Glavna vijest s papina pohoda Barceloni bio je blagoslov najvišega crkvenog tornja na svijetu iako bi se moglo reći da je bilo i važnijih stvari i poruka: Lav XIV. posjetio je kaznionicu Brians 1 gdje je razgovarao sa zatvorenicima, uvjeravajući ih da osobna povijest i počinjene pogreške ne smiju osuditi čovjekovu budućnost, već da nude priliku za donošenje novih i boljih životnih odluka: na Olimpijskom stadionu Lluís Companys održao je molitveno bdijenje s mladima i ondje saslušao svjedočanstvo djevojke koja je pokušala samoubojstvo, rekavši okupljenima da postoji nešto duboko pogrešno u konceptu ekonomskoga rasta koji ljude podvrgava prevelikim pritiscima i očekivanjima, ohrabrivši mlade da se ne boje svojih duhovnih noći, neuspjeha i kriza vjere jer te noći skidaju maske i vraćaju ljude poniznosti i istini.
Najpoznatija građevina na svijetu
U noći je pak svijetlio zapanjujući toranj Isusa Krista, najviši od mnogih tornjeva jedinstvene crkve Svete obitelji. Papine poruke zasjenila je ta neobična zgrada, ali moglo bi se reći i da je zgrada postala poruka, što nije neobično. Sagrada familia jedna je od najpoznatijih španjolskih znamenitosti, i to u zemlji koja ne oskudijeva vrhunskim spomenicima. Njezin je oblik jedinstven, a i sudbina: smrt arhitekta na početku gradnje, pa uništenje nacrta i planova u građanskom ratu, doveli su do toga da na napuštenom gradilištu desetljećima strše četiri neobična spiralna tornja nad portalom Rođenja, oblikovana poput špilje. Prekid gradnje povezan je s time da je Katalonija bila u građanskom ratu pod kontrolom ljevičarskih republikanskih snaga, anarhista i komunista, koji su širom Španjolske uništili i zapalili 20 000 crkava, te da su u tom strašnom nasilju ubijena 4172 biskupijska svećenika i sjemeništarca, 2364 redovnika, 13 biskupa i 283 časne sestre.
Sagrada familia tako je bila istovremeno i novogradnja i ruševina, ali i kao takva je privlačila milijune turista pa se na koncu gradnja nastavila. Kao neka moderna Kula babilonska izazivala je enormnu znatiželju, pa i debate o tome kako će izgledati, a kako je rasla, i zadobivala svoj bizaran i monstruozan oblik, interes javnosti je bio sve veći, tako da je do sada postala jedna od najpoznatijih građevina na svijetu.
Veličanstvena bazilika
Crkva je njome pokazala da nije izgubila veličinu, da je sposobna i dalje stvarati grandiozne građevine kao u prošlosti. Budući da je gradnja trajala 143 godine, Crkva je posvjedočila i vitalnost, jer su se toliko gradile veličanstvene katedrale u starim vremenima punima vjere. Gradnje koje su se predavale iz naraštaja u naraštaj, u teškim političkim i financijskim uvjetima – kako je kod nas bilo, recimo, u Šibeniku – svjedočile su o vjeri i upornosti kršćanskoga naroda na poseban način, i baš se to očitovalo u Kataloniji.
Arhitekt Antonio Gaudi osmislio je originalni spoj gotike i secesije, spojivši veličanstvenost starih katedrala s florealnim oblicima, tako da stupovi u unutrašnjosti izgledaju poput stabala čije krošnje nose svod, dok su tornjevi – kojih je u planu čak 18, a predstavljaju apostole, evanđeliste, Djevicu Mariju i Isusa Krista – oblikovani poput morskih puževa. Gaudi je zamislio i tri monumentalna pročelja, svako posvećeno važnom dijelu Kristova života, a to su portali Rođenja, s mnoštvom prirodnih oblika, zatim Muke, dramatično i oštro, čiji stupovi podsjećaju na gole kosti, te Slave, što će biti glavni ulaz u crkvu, posvećeno vječnom životu, koje tek treba biti izgrađeno. Unutrašnjost crkve, nalik na šumu, preplavljena je svjetlošću iz brojnih vitraja i otvora.
Složena simbolika
Simbolika Sagrade familie je duboka i složena. Pročelje Rođenja slavi život, rođenje Isusa i buđenje prirode, zbog čega su ukrasi raskošni, s mnogo biljaka i životinja. Pročelje Muke simbolizira Isusovu patnju, smrt i uskrsnuće, svojim oštrim, asketskim i ogoljelim linijama sugerirajući bol, dok će glavno pročelje Slave prikazati pakao, čistilište, smrt te sedam smrtnih grijeha i sedam vrlina; dodatno, tri portala predstavljaju tri kršćanske kreposti: nadu, vjeru i ljubav. I tornjevi imaju važnu simboliku i hijerarhiju. Kada bude završena, crkva će imati 18 tornjeva: 12 za apostole, 4 viša tornja u sredini predstavljaju četiri evanđelista, a na vrhu svakoga nalaze se njihovi krilati simboli; njih nadvisuje toranj Djevice Marije, smješten iznad apside, prepoznatljiv po velikoj dvanaestokrakoj zvijezdi koja svijetli noću; središnji, najviši toranj, posvećen je Isusu Kristu, a na vrhu nosi golem križ s četiri kraka.
Gaudi je šumu stupova koji se granaju prema vrhu zamislio kao znak spajanja zemlje i neba, a boje vitraja pažljivo su izabrane. Svjetlost s istočne strane, s portala Rođenja, prolazi kroz plave i zelene vitraje, evocirajući nadu, dok zapadna strana Muke ima crvene i narančaste prozore. Mnoštvo je zagonetki posvuda: na pročelju Muke nalazi se magični kvadrat sa 16 brojeva, čiji zbroj u svim smjerovima iznosi 33 – godine Isusova života.
Bogati bestijarij
A tu je i bogati biblijski bestijarij. Dva glavna stupa što nose pročelje Rođenja počivaju na leđima kornjača, pri čemu je kopnena kornjača okrenuta planinama, a morska moru, obje simbolizirajući trajanje i nepokolebljivost vremena; kameleoni na bočnim stranama fasade znak su suprotnoga: stalne promjene, evolucije i preobrazbu prirode; na vrhu portala smješten je čempres, drvo života, na čijem vrhu sjedi pelikan, u kršćanskoj ikonografiji simbol Isusa Krista i njegove žrtve, jer se vjerovalo da pelikan u vrijeme gladi hrani mlade vlastitom krvlju; čempres je, pak, okružen bijelim golubicama. Na pročelju Muke pijetao je blizu skulpture koja prikazuje Petrovo zatajenje Isusa, a ondje si stara zmija i novi lav, simbol Judina plemena iz kojega Isus potječe.
Gaudí je želio da portal Muke izgleda zastrašujuće. Šest velikih nagnutih stupova podsjećaju na napete mišiće ili kosti, podupirući masivni vijenac nalik na rebra, prenoseći osjećaj hladnoće i boli. Kipar Josep Maria Subirachs stvorio je ondje niz ekspresionističkih skulptura u tri razine; u najnižoj su Posljednja večera, Judin poljubac i Petrovo zatajenje, u srednjoj Veronika s rupcem, Tri Marije i Šimun Cirenac, a na trećoj Isusov pad, raspeće i smrt – što sve nadvisuje prikaz uskrsnuća. Ni tu nije kraj zagonetkama: Subirachs je u liku Šimuna Cirenca dao portret arhitekta Antonija Gaudíja, a na velikim brončanim ulaznim vratima ugravirani su tekstovi iz evanđelja s opisima posljednjih Isusovih dana, no neka su slova pozlaćena i istaknuta kako bi oblikovala skrivene poruke.
Trijumf mašte i vjere
Gaudiju se moglo prigovarati za života da je kičast i demodiran, no danas, kad su crkve postale kutijaste i bezlične, njegove hrabre ideje da treba imitirati prirodne oblike, poput drveća i školjki, nailaze na razumijevanje i divljenje. K tomu, radovi suvremenih umjetnika, poput Katalonca Josepa Marie Subirachsa, koji je od 1986. angažiran za skulpture i brončana vrata na portalu Muke, pokazuju da umjetnost još uvijek može nešto reći o vjeri. Sagrada familia tako se pokazuje kao veliko djelo vjere, kao moćna poruka Crkve da se religiozno i dalje može pružiti čovjeku kao nešto simbolično, kao uspješan spoj tradicije i modernosti. Kubistički križ na vrhu najvišega crkvenog tornja na svijetu, kojem je titular Isus Krist, dvostruki je trijumf: s jedne strane lude katalonske mašte koja je dala Gaudija, Dalija i Miroa, te prihvatila Picassa, a s druge Katoličke Crkve koja je dala svijetu veličanstveno umjetničko djelo dok se pred Bijelom kućom podiže improvizirani kavez za brutalne gladijatorske borbe, a vlastodržac u Kremlju sebi podiže dekadentne skrivene vile.
