U svome predavanju vlč. dr.sc. Marko Martić, župnik u Sibinju kod Sl. Broda je naglasio da se temom „O katoličkim grobljima”, a na čemu je i doktorirao, bavi već više godina. Ova tema ima jako puno veze sa svećeničkim i redovničkim životom, kako probuditi duhovna zvanja. Groblje je mjesto koje govori o našoj vjeri, o našem shvaćanju čovjeka, o našem shvaćanju prema svome vlastitom tijelu, o našoj nadi  u uskrsnuće i konačno o našem poimanju katoličke Crkve. Također se zaustavio na svim pozitivnim stvarima u našem poimanju i događaju smrti, ali i o sve većim strahovima i bježanju današnjeg čovjeka od smrti koja je neizbježna.

Kada, danas sutra netko prođe pokraj našeg groba, možda neće znati koliko smo napisali knjiga, kakvi smo bili ili kakvom smo se službom bavili, ali će barem izmoliti „Pokoj vječni” koji će nam biti najveći dar koji će nam tada trebati. Naše nas službe ne spašavaju, nego mogu biti put svetosti. I mi ćemo jednoga dana stati pred Krista kao oni koji trebaju njegovo milosrđe. Naše će tijelo biti položeno u svetu zemlju čekajući dan uskrsnuća. Zato čuvajući svetost naših groblja ne čuvamo samo uspomenu na one koji su nam bili prijatelji, nego čuvamo mjesto na kojem ćemo i mi počivati čekajući glas koji je na uskrsno jutro pobijedio smrt i koji će na kraju izgovoriti riječi: „Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje ako i umre živjet će!” Posljednju riječ nad čovjekom neće imati smrt, nego Uskrsli Gospodin!

Provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, nakon uvodnih pozdrava je naglasio da je okupljanje prilika da se zajedno stavimo pred Gospodina. Pozvani smo biti zajedno i biti s Kristom. Svijet je ispunjen svime i svačim. Dokle Gospodine? Dokle bolest, podjele, udaljavanje od Crkve, nedostatak zvanja? Sve trebamo iznijeti pred Gospodina i potražiti odgovor. Bog ima povjerenje u nas. Pravednik će od svoje vjere živjeti. Nas nosi Krist, jer sve drugo može oslabjeti. Živa vjera je ono najvažnije. Učenici nisu mogli pomoći bolesnom dječaku, pa pitaju Isusa zašto mu nismo mogli pomoći. Isus ne analizira okolnosti, nego im kaže: „Kad biste imali vjere!”

Crkva ne raste prozelitizmom, nego po vjernosti, na koji način živimo svoju vjeru. Najveća opasnost danas jest „umorno srce.” Ljudi danas traže ljude vjere. Sv. Franjo je savjetovao braći da propovijedaju uvijek, a to ne mora biti uvijek riječima. Sav naš život je propovijedanje. Vratimo se trenutku kada nas je Gospodin pozvao. Ako i nemamo mladenački zanos, imamo zrelu vjernost. „Pravednik će od svoje vjere živjeti! Ništa Vam neće biti nemoguće.” Njemu smo povjerovali i Gospodin ni danas ne prestaje hoditi s nama! I danas vodi svoju Crkvu.

Nakon sv. mise i zajedničkog fotografiranja, susret je nastavljen na zajedničkom ručku u Domu za starije i nemoćne „Sv. Majka Terezija”. Poslije ručka časne sestre i svećenici su posjetili korisnike doma, pozdravi li ih, porazgovarali s njima i otpjevali im nekoliko duhovnih i prigodnih pjesama.

Vjerujemo kako je susret već donio obilje Božji blagoslova i da će uroditi također i novim duhovnim zvanjima. Zahvaljujemo domaćinu, kao i svima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji Susret duhovnih zvanja doborskog i derventskog dekanata. Slijedeći susret je u Derventi, 11. rujna 2027. godine.

Objava Susret duhovnih zvanja pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Nova stranica donosi suvremen i responzivan dizajn, što znači da je u potpunosti prilagođena pregledu na pametnim telefonima, tabletima i računalima. Estetski identitet stranice pažljivo je biran kako bi odražavao sakralni duh – vizualnim rješenjem dominira topla, “crkvena” paleta boja u kombinaciji bordo, zlatne i nijanse kamena, uz elegantnu tipografiju i visoku preglednost.

Ključne novosti i funkcionalnosti nove platforme uključuju:

• Povezanost s audio i video servisima: Web stranica sada automatski povlači audio zapise propovijedi s platforme Spotify, čime je vjernicima omogućeno slušanje duhovnog sadržaja bez potrebe za ručnim ažuriranjem stranice. Također, integrirane su izravne poveznice na službene Facebook i YouTube kanale župe.
• Duhovna i povijesna baština: Posebna pažnja posvećena je stranici sluge Božjega fra Lovre Milanovića, koja sada sadrži detaljnu biografiju, molitve i video zapise. Za ljubitelje povijesti, uređen je tekst o povijesti župe s mogućnošću izravnog preuzimanja digitalne župne monografije.
• Digitalna knjižnica i praktične informacije: Na naslovnoj stranici implementirana je “polica” s knjigama i izdanjima za preuzimanje, a odmah pri vrhu istaknuti su raspored svetih misa, najvažnije vijesti, riječ župnika s fotografijom te kalendar i kronologija župnih događanja.
• Unaprijeđena sigurnost i navigacija: Stranica je opremljena novim sustavom pretraživanja sadržaja (tražilicom), u zaglavlje je postavljen novi logotip župe, a uvedena je i nova, sigurna kontakt forma koja poruke prosljeđuje izravno na župni e-mail uz naprednu zaštitu od neželjene pošte (spama).

Ovim projektom Župa Donja Tramošnica zakoračila je naprijed u digitalnoj evangelizaciji, stvarajući transparentnu, informativnu i duhovno bogatu platformu koja će služiti kao središnje mjesto okupljanja i informiranja njezinih župljana diljem svijeta.

Pozivamo sve vjernike, prijatelje župe i medije da posjete novu stranicu na službenoj domeni župe: https://donja-tramosnica.com

Svako dobro

Objava Župa Donja Tramošnica ima novu web stranicu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Obred posvete je vodio prof. Danimir Pezer, a isti dan u posvećenoj crkvi je krizmano i troje djece: AnitaMaria Šokčević, Lorena Josipović i Marijan Miličević.

Misno slavlje i cijeli obred su animirali zborovi  „Mirjam“ i „Adoro“ pod vodstvom prof. Marije Nedić te uljepšali vjernici koji su u crkvu za ovu svečanu priliku došli obučeni u narodne nošnje kao i dvoje mladih, Mario i Lorena koji su ordinirali nadbiskupu za štap i mitru.

Objava Posveta crkve u Donjoj Tramošnici pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

I dok se vodi „Proces-kauza“ u vicepostulaturi vjernici Posavine a posebno u Donjoj Tramošnici svake godine se okupljaju na poseban način na obljetnicu. Pored svećenika koji su predvodili misna slavlja trodnevnice, na poseban način je važno istaknuti dr. sc. msgr. Peru Sudara koji je predvodio misno slavlje 3. 2. 2025. Iako je bio radni dan, ponedjeljak, crkva sv. Ive u Donjoj Tramošnici je bila puna vjernika i hodočasnika. Pješke su došli vjernici iz Dubrava sa svojim kapelanom fra Mislavom Jozićem,
a s njima je došao i fra Petar Matanović, starac od svojih 80 godina. Također je fra Ivan Nujić doveo jedan autobus vjernika iz Usore, župa Sivša. Liturgijsko pjevanje je predvodio zbor “Mirjam” iz Tolise pod ravnanjem prof. Marije Nedić i s. Ane Oršolić.

Biskup Pero je okupljenim vjernicima poručio: „Danas ova mala crkva u Tramošnici slavi dva mučenika, sv. Blaža i mučeničko stradanje Sluge Božjega fra Lovre Milanovića. Tko su ti ljudi? Oni su kroz cijelu povijest Kristove Crkve, put Božjeg naroda u ovom svijetu posuli palmama mučeništva i zemlju natopili ljudskom krvlju. Istina, ovom kuglom zemaljskom ne prestaje teći ljudska krv. I to većinom one koju drugi prolijevaju. Naša domovina Bosna i Hercegovina je natopljena krvlju mučenika kroz cijelu svoju povijest. Mi govorimo o onima koji su prihvatili mučeništvo. I u našim vremenima se lije mučenička krv. Tako je bilo i u prošlom ratu. I fra Lovro je volio život i molio za svojeg ubojicu, i zato je mučenik. Molimo zagovor ovog velikog Sluge Božjega da nam isprosi milost prihvaćanja života, dar milosti čvrste vjere kako bismo shvatili da smo miljenici Božji, dar života ispunjena nadom, jer znamo Bog je s nama!“

Na kraju misnog slavlja umjetnik akademski kipar Antun Jurkić je biskupu Peri poklonio svoj rad umjetnički urađen i lijevani starokršćanski križ, a vjernici su darovali korpu s domaćim proizvodima i umjetničku sliku Vlatka Blažanovića „Poziv na gozbu“, koji je također ove jeseni u prezbiteriju ove župne crkve naslikao fresku od 107 m2, pod naslovom „Agnus Dei“.

Susret u molitvi, euharistiji i zahvalnom slavlju na mučeništvu fra Lovre Milanovića je nastavljen s ručkom i druženjem u Galeriji i vjeronaučnoj dvorani Fra Lovro.

Objava Obljetnica mučeništva sluge Božjega fra Lovre Milanovića pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Na početku svete mise župnik fra Joso Oršolić pozdravio je svećenike, časne sestre i hodočasnike koji su došli moliti zagovor sluge Božjeg fra Lovre Milanovića. Ovogodišnju svečanu svetu misu predvodio je provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić uz koncelebraciju devetnaest svećenika. Govoreći o fra Lovri, provincijal je istaknuo tri misli koje su bile prisutne u njegovu životu, a možemo ih naučiti od njega. Prvo je naglasio kako nas on može naučiti vlastitim primjerom „što to znači biti vjeran Bogu i podložiti se Božjoj volji“.

„Znao je što je njegova dužnost kao svećenika, franjevca – biti na raspolaganju braći i sestrama u duhovnoj i svakoj drugoj potrebi i da im donese utjehu i spasenje po sakramentima. Nije dopustio da ga spriječi ili zastraši bilo kakva ljudska prijetnja ili sila, nego je hrabro i ponizno živio svoj poziv. Uistinu je bio spreman dati svoj život za Krista koji je dao svoj život za naše spasenje. Bio je svjestan da je njegova vjera dragocjenija od bilo čega na svijetu. Je li nama vjera dragocjenija od bilo čega na svijetu? Fra Lovro je znao da je njegov život u Božjim rukama. On nam pokazuje što znači biti svjedok ljubavi i oproštenja, on nije mrzio i osuđivao svoga ubojicu“, neke su od provincijalovih misli koji je spomenuo kako se danas ne volimo puno žrtvovati „i ne vidimo neki bitan smisao žrtve“.  Dodao je kako žrtva strana zapadnoj kulturi jer se ta ista kultura udaljava od kršćanstva. „Žrtva je nešto što nam nije prihvatljivo, mi se zgražamo nad žrtvom, a nema nijednog odnosa koji je lijep, topao, ispunjen – bez žrtve – ni u samostanu, obitelji ili društvu nema lijepih odnosa ako čovjek neće podnijeti nešto“, poručio je provincijal i kao treću vrijednost koju nam fra Lovro otkriva istaknuo njegovu uloga kao zagovornika i uzora svome narodu.                                                            

„Fra Lovro je bio jedan od mnogih franjevaca Bosne Srebrene koji su kroz stoljeća bili pastiri, učitelji, branitelji i mučenici za svoj hrvatski, katolički narod. Bio je dio te duge i slavne tradicije koja je obogatila i sačuvala vjeru, kulturu i identitet, nas bosanskih katolika. Bio je ponosan na svoje podrijetlo i svoju domovinu, a istodobno je poštivao druge narode i vjere. Bio je most između Istoka i Zapada, između kršćanstva i islama, između različitih naroda i kultura. Bio je glas pomirenja u zemlji koja je često bila zahvaćena nepodnošenjima, podjelama i ratovima“, dio je provincijalove propovijedi. Dodao je kako su „fra Lovrin život i njegovo mučeništvo naše blago, naslijeđe i nadahnuće.”

„Zato ga danas molimo da nas zagovara kod Boga, da nam pomogne da budemo vjerni, ljubazni i hrabri kao što je i on bio. Molimo ga da nam isprosi milost da budemo svjedoci Kristove ljubavi i oproštenja u našem svijetu. Molimo ga da nam isprosi mir i jedinstvo za naš narod i našu zemlju. Molimo ga da nam isprosi krunu slave koju je on već primio u nebu“, zaključio je provincijal i pozvao vjernike da nose lik fra Lovre Milanovića kroz svoj život. 

Na ovogodišnje molitveno okupljanje došli su brojni vjernici župa Bosanske Posavine, župa tuzlanskog samostanskog područja i Župe Uskoplje odakle je na obljetnicu mučeničke smrti fra Lovre Milanovića došlo sedamdeset hodočasnika. Svetu misu je pjesmom pratio  zbor „Mirjam“ iz Tolise pod ravnanjem s. Kate Rukavine. Nakon svete mise bio je obred grličanja kada su vjernici molili zagovor svetog Blaža da ih zaštiti od bolesti grla i svih drugih zala. 

(Mladen Bosankić)

Objava Obilježena 217. obljetnica mučeničke smrti sluge Božjeg fra Lovre Milanovića pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ljevaonica se nalazi u mjestu Donja Tramošnica. Nije ju teško pronaći jer je, uz mali broj naseljenih kuća i crkvu, jedan od rijetkih objekata u ovom skrivenom dijelu Posavine koji odišu živošću. Iako nas je posavska mirna idila navela na pogrešan trag da dolazimo u zabačenu umjetničku oazu, vrlo brzo smo shvatili da smo zapravo stigli u središnji izvor kreativne energije ovoga dijela BiH. U ljevaonicu smo stigli u vrijeme pauze. Vlasnici Anto i Luka ispijali su kavu s radnicima i ponudili nam mjesto za dugim stolom kao da smo stari poznanici sa svima koji su se tu našli uključujući i nekoliko pasa i mačaka koje su dvorište ljevaonice samopozvano prihvatile kao svoj dom. Radnici su se ubrzo vratili svojim obvezama, a naš razgovor za velikim stolom je započeo. Čemu ljevaonica s ovako velikim stolom u ovako malom mjestu?

Prva profesionalna umjetnička ljevaonica u BiH

Anto Jurkić je akademski kipar iz Tramošnice. U Sarajevu je završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna nakon čega se preselio u Zagreb gdje je završio Akademiju likovnih umjetnosti Odsjek kiparstvo te nastavio svoj profesionalni rad. Tamo je proveo 35 godina, postigao zavidan uspjeh, izradio preko 300 javnih spomenika, a onda je svoj atelje u Ilici odlučio zamijeniti ljevaonicom u svom rodnom selu. U ovom poduhvatu pridružio mu se i sin – ekonomist, zagrebačko dijete – koji je u ideji ljevaonice prepoznao priliku za ostvarenje svoga sna da bude samostalan poduzetnik.

Obojica s ponosom naglašavaju kako je Ljevaonica Jurkić prva profesionalna umjetnička ljevaonica u Bosni i Hercegovini što znači da, s deset zaposlenih, administrativno i organizacijski uspješno djeluje i posluje kao tvrtka. Općenito su tvrtke, kao i sve profitne organizacije, prvenstveno vođene vrijednostima usmjerenim k natjecanju i stjecanju profita. Odlukom o zajedničkom povratku u BiH i pokretanju tvrtke u opustošenom mjestu, projekt ljevaonice kao obiteljskoga biznisa stvorio je protutežu ovim ekonomskim prioritetima nametnuvši obiteljske vrijednosti za vodilju u radu današnje ljevaonice.

Anto je zadužen za umjetnički i vizionarski dio posla dok Luka vodi ljevaonicu kao tehnički direktor. Zaposlenici ljevaonice su mještani Tramošnice i okolnih naselja. Pojedinačni poslovi i radna zaduženja svakoga od njih su usko isprepletena i rezultiraju kvalitetnom izradom skulptura koje svoje mjesto nalaze diljem BiH, ali i šire. Ljevaonica se bavi lijevanjem umjetnina od bronce i aluminija u svim veličinama tehnikom izgubljenoga voska, ali isto tako i lijevanjem na pijesak te lijevanjem u drugim materijalima kao što su: poliester, polimramor, beton itd.

Profesionalnost na prvom mjestu

Sam proces izrade jedne skulpture je vrlo kompleksan, a Anto ovom zadatku voli pristupati „školski”. Ukoliko se radi o njegovu autorskom djelu, prvi korak je izučavanje teme, ličnosti ili pojave koju skulptura treba predstavljati. Zatim slijedi skiciranje do pronalaska rješenja pa izrada minijature. Skulpture se rade zanatski, prvo u glini, gipsu pa se tek onda lijevaju. Ne preskače se ni jedan korak. Kompletan proces je tehnološki i kreativno veoma dug i zahtjevan i ne može se požurivati ako se teži kvalitetnom rezultatu.

Ova sredina je poticajna za rad, s jedne strane umjetnički inspirativna, a s druge strane budi želju i inat da kao firma opstanemo i ostanemo sa svojim obiteljima živjeti tu

Radni dan kipara Ante počinje prije radnoga dana ljevaonice. Rano ustajanje u pola 5, promišljanje, ispijanje kave. Jutro smatra idealnim za rad i najproduktivniji je do podne. Od 7 sati počinje jutarnja zajednička kava u ljevaonici kada se svi okupe i razgovaraju o planovima za taj dan. Točno u 8 počinju s radom. Anto voli kuhati, privatno su svi lovci i ribolovci pa, ako je opušteniji dan, nešto se i skuha. Luka preuzima operativne zadatke, narudžbu materijala i sl. Svaki projekt je poseban i zahtijeva specifičan način rada pa tako diktira i podjelu poslova i organizaciju radnoga dana. Službeno se radi od 8 do 17, ali ako rokovi zahtijevaju, ostaje se dok se posao ne završi.

Razvoj i projekti ljevaonice

Prvi projekt koji se lijevao u ljevaonici bila je bista generala Mijačevića koja je postavljena u Gornjoj Tramošnici, a otprilike u isto vrijeme izrađena je skulptura Gospe postavljena u Sopnici po narudžbi njezina tadašnjega župnika, a sadašnjega provincijala Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića.

Iako proces podizanja ljevaonice „na noge” nije bio lagan, Anto i Luka su od početka vjerovali da će potencijalni klijenti prepoznati prednosti usluga koje nude s obzirom na to da su, zbog dugogodišnjega iskustva i činjenice da rade u BiH, u mogućnosti pružiti visokoprofesionalnu uslugu uz povoljnije cijene. Kao jedan od najznačajnijih projekata koji je pomogao da se ljevaonica izgradi i razvije ističu veliki projekt koji traje već godinama, a podrazumijeva izradu 40 autorskih skulptura Ante Jurkića koje će biti postavljene u Šumanovcima.

Anto i Luka su od početka vjerovali da će potencijalni klijenti prepoznati prednosti usluga koje nude s obzirom na to da su, zbog dugogodišnjega iskustva i činjenice da rade u BiH, u mogućnosti pružiti visokoprofesionalnu uslugu uz povoljnije cijene

Dugogodišnju suradnju s kiparom Ilijom Skočibušićem također smatraju dragocjenom s obzirom na to da im je on prvi ukazao povjerenje za lijevanje njegovih skulptura nakon čega je potom vrlo brzo uslijedila i suradnja s Milom Blaževićem i drugim bh. umjetnicima. „Umjetnici su vrlo zahtjevni, precizni i točni u svom radu. Ako Vam oni povjere svoje djelo, očekuju besprijekornost u radu. Njihovi zadovoljni komentari su naša ‘sigurnost’ da će slijediti novi projekti”, pojasnio je Anto značaj ovih suradnji.

Danas ljevaonica prima narudžbe iz Beča, Berlina, Londona, Švicarske, a trenutno rade i projekt za Ameriku po narudžbi Zajednice korejskih katolika u Americi koji su tražili da se napravi reprodukcija sela Međugorja sa svim elementima koji će prikazati Gospino ukazanje, što će biti postavljeno u blizini New Jerseyja.

Jedna od posljednjih skulptura koje su lijevane upravo u ovoj ljevaonici je statua kralja Tvrtka I. Kotromanića autora Stijepe Gavrića koja je postavljena u Sarajevu preko puta zgrade Predsjedništva BiH. Zanimljivo je da je ovo najveća skulptura koja je napravljena u BiH u posljednjih sedamdesetak godina te je kao takva predstavljala veliki izazov za izradu. Međutim, to je vrsta izazova koje iskusni i educirani radnici ljevaonice, uz malo dodatnoga truda, bez problema savladavaju. Anti je najveći izazov u radu kako pomiriti likovnu i umjetničku viziju s jasnom porukom i emocijom koju će djelo prenijeti na puk. S druge strane, iz perspektive tehničkoga direktora, Luka kao najveći izazov navodi često nerazumne rokove koji im se nameću i želje naručitelja da im se u vrlo kratkom vremenskom okviru isporuči vrhunski proizvod.

Rad u Donjoj Tramošnici

Donja Tramošnica je prije rata imala blizu dvije tisuće stanovnika, a danas tek dvjestotinjak onih koji su tu stalno naseljeni. U prostor u kojem se ljevaonica nalazi danas, Jurkići su došli odmah nakon rata. Prvo su uzeli ruševnu zgradu u najam pa su je polako obnavljali i naposljetku otkupili. To su učinili bez ikakve podrške fondova, lokalnih ili državnih političkih struktura. Priču o povratku raseljenih Hrvata u ovaj kraj sproveli su u djelo i nadaju se da će njihov primjer slijediti i drugi. Iako ljevaonica predstavlja značajan faktor u privrednoj revitalizaciji Tramošnice, lokalna zajednica još uvijek nije svjesna kakve vrijednosti ljevaonica svakodnevno stvara i na koji način doprinosi, a mladi ljudi iz ovoga kraja svoju priliku i boljitak još uvijek vide samo izvan granica Bosne i Hercegovine.

Anto često svoj autorski rad ne naplaćuje. Želja mu je vratiti dug rodnom kraju, ostaviti nešto iza sebe

Unatoč mnogim problemima i nedostatku razumijevanja državnih institucija i vladajućih struktura za podršku razvoju privrede i umjetnosti, Anto i Luka smatraju da je budućnost ljevaonice svijetla jer vjeruju da će konstantnim i kvalitetnim radom biti prepoznata u ovom dijelu Europe među onima koji cijene profesionalnost, znanje i obrazovanje i voljni su uložiti novac u BiH.

Ohrabrenje su im svakako i lokalni fratri koji se trude u suradnji s ljevaonicom uljepšati svoje župe i ostaviti im vrijedna umjetnička djela u nasljeđe. Na inicijativu fra Jose Oršolića u ljevaonici se upravo radi na izradi oltara i vratnica za crkvu sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici u čijem dvorištu se već nalaze skulpture sv. Ivana Krstitelja i sv. Franje Asiškog lijevane u Ljevaonici Jurkić.

Suradnja s Crkvom

Jurkići su svjesni da je, za tvrtku čiji je glavni izvor zarade kiparstvo, najteži dio posla pronaći tržište. U tom kontekstu, Crkva u njihovu poslovanju zauzima važno mjesto. „U stranim zemljama umjetnost financiraju državne institucije, kod nas je to Crkva”, napominje Luka Jurkić. Zbog toga za njih veliku važnost ima suradnja s Hercegovinom na čijem području se izuzetno njeguje sakralna umjetnost pa se time stvara potreba za uslugama ljevaonice. Ipak, suradnje koje se ostvaruju nisu uvijek utemeljene na profitu. Anto često svoj autorski rad ne naplaćuje. Želja mu je vratiti dug rodnom kraju, ostaviti nešto iza sebe. Vratiti ponešto Crkvi dolazi mu kao satisfakcija zbog majke koja je bila velika vjernica, a i zbog svega što je njemu Crkva tijekom života pružala i predstavljala. Na ovu temu Luka odgovara iz perspektive sina: „Od njegova talenta, od onoga što mu je Bog dao, mi smo, kao obitelj živjeli perfektno i vodili ugodan život. Uspješno se bavio svojom profesijom. Sasvim je normalno da vrati nešto onome što mu je taj dar dalo”, ali i iz perspektive tridesetogodišnjaka koji je došao živjeti u ovaj kraj sa svojom obitelji: „Ova sredina je poticajna za rad, s jedne strane umjetnički inspirativna, a s druge strane budi želju i inat da kao firma opstanemo i ostanemo sa svojim obiteljima živjeti tu. Crkva je jedina institucija koja okuplja naš narod i zato joj trebamo biti zahvalni.”

Budućnost ljevaonice

Što se tiče planova za budućnost, Jurkići žele da ljevaonica preraste u likovni centar i da naprave park skulptura u kojem će biti predstavljeni radovi različitih bh. umjetnika te da u sklopu ljevaonice budu i ateljei u koje će dolaziti domaći i strani umjetnici da stvaraju i rade. Vrata ljevaonice su otvorena svima, a tako žele da ostane i ubuduće. I eto odgovora na pitanje s početka teksta: Zašto ljevaonica u malom mjestu s dugim stolom? – da za njega sjednu svi oni koji žele doprinijeti, podijeliti ili nešto naučiti. Ako vas put navede u Ljevaonicu Jurkić, dobra namjera je jedino što će se od vas tražiti, a zauzvrat će vam pružiti zarazni optimizam i nadu u svjetliju budućnost. Nas su ispratili riječima: „Neka tekst bude optimističan”, a nekako smo od samoga sjedanja za ovaj stol znali da i neće moći biti drukčiji.

Objava Jurkić: Prva profesionalna umjetnička ljevaonica u BiH pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Za jubilej 50 godina župe Donja Tramošnica, župljani su se pripremali devetnicom i trodnevnicom. Prvi dan, provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić naglasio je važnost slavlja jubileja i potrebu obnove i budućnosti koja je pred nama. Drugi dan, župnik u Gornjoj Dubici fra Jozo Puškarić posvjedočio je važnost novoga imena i ime koje je sv. Ivan Krstitelj primio već prije svoga rođenja: „Ivan mu je ime, što znači ‘Bog je milosrdan’ ili ‘Bog se smilovao svome narodu’, stoga je potrebno da i mi budemo milosrdni i blagi te da nikoga je osuđujemo, nego da se molimo za obraćenje i mir.” Treći dan, župnik u Orašju fra Bono Kovačević lijepim je riječima predstavio sv. Ivana kao navjestitelja Isusa Krista i onoga koji spaja staro i novo. On radosno naviješta Spasitelja svijeta, a nas poziva na obraćenje te da povjerujemo u Istinu, u Krista. Svoje razmišljanje fra Bono je potkrijepio i s nekoliko prelijepih primjera. Pjevanje i sviranje pod svetom misom uočnicom predvodili su tamburaši iz Tolise na čelu s nastavnikom Željkom Klasićem.

Misnom slavlju 24. lipnja, na sam blagdan sv. Ivana Krstitelja, prethodila je svečana procesija. Poslije kratkih uvodnih riječi i pozdrava, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. dr. Tomo Vukšić započeo je misno slavlje. Nadbiskup je u prigodnoj propovijedi na poseban način izrazio važnost i značenje jubileja, a prigodnim riječima je pozdravio i čestitao mons. dr. Mati Zovkiću 60 godina misništva. Pod svetom misom je također Tin Kovačević primio sakrament Sv. potvrde.

Zbor Mirjam, pod ravnanjem sestre Kate Rukavina, uveličao je misno slavlje, a Bogu su svi vjernici zajedno zahvalili pjesmom Te Deum. Nakon svečanog misnog slavlja, darova i zahvala, slavlje je nastavljeno zajedničkim ručkom u crkvenom dvorištu.

Objava Proslava patrona i 50. jubilej župe Donja Tramošnica pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.