.
Kako nas proslava ovogodišnje jubilarne Godine sv. Franje može potaknuti na veću pozornost i brigu za siromahe?
Ovi jubileji prilika su da se nešto ne samo komemorira i da se obilježi nego da se i mi franjevci preispitamo u pastoralu. Sve ove zgrade što imamo, što napravimo jest hvalevrijedno, ali pitat će se nas koliko smo pomogli onima koji su nevolji, koliko smo bili spremni nekoga razveseliti, nekoga pohoditi. Jedan od mojih projekata je bio i obilazak zatvora. Išao sam ne samo ovdje u Sarajevu nego i u Foči. Obilazio sam i psihijatrijske odjele u Prijedoru, Prnjavoru, Sokocu, Skender Vakufu, Sarajevu. U ovoj jubilarnoj Godini sv. Franje, kada slavimo 800 godina od njegova preminuća, pozvani smo Božju ljubav učiniti vidljivom, dohvatljivom i opipljivom za sve ljude s kojima živimo i radimo.
Sv. Franjo je u služenju siromasima otkrio ljepotu i radost susreta sa živim Bogom. U tom kontekstu, koja je Vaša poruka za naše čitatelje i ljude općenito?
Potičem sve ljude i pozivam da u ovo čudno vrijeme hladnoće i neizvjesnosti otvorimo svoje srce dobroti, da budemo dovoljno osjetljivi za potrebe bližnjih a posebno siromašnih, pogođenih ratnim nevoljama, potresima, gubitkom drage osobe, gubitkom radnoga mjesta, da budemo uistinu otvoreni za njihove potrebe i da svoju dušu ispunimo i oplemenimo ljubavlju i konkretnim djelima koja to pokazuju.
Čineći dobro, ostvarujemo sebe kao ljude, a kao vjernici rastemo u vjeri. Samo tako možemo mijenjati ovaj svijet nabolje i možemo unijeti novu radost i svjetlo u ovo naše sumorno ozračje u kojem živimo i radimo. Isus želi i danas uskrsnuti usred svih naših nevolja, patnji, križeva i strahova. On želi da i nama i u nama i oko nas pobijedi ljubav i nada u bolje sutra. Zahvaljujem našim prijateljima, dobročiniteljima, volonterima, ali i našim korisnicima i svim ljudima dobre volje nadajući se i vjerujući u bolje sutra za sve.
