Početna stranica » Jurkić: Prva profesionalna umjetnička ljevaonica u BiH

Jurkić: Prva profesionalna umjetnička ljevaonica u BiH

820 pregleda

U prostor u kojem se ljevaonica nalazi danas, Jurkići su došli odmah nakon rata. Prvo su uzeli ruševnu zgradu u najam pa su je polako obnavljali i naposljetku otkupili. Danas ljevaonica radi kao prva profesionalna umjetnička ljevaonica u BiH i predstavlja značajan faktor u privrednoj revitalizaciji Tramošnice

Ljevaonica umjetnina Jurkić osnovana je 2018. godine pod vodstvom akademskoga kipara Ante Jurkića i njegova sina Luke. Posjetili smo je sa željom da čitateljima revije „Svjetlo riječi” prenesemo informaciju o vrijednostima jedne ovakve ljevaonice u Bosni i Hercegovini. Pri tome svakako mislimo na one najočiglednije vrijednosti: prvenstveno na visokoprofesionalne usluge koje pruža – lijevanje i restauracija skulptura, a potom i na umjetničke vrijednosti – proizvode koji se u njoj kreiraju i stvaraju.

Ljevaonica se nalazi u mjestu Donja Tramošnica. Nije ju teško pronaći jer je, uz mali broj naseljenih kuća i crkvu, jedan od rijetkih objekata u ovom skrivenom dijelu Posavine koji odišu živošću. Iako nas je posavska mirna idila navela na pogrešan trag da dolazimo u zabačenu umjetničku oazu, vrlo brzo smo shvatili da smo zapravo stigli u središnji izvor kreativne energije ovoga dijela BiH. U ljevaonicu smo stigli u vrijeme pauze. Vlasnici Anto i Luka ispijali su kavu s radnicima i ponudili nam mjesto za dugim stolom kao da smo stari poznanici sa svima koji su se tu našli uključujući i nekoliko pasa i mačaka koje su dvorište ljevaonice samopozvano prihvatile kao svoj dom. Radnici su se ubrzo vratili svojim obvezama, a naš razgovor za velikim stolom je započeo. Čemu ljevaonica s ovako velikim stolom u ovako malom mjestu?

Prva profesionalna umjetnička ljevaonica u BiH

Anto Jurkić je akademski kipar iz Tramošnice. U Sarajevu je završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna nakon čega se preselio u Zagreb gdje je završio Akademiju likovnih umjetnosti Odsjek kiparstvo te nastavio svoj profesionalni rad. Tamo je proveo 35 godina, postigao zavidan uspjeh, izradio preko 300 javnih spomenika, a onda je svoj atelje u Ilici odlučio zamijeniti ljevaonicom u svom rodnom selu. U ovom poduhvatu pridružio mu se i sin – ekonomist, zagrebačko dijete – koji je u ideji ljevaonice prepoznao priliku za ostvarenje svoga sna da bude samostalan poduzetnik.

Obojica s ponosom naglašavaju kako je Ljevaonica Jurkić prva profesionalna umjetnička ljevaonica u Bosni i Hercegovini što znači da, s deset zaposlenih, administrativno i organizacijski uspješno djeluje i posluje kao tvrtka. Općenito su tvrtke, kao i sve profitne organizacije, prvenstveno vođene vrijednostima usmjerenim k natjecanju i stjecanju profita. Odlukom o zajedničkom povratku u BiH i pokretanju tvrtke u opustošenom mjestu, projekt ljevaonice kao obiteljskoga biznisa stvorio je protutežu ovim ekonomskim prioritetima nametnuvši obiteljske vrijednosti za vodilju u radu današnje ljevaonice.

Anto je zadužen za umjetnički i vizionarski dio posla dok Luka vodi ljevaonicu kao tehnički direktor. Zaposlenici ljevaonice su mještani Tramošnice i okolnih naselja. Pojedinačni poslovi i radna zaduženja svakoga od njih su usko isprepletena i rezultiraju kvalitetnom izradom skulptura koje svoje mjesto nalaze diljem BiH, ali i šire. Ljevaonica se bavi lijevanjem umjetnina od bronce i aluminija u svim veličinama tehnikom izgubljenoga voska, ali isto tako i lijevanjem na pijesak te lijevanjem u drugim materijalima kao što su: poliester, polimramor, beton itd.

Profesionalnost na prvom mjestu

Sam proces izrade jedne skulpture je vrlo kompleksan, a Anto ovom zadatku voli pristupati „školski”. Ukoliko se radi o njegovu autorskom djelu, prvi korak je izučavanje teme, ličnosti ili pojave koju skulptura treba predstavljati. Zatim slijedi skiciranje do pronalaska rješenja pa izrada minijature. Skulpture se rade zanatski, prvo u glini, gipsu pa se tek onda lijevaju. Ne preskače se ni jedan korak. Kompletan proces je tehnološki i kreativno veoma dug i zahtjevan i ne može se požurivati ako se teži kvalitetnom rezultatu.

Ova sredina je poticajna za rad, s jedne strane umjetnički inspirativna, a s druge strane budi želju i inat da kao firma opstanemo i ostanemo sa svojim obiteljima živjeti tu

Radni dan kipara Ante počinje prije radnoga dana ljevaonice. Rano ustajanje u pola 5, promišljanje, ispijanje kave. Jutro smatra idealnim za rad i najproduktivniji je do podne. Od 7 sati počinje jutarnja zajednička kava u ljevaonici kada se svi okupe i razgovaraju o planovima za taj dan. Točno u 8 počinju s radom. Anto voli kuhati, privatno su svi lovci i ribolovci pa, ako je opušteniji dan, nešto se i skuha. Luka preuzima operativne zadatke, narudžbu materijala i sl. Svaki projekt je poseban i zahtijeva specifičan način rada pa tako diktira i podjelu poslova i organizaciju radnoga dana. Službeno se radi od 8 do 17, ali ako rokovi zahtijevaju, ostaje se dok se posao ne završi.

Razvoj i projekti ljevaonice

Prvi projekt koji se lijevao u ljevaonici bila je bista generala Mijačevića koja je postavljena u Gornjoj Tramošnici, a otprilike u isto vrijeme izrađena je skulptura Gospe postavljena u Sopnici po narudžbi njezina tadašnjega župnika, a sadašnjega provincijala Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića.

Iako proces podizanja ljevaonice „na noge” nije bio lagan, Anto i Luka su od početka vjerovali da će potencijalni klijenti prepoznati prednosti usluga koje nude s obzirom na to da su, zbog dugogodišnjega iskustva i činjenice da rade u BiH, u mogućnosti pružiti visokoprofesionalnu uslugu uz povoljnije cijene. Kao jedan od najznačajnijih projekata koji je pomogao da se ljevaonica izgradi i razvije ističu veliki projekt koji traje već godinama, a podrazumijeva izradu 40 autorskih skulptura Ante Jurkića koje će biti postavljene u Šumanovcima.

Anto i Luka su od početka vjerovali da će potencijalni klijenti prepoznati prednosti usluga koje nude s obzirom na to da su, zbog dugogodišnjega iskustva i činjenice da rade u BiH, u mogućnosti pružiti visokoprofesionalnu uslugu uz povoljnije cijene

Dugogodišnju suradnju s kiparom Ilijom Skočibušićem također smatraju dragocjenom s obzirom na to da im je on prvi ukazao povjerenje za lijevanje njegovih skulptura nakon čega je potom vrlo brzo uslijedila i suradnja s Milom Blaževićem i drugim bh. umjetnicima. „Umjetnici su vrlo zahtjevni, precizni i točni u svom radu. Ako Vam oni povjere svoje djelo, očekuju besprijekornost u radu. Njihovi zadovoljni komentari su naša ‘sigurnost’ da će slijediti novi projekti”, pojasnio je Anto značaj ovih suradnji.

Danas ljevaonica prima narudžbe iz Beča, Berlina, Londona, Švicarske, a trenutno rade i projekt za Ameriku po narudžbi Zajednice korejskih katolika u Americi koji su tražili da se napravi reprodukcija sela Međugorja sa svim elementima koji će prikazati Gospino ukazanje, što će biti postavljeno u blizini New Jerseyja.

Jedna od posljednjih skulptura koje su lijevane upravo u ovoj ljevaonici je statua kralja Tvrtka I. Kotromanića autora Stijepe Gavrića koja je postavljena u Sarajevu preko puta zgrade Predsjedništva BiH. Zanimljivo je da je ovo najveća skulptura koja je napravljena u BiH u posljednjih sedamdesetak godina te je kao takva predstavljala veliki izazov za izradu. Međutim, to je vrsta izazova koje iskusni i educirani radnici ljevaonice, uz malo dodatnoga truda, bez problema savladavaju. Anti je najveći izazov u radu kako pomiriti likovnu i umjetničku viziju s jasnom porukom i emocijom koju će djelo prenijeti na puk. S druge strane, iz perspektive tehničkoga direktora, Luka kao najveći izazov navodi često nerazumne rokove koji im se nameću i želje naručitelja da im se u vrlo kratkom vremenskom okviru isporuči vrhunski proizvod.

Rad u Donjoj Tramošnici

Donja Tramošnica je prije rata imala blizu dvije tisuće stanovnika, a danas tek dvjestotinjak onih koji su tu stalno naseljeni. U prostor u kojem se ljevaonica nalazi danas, Jurkići su došli odmah nakon rata. Prvo su uzeli ruševnu zgradu u najam pa su je polako obnavljali i naposljetku otkupili. To su učinili bez ikakve podrške fondova, lokalnih ili državnih političkih struktura. Priču o povratku raseljenih Hrvata u ovaj kraj sproveli su u djelo i nadaju se da će njihov primjer slijediti i drugi. Iako ljevaonica predstavlja značajan faktor u privrednoj revitalizaciji Tramošnice, lokalna zajednica još uvijek nije svjesna kakve vrijednosti ljevaonica svakodnevno stvara i na koji način doprinosi, a mladi ljudi iz ovoga kraja svoju priliku i boljitak još uvijek vide samo izvan granica Bosne i Hercegovine.

Anto često svoj autorski rad ne naplaćuje. Želja mu je vratiti dug rodnom kraju, ostaviti nešto iza sebe

Unatoč mnogim problemima i nedostatku razumijevanja državnih institucija i vladajućih struktura za podršku razvoju privrede i umjetnosti, Anto i Luka smatraju da je budućnost ljevaonice svijetla jer vjeruju da će konstantnim i kvalitetnim radom biti prepoznata u ovom dijelu Europe među onima koji cijene profesionalnost, znanje i obrazovanje i voljni su uložiti novac u BiH.

Ohrabrenje su im svakako i lokalni fratri koji se trude u suradnji s ljevaonicom uljepšati svoje župe i ostaviti im vrijedna umjetnička djela u nasljeđe. Na inicijativu fra Jose Oršolića u ljevaonici se upravo radi na izradi oltara i vratnica za crkvu svIvana Krstitelja u Donjoj Tramošnici u čijem dvorištu se već nalaze skulpture sv. Ivana Krstitelja i sv. Franje Asiškog lijevane u Ljevaonici Jurkić.

Suradnja s Crkvom

Jurkići su svjesni da je, za tvrtku čiji je glavni izvor zarade kiparstvo, najteži dio posla pronaći tržište. U tom kontekstu, Crkva u njihovu poslovanju zauzima važno mjesto. „U stranim zemljama umjetnost financiraju državne institucije, kod nas je to Crkva”, napominje Luka Jurkić. Zbog toga za njih veliku važnost ima suradnja s Hercegovinom na čijem području se izuzetno njeguje sakralna umjetnost pa se time stvara potreba za uslugama ljevaonice. Ipak, suradnje koje se ostvaruju nisu uvijek utemeljene na profitu. Anto često svoj autorski rad ne naplaćuje. Želja mu je vratiti dug rodnom kraju, ostaviti nešto iza sebe. Vratiti ponešto Crkvi dolazi mu kao satisfakcija zbog majke koja je bila velika vjernica, a i zbog svega što je njemu Crkva tijekom života pružala i predstavljala. Na ovu temu Luka odgovara iz perspektive sina: „Od njegova talenta, od onoga što mu je Bog dao, mi smo, kao obitelj živjeli perfektno i vodili ugodan život. Uspješno se bavio svojom profesijom. Sasvim je normalno da vrati nešto onome što mu je taj dar dalo”, ali i iz perspektive tridesetogodišnjaka koji je došao živjeti u ovaj kraj sa svojom obitelji: „Ova sredina je poticajna za rad, s jedne strane umjetnički inspirativna, a s druge strane budi želju i inat da kao firma opstanemo i ostanemo sa svojim obiteljima živjeti tu. Crkva je jedina institucija koja okuplja naš narod i zato joj trebamo biti zahvalni.”

Budućnost ljevaonice

Što se tiče planova za budućnost, Jurkići žele da ljevaonica preraste u likovni centar i da naprave park skulptura u kojem će biti predstavljeni radovi različitih bh. umjetnika te da u sklopu ljevaonice budu i ateljei u koje će dolaziti domaći i strani umjetnici da stvaraju i rade. Vrata ljevaonice su otvorena svima, a tako žele da ostane i ubuduće. I eto odgovora na pitanje s početka teksta: Zašto ljevaonica u malom mjestu s dugim stolom? – da za njega sjednu svi oni koji žele doprinijeti, podijeliti ili nešto naučiti. Ako vas put navede u Ljevaonicu Jurkić, dobra namjera je jedino što će se od vas tražiti, a zauzvrat će vam pružiti zarazni optimizam i nadu u svjetliju budućnost. Nas su ispratili riječima: „Neka tekst bude optimističan”, a nekako smo od samoga sjedanja za ovaj stol znali da i neće moći biti drukčiji.