Između ostaloga, pohodili su Interpretacijski centar ribarske baštine Sućurja, koji još nije otvoren, a financira se sredstvima EU-a. O bogatoj ribarskoj baštini Sućurja govorio im je mjesni arheolog Nikša Vujnović.

Likovna kolonija završena je izložbom oko 25 umjetničkih radova u drevnoj crkvi sv. Ante Padovanskoga iz 1663. godine. Prije otvaranja izložbe sve nazočne pozdravio je inicijator i organizator likovne kolonije, župnik župa Bogomolje i Gdinj fra Mario Divković.  Zahvalio je umjetnicima na odazivu, posebice izborniku  Peruzoviću, a Sućuranima na gostoprimstvu. Osobito je zahvalio vlasnicima sućurajskih restorana.

Potom je u ime umjetnika nazočnima nekoliko riječi uputio izbornik kolonije Peruzović. Napomenuo je kako su se spomenuti umjetnici već udomaćili u Sućurju. Istaknuo je da u umjetnosti nema takmičenja. U umjetnosti se ne gubi nego samo dobija. Napomenuo je kako su sve izložene slike inspirirane prostorima Sućurja i okolice. Zahvalio je bosanskim franjevcima i Sućuranima na gostoprimstvu. Istaknuo je radost umjetnika što su i ove godine u koloniji sudjelovala i sućurajska djeca. Najavio je i petu ovakvu koloniju sljedeće godine.

Župnik Divković zahvalio je načelniku Općine Sućuraj Ivanu Slaviću, predsjedatelju Općinskog vijeća Sućurja Ivanu Mihaljeviću i članovima Općinskog vijeća na i ovogodišnjoj potpori.

Mihaljević je istaknuo kako Općina Sućuraj podržava i kako će podržavati ovakve kulturne događaje. Zahvalio je fra Mariju i župniku Sućurja  fra Stipi Marčinkoviću što su ugostili umjetnike kojima je poželio ugodan boravak u Sućurju i pozvao ih da dođu i sljedeće godine. Potom je izložbu proglasio otvorenom.

Objava Likovna kolonija „Terra incognita IV“ pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Okupljanje umjetnika počelo je u četvrtak u Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci gdje je predsjednica Federacije Lidija Bradara otvorila ovaj saziv, uz čestitke sudionicima koji stvaraju trajne umjetničke uspomene na osobitosti ovog kraja kao mjesta s bogatom poviješću i prirodnim ljepotama. Na otvorenju su se obratili Stjepan Šimić Pepi osnivač i voditelj kolonije, Nikola Šimić ispred udruge “Naš dom Borovica” kao organizatora i gvardijan fra Bono Tomić kao domaćin prvog okupljanja, poslije čega su umjetnici s kustosom pošli u obilazak iznimno bogatog samostanskog muzeja.

Na koloniji su u grafičkoj, slikarskoj i kiparskoj radionici sudjelovali: Vesna Davidovič Poznič, Zoran Poznič, Jerca Šantej, Krzysztof Bartnik, Barbara Bartnik, Petra Jovanovska, Anja Jelavić, Hrvoje Marko Peruzović, Mario Parić, Snježana Vlatković, Milana Kosanović, Dubravko Tokmačić i Stjepan Šimić.

U nedjelju u župnoj dvorani župe Preobraženja Gospodinova u Borovici održan je art simpozij “Obojena prošlost: Stjepan Dragojlović – otac bosanskog slikarstva”. Okupljene su pozdravili Nikola Šimić iz već spomenute zavičajne udruge, te načelnik općine Vareš Zdravko Marošević.

Voditelj kolonije Stjepan Šimić Pepi okupljenima je ukratko predstavio značajnije povijesne tragove o Borovici i – za simpozij najznačajniji – onaj iz 1621. godine sa slike Bezgrešnog Začeća od Stjepana Dragojlovića. U daljem izlaganju je rekao: “Slika je više puta restaurirana i nalazi se izložena u zbirci Muzeja franjevačkog samostana Svetog Ive u Kraljevoj Sutjesci. Uživajući ostavštinu slikara Stjepana Dragojlovića i zapise o dekoracijama na zidovima crkve iz tog razdoblja te restauracijama koje je radio fra Pavao Tokmakčić, također rodom iz Borovice, legitimirano je pravo i povod stvaranju ovog događaja”.

“Svojim umjetničkim programima, Art Colony Borovica je donijela suvremenu umjetnost u život Vareša, nezavisnu proizvodnju kulture, teorijski i kritički diskurs o umjetnosti unutar civilnog društva i stvorila prostora za aktivnije zalaganje u rješavanju problema lokalne zajednice. Kao pokretaču, voditelju i uredniku ove kolonije, bila mi je čast i zadovoljstvo surađivati sa sudionicima – dragim prijateljima umjetnicima, gostima, organizatorima i stoga zahvaljujem svima koji su ovaj projekt svojom nazočnošću i zalaganjem učinili kvalitetnijim i boljim”, rekao je u osvrtu na desetljeće ACB-a Stjepan Šimić Pepi.

Nakon njegovog obraćanja prikazana je video retrospektiva proteklih 10 godina trajanja i održavanja Art Colony Borovica, uz dosta emocija i prisjećanja na drage umjetnike poput pokojnog Franje Primorca, te podsjećanje na književne i glazbene performanse koji su organizirani u sklopu kolonije, koja je dakle otvarala prostora i drugim umjetnostima.

Svoju stručnu analizu o Stjepanu Dragojloviću dala je mag.art.hist et phil. Danijela Grbavac, inače voditeljica galerije i muzeja na Humcu. Za uvod napravila je uvid u prošlost te naglasila kako prvi franjevci u ove krajeve dolaze krajem 13. stoljeća, stječući puno povjerenje kod naroda jer su iskreno živjeli ono što su propovijedali, bili su siromašni i narodu bliski, ispunjeni vjerom i ljubavlju prema Bogu. Također je apostrofirala kako su franjevci oduvijek gajili poseban interes za kulturu, književnost i umjetnost, te održavali veze s Venecijom. Dotaknula se neizostavno i pada Bosne pod osmansku vlast. 

U središnjem dijelu izlaganja povjesničarka umjetnosti Danijela Grbavac navodi: “Kao što se za fra Matiju Divkovića s razlogom kaže da je otac bosanske književnosti, a za fra Filipa Lastrića da je otac bosanske historiografije, tako se za Stjepana Dragojlovića vezuje da je otac bosanskog slikarstva. Stjepan Dragojlović rođen je najvjerojatnije u Borovici ili u Kraljevoj Sutjesci. Njegov lik i djelo su kroz povijest, a evo i danas, bili tema mnogih rasprava. Naime, u zbirci franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci nalaze se dvije slike s likom i potpisom Stjepana Dragojlovića. Djela su značajna samom činjenicom da se na njima nalazi natpis, što je rijedak u slučaj na slikama toga vremena. No, i u tumačenjima te pisane riječi treba biti jako oprezan. Ove slike na kojima se nalazi potpis Stjepana Dragojlovića, proučavali su mnogi stručnjaci, među kojima su fra Rafo Barišić, Đoko Mazalić te Sanja Cvetnić. Dvojba koja je mučila svakoga od njih je sljedeća: radi li se o donatoru ili pak o autoru? Možda i oboje?”

Potom je detaljno analizirala obje Dragojlovićeve slike, uz sljedeći zaključak: “Opovrgavanjem Mazalićeve teze i tvrdnjom da se na slikama ne radi o slikaru Stjepanu Dragojloviću već da je riječ o donatoru, Cvetnić je otvorila druga pitanja. Tko je bio taj bogati donator? U to vrijeme morao je biti dosta bogat i utjecajan kada na dva sačuvana djela imamo njegov lik. Je li možda bio franjevac? S obzirom na to da se pojavljuje na sakralnim slikama kao bitan lik nije isključivo, ali opet nigdje to nije istaknuto. Stjepan Dragojlović – slikar ili donator? Pitanje još uvijek ostaje otvoreno. No bez obzira na to otvoreno pitanje te razilaženje u stajalištima stručnjaka, jedno je sigurno a to je da je Stjepan Dragojlović izrazito značajna ličnost za bosansko-hercegovačku umjetnost 16. i 17. stoljeća.”

Svoj osvrt dao je i književnik Željko Ivanković, koji je u jubilarnom 350. broju lista Bobovac objavio razmatranje pod naslovom “Otac bosanskoga slikarstva ili donator”. Ivankovićeve teze, koji je iz objektivnih razloga bio odsutan, prezentirao je na simpoziju Mladenko Marijanović, urednik lista Bobovac i službeni fotograf Art kolonije Borovica od njenog utemeljenja do danas. U uvodnom dijelu je naveo sljedeće: “Uobičajeno je da se uz dva franjevca s vareških prostora, fra Matiju Divkovića (1563. – 1631.) i fra Filipa Lastrića (1700. – 1783.), vežu atribucije otac bosanske književnosti i otac bosanske historiografije što je svakako na ponos i vareškom kraju. Znamo li po čemu su oni to? Podsjetimo. Divković zbog svojih djela na narodnom jeziku Nauk krstjanski i Sto čudesa (1611.), a Lastrić poradi svoga historiografskog djela Epitome vetustatum (1765.). Ima mnogo razloga da se i uz ime Stjepana Dragojlovića stavi atribucija rodonačelnika – otac bosanskoga slikarstva. Za Stjepana Dragojlovića, rođenoga u borovičkom kraju, vjerojatno baš u Borovici, ima smisla vjerovati da je također bio franjevac, premda o tome do nas nisu došle nikakve potvrde. Kako su i koliko često naši samostani, pa i sutješki, bili paljeni i rušeni, sretni smo da je od njega bilo što ostalo i da o njemu imamo bilo kakav trag.”

U daljnjoj se analizi toga otkud dolazi ideja o Stjepanu Dragojloviću kao o začetniku bosanskoga slikarstva Ivanković pozvao na uglednoga bosanskohercegovačkog slikara Đoku Mazalića (1888. – 1975.), koji je, baveći se bosanskohercegovačkim slikarstvom iz doba turske uprave u Bosni, uz brojne druge istraživačke tekstove objavio i veliku studiju “Slikarska umjetnost u Bosni i Hercegovini u tursko doba (1500. – 1878.)”. Kako je u smislu slikarstva sa Zapada koje danas poznajemo naš prvi poznati slikar (fra) Stjepan Dragojlović, on je istraživački osobito zainteresirao Đoku Mazalića, koji je u njemu, temeljem rečenih činjenica, s razlogom prepoznao prvu slikarsku pojavu u spomenutom razdoblju i na poseban se način njime pozabavio.

Ivanković navodi kako je Mazalić zapisao da je glavno Dragojlovićevo ostvarenje “Raspeće”, signirano 1597. i nalazi se samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Po autorovom zapisu da je sliku radio u dobi od 28 godina, moglo bi se zaključiti da je Stjepan rođen 1569. A kako znamo da je 1621. radio za “novu kapelu u Borovici” Madonu, tj. “Bezgrešno začeće”, to znamo da je umro nakon 1621. Obje su ove slike rađene kao ulje na platnu. Treća njegova slika za koju znamo, signirana je 1592. i rađena je na dasci temper bojama. Za nju nam Mazalić svjedoči da je bila u njegovu posjedu. Riječ je o slici “Žalosna gospa” i vjerojatno je rađena prema živom modelu. Ta je slika oštećena u požaru 1957. u Sarajevu.

Ivanković zaključuje: “Zbog svega rečenoga (fra) Stjepana Dragojlovića imalo bi se smisla smatrati ocem bosanskoga slikarstva, čime još jedno kreativno očinstvo smještamo u vareški kraj, na ponos svima nama, a rodnoj mu Borovici posebno.”

Na kraju dodajmo kako je povodom art simpozija kipar iz Slovenije Zoran Poznič, inače bivši slovenski ministar kulture i trenutni načelnik općine Trbovlje, izradio bistu Stjepana Dragojlovića, kao trajnu uspomenu na oca bosanskog slikarstva.

Na grafičkoj i likovnoj radionici kolonije urađena su ukupno 34 formata s raznolikim motivima i na različitim podlogama. Radovi s desete likovne kolonije predstavljeni su na završnoj izložbi u Zavičajnoj kući u Borovici.

Organizaciju ove kolonije poduprli su Vlada Republike Hrvatske, Općina Vareš, Federalno ministarstvo kulture i sporta, Zavičajna zajednica Borovičana, Šimić-prom d.o.o i Adriatic Metals BH. Medijski partneri su List vareških Hrvata Bobovac i Hrvatski radio Bobovac Vareš.

(Organizator)

Objava Završen jubilarni deseti saziv likovne kolonije Borovica pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

U sklopu kolonije održana je i likovna radionica za djecu, na kojoj se svojim radovima „Posljednja večera” i „Škarpina” osobito iskazao Dinko Slavić, učenik završenog četvrtog razreda tamošnje Osnovne škole „Ante Anđelinović”. Dinko je već na prvoj koloniji pokazao svoje izvenredne likovne sposobnosti.

Župljani župe i stanovnici općine Sućuraj već su se dobro upoznali sa spomenutim umjetnicima pa su ih ugostili vlasnici restorana „Mizarola”, „Gusarska luka” i „Fortica” te pizzeria „Guido” i „Pekara”. Brigu o umjetnicima, kao i samu organizaciju kolonije, preuzeo je župnik župa Bogomolje i Gdinj fra Mario Divković koji boravi u Sućurju.

U petak nevečer, 30. lipnja, upriličena je izložba slika s ove kolonije o kojoj je govorio fra Mario istaknuvši da je cilj kolonije „Terra incognita” upoznati domaću i inozemnu javnost s ljepotama i kulturnim vrijednostima Sućurja i okolnih mjesta. Poimenice je predstavio nazočne umjetnike. Zahvalio je svim Sućuranima za pomoć u ostvarenju ove likovne kolonije, a posebice načelniku Slaviću što je Općina Sućuraj po treći put bila sponzor, predavši mu sliku Darka Jovanovića na kojoj je motiv s jedne sućurajske plaže.

U ime umjetnika Sućuranima je za gostoprimstvo srdačno zahvalio Hrvoje Marko Peruzović, a osobito fra Mariju što koloniju organizira već treću godinu. „Tako sućurajski ambijent sve više utječe na ‘ekipu sjajnih umjetnika’ i na njihove slike koje koloniju čine sve prepoznatljivijom i uspješnijom”, rekao je Peruzović te posebno pohvalio ovogodišnju dječju likovnu radionicu. „Sućuraj je jedno posebno mjesto i, stoga, treba misliti na mlade. Imam dojam, kad dođem ovdje, kao da je vrijeme stalo. Ovdje je jedan specifičan ambijent. Želio bih da se Sućuraj sve više razvija i da se postojeći duh Sućurja s ovom izložbom dodatno oplemeni”, rekao je umjetnik Peruzović. Nakon toga načelnik Slavić zahvalio je umjetnicima i potaknuo ih da dođu i na sljedeću koloniju. Potom je student Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i predsjedatelj Općinskog vijeća Sućurja Ivan Mihaljević istaknuo kako „Općina Sućuraj podržava i podržavat će ovakve kulturne događaje”. A onda je otvorio izložbu koja će trajati mjesec dana.

Objava Održana treća likovna kolonija u župi Sućuraj pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.