Braćo i sestre, Isus Krist je došao na ovaj svijet da nam objavi svog nebeskog Oca i njegovo Kraljevstvo. Stoga većina njegovih propovijedi ima za temu Boga Oca i Kraljevstvo nebesko.
U današnjem prvom misnom čitanju (Iz 66, 18-21), Gospodin, preko proroka Izaije, tješi svoj narod najavljujući da će sakupiti sve porobljene Izraelce, raspršene među raznim poganskim narodima – a istovremeno nam svima unaprijed obećaje da će ujediniti sva plemena i sve jezike svijeta u svom Kraljevstvu.
Bez obzira na to koliko je Izrael u to vrijeme mogao razumjeti ovo drugo upozorenje, vidimo da Bog usmjerava povijest otkupljenja upravo u tom pravcu: da spasi sve ljude dobre volje iz svih plemena, jezika i naroda svijeta. Koliko god spor bio taj razvoj, vidimo da Bog usmjerava naše živote u ovom smjeru – prema spasenju cijelog čovječanstva.
U istom smislu i Psalam 117 poziva sve narode da hvale i slave Boga, a to će se savršeno ostvariti samo u vječnom Kraljevstvu Božjem.
Drugo čitanje (Heb 12, 5-7. 11-13) govori nam istu stvar, iako malo prikrivenije. Znamo da na svijetu nema osobe bez patnje i bez problema, ali Crkva nas, u Poslanici Hebrejima, uči da su te patnje dobri znakovi za nas – znakovi da nas Bog očinski odgaja. To su znakovi koji nam pokazuju da nas Bog priznaje i prihvaća kao svoju djecu. Jer nema dobrog oca, kojemu nije stalo do dobrog odgoja svoje djece. Svaki odgoj nam se u početku čini teškim i dosadnim, ali kada usvojimo vrline i vrednote u kojima nas je odgojio naš nebeski Otac, tada uživamo plodove takvog odgoja – dobivamo mjesto u Kraljevstvu Božjem.
Razumije se da nitko ne dolazi automatski u Kraljevstvo Božje – zato što je Židov, katolik ili Hrvat. Samo oni koji su dobrovoljno prihvatili Božji odgoj, prihvatili njegov zakon i njegovu volju, ulaze u Kraljevstvo Božje. Čovjek je slobodan odbaciti Božju volju, ali takav neće ući u Njegovo Kraljevstvo. Zbog toga Isus kaže u Evanđelju (Lk 13, 22-30): „Ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji!” Ima onih koji su bili predodređeni za Kraljevstvo Božje, jer su rođeni u vjerničkim, katoličkim obiteljima, ali – budući da nisu upili i usvojili Kristov nauk i nisu prihvatili i proveli u životu Božju volju – bit će posljednji.
Isto tako, ima i onih koji su rođeni i odrasli u razorenim obiteljima, bez oca ili majke, bez obiteljskog odgoja, bez škole, bez dobrog primjera svojih rođaka – ali koji su slijedili svoju čistu savjest, slijedili Božja upozorenja na razne načine tijekom cijelog svog života i upravljali svojim životima u skladu s Božjom voljom, koliko su je spoznali. Oni će biti prvi u Kraljevstvu Božjem, iako su u očima ljudi bili posljednji na putu spasenja.
Stoga nemojmo nikoga smatrati izgubljenim za spasenje! Bog svima nudi put spasenja. Naprotiv, čak i u najočajnijim slučajevima, gdje se ne vidi nikakva nada za obraćenje i otkupljenje, pokušajmo unijeti čak i tamo tračak svjetla Božje ljubavi, jer na taj način Bog može spasiti čovjeka čak i od vrata pakla, samo ako se takav čovjek, veliki grešnik, pokaje i zatraži Božje milosrđe i oproštenje svojih grijeha.
Braćo i sestre, nemojmo biti glupi, pa reći: Bog želi spasenje svih ljudi, stoga ću i ja sigurno biti spašen, čak i bez zasluga! Ili: Bog je milosrdan i oprašta grijehe, pa će i meni oprostiti grijehe, čak i bez pokajanja! Ili: Budući da će se mnogi ljudi iz svih rasa, jezika i naroda spasiti, sigurno ću se i ja spasiti, jer nisam ništa gori od drugih! – Takve su misli vrlo opasne, jer upravo takvi ljudi mogu vrlo lako završiti u paklu, jer misle da će bez obraćenja i bez poboljšanja svojih života uživati nebesko blaženstvo. – Ne! Takvi ljudi, čak i ako ne idu izravno u pakao, jako će mnogo i teško patiti u čistilištu, jer nisu ozbiljno shvatili ovaj zemaljski život, u kojem su se trebali pripremiti za vječni život.
Ali isto tako neka nitko ne misli ni da je zauvijek izgubljen i da za njega nema spasenja, jer Bog – naš dobri, blagi i milosrdni nebeski Otac – željno čeka da mu se njegova izgubljena djeca obrate u pokajanju za svoje grijehe i u zahvalnosti za njegovo milosrđe. Čak i takvi mogu biti oni posljednji, koji će biti prvi u Kraljevstvu Božjem.
Ali pazimo! Ne čekajmo zadnji trenutak za obraćenje, nego odmah krenimo prema nebeskom Ocu sa svjetlom vjere i s dragovoljnim prihvaćanjem njegove svete volje! Amen.
