Možda se može donekle usporediti, ali dijete i njegova sreća i ostvarenost puno su važniji od građevine. U početnom odgoju je tako, kao i u drugim bliskim međuljudskim relacijama, veoma važno, ako ne i najvažnije, neizostavljanje onih malih prvih jednostavnih koraka koji stvaraju dobru osnovu. Zbog užurbanosti modernoga vremena, zbog velikih izazova koji nude velika postignuća ovi mali jednostavni koraci su ugroženi pa je potrebno napominjati njihovu važnost. Nježnosti, podrška, puno provedenoga vremena roditelja sa svojim djetetom, odlučno ne tamo gdje dijete može ugroziti sebe ili drugoga mali su i važni koraci koji grade čvrst temelj od prvoga dana djetetova života. Jednako tako je i u odgoju i vjeri. Kod krštenja maloga djeteta roditelji i kumovi obećaju odgoj u kršćanskoj vjeri. Kako bi netko mogao odgajati u vjeri najprije treba biti vjernik i to ne samo po primljenim sakramentima i tradiciji nego po praksi i uvjerenju. Dječji posve iskren i direktan upit, s iskrenim znatiželjnim pogledom pomoći će i nama odraslima da otvoreno i iskreno potražimo i preispitamo prave vrijednosti koje nam naša kršćanska vjera nudi.

Pokušat ću kroz glavne svetkovine i blagdane koji su djeci bliski ponuditi nekoliko ideja koje mogu koristiti i roditelji, bake i djedovi u prilikama kada će s djecom pripremati ili proslavljati blagdane. Ovi jednostavni koračići su važni u ranom djetinjstvu kao temelj građevini. Provodeći vrijeme zajedno, osluškujući kako dijete razmišlja, razmišljajući zajedno, tražeći istinu o Bogu, gradit ćete jake temelje koji ostaju. Kako crkvena liturgijska godina počinje Božićem, počet ćemo od pripreme za Božić.

Došašće

Napravite zajedno adventski vjenčić. Važnije bi nam trebalo biti da djeca sudjeluju u izradi vjenčića nego da bude napravljen po posljednjoj modi. Predlažem da s djecom izradite nekoliko ukrasa za vjenčić npr. obojiti šišarke temperama i posuti šljokicama. Dok izrađujete vjenčić, možete zajedno pjevati Visom leteći. Možete razgovarati o simbolici vijenca: kako je u obliku kruga jer označava naš život koji ide ukrug svake godine, rastemo i sazrijevamo… Četiri svijeće na našem vjenčiću označavaju da za četiri nedjelje slavimo rođenje Isusa koji nam je donio toplinu i radost na ovaj svijet.

Sv. Nikola

Svako naše dijete dobit će neki dar pa je ovo prilika za razgovarati o tome kako se ono osjeća kada daruje nekoga. Razgovarajte o svetom Nikoli koji je bio plemenit i darežljiv, koji se znao brinuti za druge i volio pomagati ljudima u nevolji. Pokušajte se prisjetiti koje imamo ljude oko sebe sa sličnim osobinama i kako možemo od njih učiti.

Sv. Lucija

Zajedno s djetetom posijte pšenicu i brinite se da naraste. Dok sijete pšenicu, možete pjevati neku božićnu pjesmu. Svakom kršćanskom domu je ponos kada ima lijepu pšenicu za Božić. Pšenica mora uspjeti ako je sjeme dobro i ako je posijana s ljubavlju uz pjesmu i zajedništvo. Pročitajte zajedno neki tekst o značenju i simbolici božićne pšenice.

Božić

Osim zajedničke izrade jaslica, kićenja bora i izrade ukrasa za bor, uz Božić se možemo s djetetom prisjetiti njegova rođenja pregledavajući album s fotografijama. Na ovaj način se prisjećamo koliku radost je dijete donijelo obitelji i zajednici. Pogledajte zajedno neki katolički film ili crtani film (ovisno o dobi djeteta). Uzmite ilustriranu Bibliju u ruke i gledajući slike razgovarajte o Božiću.

Korizmeno vrijeme

U korizmi bi bilo lijepo zajedno ići na križni put. Posjetite crkvu kada je otvorena i zajedno s djetetom pažljivije pogledajte slike križnoga puta i razgovarajte o njima. Dijete će postaviti pitanja primjereno dobi. Predškolska djeca već mogu prihvatiti stvarnosti iz križnoga puta i učiti od njih: kada ljudi druge ponižavaju, suosjećaju, pomažu u najtežim trenutcima, izdaju prijatelja, ali i da se neki ljudi imaju prilike spasiti na času smrti ako su svim srcem iskreni.

Uskrs

S djecom ćete za Uskrs vjerojatno bojiti jaja. Dok to radite, govorite im o simbolici šarenih jaja. Možete pričati o tome kako je jaje poput Isusova groba zatvoreno i na prvi pogled se čini beživotno. Ali iz njega se rađa život: pile, pačić, dinosaur. Zato jaja bojimo veselim bojama da označimo kako znamo da Isus nije ostao mrtav, nego je otišao iz groba u vječni život kamo ćemo i mi ići i zato se radujemo Uskrsu. Zec je također simbol Uskrsa jer je živahan i brz kao i vijest o Isusovu uskrsnuću koja se širila jako brzo među apostolima, a zatim među svim kršćanima i nakon toga po cijelom svijetu.

Sv. Josip – Dan očeva

S djetetom napravite malo iznenađenje za tatu. Ujutro mu pripremite omiljeni doručak, stavite mu u džep lijepu poruku ili crtež, odvedite ga na piće. U večernjoj molitvi zahvalite za tatu i sjetite se svih njegovih dobrih osobina. Zajedno razgovarajte o svetom Josipu i njegovim dobrim osobinama te ih povežite s onima koje ima tata, a tata može razmisliti o tome kako još biti sličniji svetom Josipu.

Svibanj i listopad – Gospini mjeseci, Majčin dan i Velika Gospa

Tijekom ovih mjeseci potrudite se više puta zajedno s djetetom moliti Anđeo Gospodnji (ali ne dodavati druge molitve). Najbolje će biti ako to učinite u večernjim satima, pred spavanje. Možete malo istaknuti Gospinu sliku, na komodi recimo gdje su vam druge slike, ne prenapadno a opet da se vidi da je drukčije nego inače. Važno je da s djecom ne molite duge molitve jer oni nisu u stanju kao odrasli ostati dugo u razmatranju i molitvi pa će se nakon nekoliko minuta samo prisiljavati, dosađivati i čekati da prođe. Ako je molitva kratka, ako za nju imamo poseban stav, sjedimo pristojno, ne zavaljeno i podmotanih nogu, dijete će biti potaknuto da osjeti posebnost i važnost molitve. Izmolite zajedno deseticu krunice i neka dijete predmoli Zdravo Marije. Otiđite zajedno na hodočašće u Gospino svetište. Što se molitve u obitelji i djece tiče, uglavnom vrijedi pravilo manje je više. Međutim, to manje ne smije biti nikako. Tako bi mogla molitva djetetu biti slatka i potaknuti ga da o svojoj vjeri želi znati više.

Sv. Franjo, zaštitnik prirode – Dani kruha

Sveti Franjo je često bio okružen životinjama. I ne samo životinjama nego i cijelom prirodom koju je na poseban način volio i zahvaljivao Bogu za nju. Sva stvorenja koja je Bog stvorio nazivao je braćom i sestrama. Toliko ih je volio da je spjevao pjesmu cijelom stvorenom svijetu. Ako i ne živite na selu, potrudite se sudjelovati u nekoj od berbi plodova na seoskom imanju. Gradska djeca, kao i seoska, trebaju što više osjetiti radost Božje darežljivosti u plodovima kao i radost i poštovanje prema onima koji su se trudili uzgojiti te plodove.

Anđeli čuvari

Naučite dijete da moli jednu od poznatih molitva Anđele čuvaru. Neka vam bude zajednička večernja rutina prije nego zaspi dok su maleni, a poslije će to dijete činiti i samo.

Svi sveti – Dušni dan

S djecom treba ići na groblje. Kao i rođenje tako je i smrt sastavni dio života. Za zdrav razvoj s tim se odrasta. Djetetu će biti dragocjeno ako ga povedete na grobove vaših dragih pokojnika posebno u nekim svečanim okolnostima kao Svi sveti i Dušni dan te kada je blagoslov polja i kada idete posjetiti grobove tijekom godine. Sigurno će tada imati pitanja i u većini slučajeva će biti takva da ćete na njih znati odgovor. Sjetimo se sebe kada smo bili mali, razumjeli smo onoliko koliko je bilo u skladu s dobi i više od toga nam nije trebalo. Na sahrane se djeca također mogu voditi posebno ako vam je pokojnik u rodu ili član obitelji te ako dijete izražava želju da ide.

Prema istraživanjima, veću traumu i trajnu štetu u cjelovitom zdravom razvoju, dijete će doživjeti ako ga izostavimo od sudjelovanja u bitnom procesu žaljenja koje prolazi cijela obitelj. Ako se dijete želi uključiti, a mi ga odvajamo pokušavajući ga zaštititi, dijete će se osjećati zbunjeno i izostavljeno. Poznata britanska psihoterapeutkinja Julija Samuel kada govori o žalovanju za voljenom osobom kaže da će nam „prirodan proces tugovanja pomoći da ozdravimo, da budemo učinkoviti u životu i da pronađemo način da ga ponovno izgradimo. Na smrt moramo odgovoriti tako što ćemo evaluirati i pronaći novo normalno.” Ona također naglašava „ono što o smrti ne znaju, djeca će to izmisliti, a to što izmisle može biti mnogo strašnije od istine” (Samuel, 2021).

_________________

Literatura:

Alojzije Hoblaj, Teološko-kateheska ishodišta vjerskog odgoja u ranom djetinjstvu, Glas Koncila, Zagreb, 2006.

Brankica Blažević i s. Katarina Pišković, Njihovo je kraljevsko nebesko, KS, Zagreb, 2006.

Julija Samuel, Tuga koja iscjeljuje, Planetopija, Zagreb, 2021.

Objava Vjerski odgoj male djece kroz godinu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Mala škola je prihvatna odgojno-edukativna zajednica, koju vode Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije, za djecu s teškim osobnim i obiteljskim situacijama. Trenutno brine o 18 „maloškolaca” od predškolskoga do srednjoškolskoga uzrasta. O tome na koji način Mala škola pruža podršku i sigurnost djeci u potrebi saznali smo u susretu sa sestrama, osobljem i djecom ove zajednice, a u razgovoru sa s. Kristinom Marijanović, ravnateljicom i s. Jelenom Antolović, odgojiteljicom, saznali smo više o ciljevima njezina rada i ulozi koju ima u zajednici.

Kratka povijest

Školske sestre franjevke su prvi put došle u Vareš 1936. godine kako bi u Bosni zaživjele svoju izvornu karizmu – odgoj i obrazovanje djece i mladih. S obzirom na to da je Vareš bio industrijski grad u koji su dolazili radnici iz cijele Austro-Ugarske, kao odgovor na tadašnju socio-ekonomsku situaciju, sestre su pokrenule vrtić i pučku školu. Početkom II. svjetskoga rata škola i vrtić prestaju raditi, a 1958. godine na snagu je stupio Zakon o nacionalizaciji tako da je sve što je pripadalo tadašnjim Školskim sestrama III. reda svetoga Franje postalo društvena svojina. Tek 2004. godine, velikom ustrajnošću i vjerom u svoje poslanje, sestre uspijevaju vratiti u posjed ono što im je oduzeto. S obzirom na to da im je školska zgrada vraćena u ruševnom stanju, staru zgradu su srušile i na njezinim temeljima izgradile novu koja je 2009. godine ponovno otvorila svoja vrata i prihvatila prve štićenike.

Na samom početku razgovora s. Kristina i s. Jelena izrazile su veliku zahvalnost svima onima koji su malo-pomalo, dio po dio, tijekom 15 godina direktnim radom s djecom, ali i borbom za obnovu Male škole stvarali bogati mozaik različitih priča o hrabrosti, ljubavi, snazi, nadama i zajedništvu koji danas predstavlja njezin rad.

Mala škola danas

Od ponovnoga otvaranja Male škole do danas, ukupno 45 djece u njoj je našlo svoje utočište i podršku u mirnijem odrastanju, a uz njih brojni mladi iz Vareša i okolice u njezinim su prostorijama molili, družili se, svirali, pjevali, plesali, učili strane jezike… Kroz ovu ustanovu oni koji nemaju adekvatnu obiteljsku skrb dobivaju novi dom – za neke tek privremeni, a za neke dugogodišnji, ovisno o specifičnim okolnostima koje su ih tu dovele. Cilj je stvoriti ambijent u kojem će se djeca izgrađivati u jake i samostalne ličnosti, tj. stvoriti prostor u kojem će osjećati toplinu i sigurnost unatoč tome što nisu sa svojim roditeljima. Školske sestre franjevke i drugo osoblje koje s njima svakodnevno boravi i radi, trudi se omogućiti im da se osjete voljenima i prihvate svoju životnu situaciju takvu kakva jest te da se izgrade u ljude sposobne odgovoriti na životne izazove s kojima će se kasnije samostalno suočavati.

Djeca u Maloj školi su iz cijele BiH, a primaju se u suradnji s nadležnim centrima za socijalni rad. Trenutno ih je 18. Žive podijeljeni u 3 skupine, a za svaku je odgovorna po jedna sestra odgojiteljica koja s njima dijeli životni i radni prostor 24 sata. Broj „maloškolaca” se često mijenja jer neka djeca provode u Maloj školi tek po nekoliko mjeseci, a neka i po 10 – 15 godina jer stižu u različitoj dobi i uvjeti za povratak u obitelj se stječu različitim brzinama ili se uopće ne stječu. Sestre broj smještenih drže u skladu s raspoloživosti ljudskih resursa jer žele biti sigurne da će svakom od njih biti pružena maksimalna podrška u odgoju i obrazovanju, a njihovim obiteljima prema mogućnostima pomoć na putu ponovne funkcionalnosti.

U školi se s djecom jednim dijelom radi prema odgojnom modelu sv. Ivana Bosca, a posebice prema odgojnim metodama s. Margarite Pucher, utemeljiteljice Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja. Kao temeljne vrijednosti odgojiteljice u Maloj školi prepoznaju vjeru, razum i ljubaznost kojima se djeca usmjeravaju na dobro čvrsto vjerujući da je svaki čovjek stvoren na sliku i priliku Božju te da svi u sebi sadrže klicu dobra koju dalje treba razvijati. Vodeći se ovim postulatima, u radu s djecom djeluje se preventivno, nudeći „obiteljsku” dinamiku te školovanje i okruženje puno poticaja s ispunjenjem njihova vremena kreativnim aktivnostima kako bi na taj način u njima potaknuli razvoj pozitivnih osobina i društvenih vrijednosti bez ostavljanja prostora za negativne utjecaje.

Trenutno je u samostanskoj zajednici u Varešu devet školskih sestara franjevki i sve su na neki način uključene u rad Male škole. Uz sestre, u odgoju i kao pomoć u domaćinstvu, rade i laici te veliki broj vanjskih suradnika, ali i volontera čiji je doprinos raznovrstan i uvijek dobrodošao. Ovisno o trenutnim potrebama i zanimanjima „maloškolaca”, ostvaruje se i suradnja s drugim ustanovama, udruženjima i organizacijama u Varešu i šire.

Jedan dan u Maloj školi

Sestra Jelena ističe da jedan dan u Maloj školi izgleda kao i u svakoj obitelji s puno djece: „Radni dan započinje ustajanjem pa doručkom. Slijedi odlazak u školu, a nakon nastave vrijeme za slobodne i izvannastavne aktivnosti. Zajednički obroci također su važan dio svakoga dana.” Doručak i večeru svaka skupina ima odvojeno sa svojim odgojiteljicama i to je vrijeme u okviru kojega se u bliskoj atmosferi razgovorom stvara osjećaj zajedništva i pripadnosti. Ručak je zajednički svim skupinama, sestrama i radnicima laicima u velikoj samostanskoj blagovaonici i odlična je prilika za učenje obrazaca kulturnoga ponašanja i mjesto gdje podjela poslova i pojedinačnih zadataka u zajednici te timski rad svakodnevno dolaze do izražaja. Vikendi su rezervirani za izlete, druženja, kampove, šetnje, branje ljekovitoga bilja, proslave rođendana i izlaske te druge sportske i kreativne aktivnosti.

S djecom se provodi kontinuirani instruktivni rad sve do postizanja razine znanja za uzrast kojem pripadaju, a kada se to dostigne potiče ih se na što samostalnije učenje, upravljanje vremenom i radnim obavezama. Djeci kojoj je to potrebno osigurana je individualna psihoterapijska podrška, a za svu djecu organizirana je grupna muzikoterapija u koju su uključena i druga zainteresirana djeca iz lokalne zajednice. Također, u Maloj školi se često organiziraju i formacijski, svjetodavni, edukativni i drugi susreti za roditelje, mlade i djecu s područja Vareša i šire.

„Maloškolci” vrtićkoga i osnovnoškolskoga uzrasta idu u vrtić i osnovnu školu u Varešu, a srednjoškolci se, ovisno o njihovim afinitetima, upisuju u srednju školu u Varešu ili drugim obližnjim gradovima. Za srednjoškolce česta je suradnja s Katoličkim školskim centrima i drugim obrazovnim ustanovama internatskog tipa diljem BiH. Ovim vidom suradnje sestre iz Male škole komuniciraju s odgojiteljima u đačkim domovima što podrazumijeva i bolji uvid u rad i napredak djece koja se tamo školuju.

Zajednički rast

Mladi napuštaju Malu školu, ako ne ranije, onda po završetku srednjoškolskog obrazovanja. Međutim, njihovim odlaskom, uloga sestara u njihovu životu ne prestaje. Kao jedan od svojih osnovnih zadataka vide to da mladima olakšaju „prelazak” iz djetinjstva u „odrasli” život pa im stoje na raspolaganju za pomoć oko upisa na fakultet, rješavanja stambenoga pitanja, zaposlenja,… svega onoga što može pojedincu predstavljati izazov u uspostavljanju funkcionalnoga samostalnog života. No, „Vrata Male škole su i za bivše ‘maloškolce’ uvijek otvorena. Čest je slučaj da oni i godinama nakon što se osamostale posjećuju Malu školu ili da dođu volontirati i vršiti praksu ovdje. Oni ovaj prostor osjećaju svojim” navodi s. Kristina.

Kao jedan od najvećih izazova rada u Maloj školi sestre ističu pronalazak ravnoteže između profesionalizma i empatije, tj. kako u empatiji koju svakodnevno osjećaju stručno i adekvatno djelovati za dobrobit djeteta. Uzimajući u obzir to, ali i imajući na umu da odgoj u današnjem suvremenom svijetu svakodnevno nameće nove izazove i zahtjeve, i za njih same od iznimne važnosti je stalna edukacija. Između ostalog, zadatak odgojiteljica i sestara je da djecu nauče kako da svoja loša životna iskustva iskoriste da ojačaju, a na tom putu i one same se osnažuju i rastu s njima. Iako rezultati njihova rada nisu odmah i lako vidljivi, najponosnije su kada, s vremenskim odmakom, vide da je neko dijete odraslo u samostalnu, sposobnu i odgovornu osobu. Ovo je posao visokoga rizika, ali i visokih nagrada, zato, iako ga opisuju kao izuzetno zahtjevan, rade ga s osmijehom, iskrenim entuzijazmom i nevjerojatnom energijom.

U stalnom pokretu

Školske sestre franjevke u Varešu su uvijek bile otvorene za prihvaćanje novih izazova. I danas pokušavaju čitati znakove vremena pa vidjeti što je to što zajednici, gradu i društvu općenito treba i nedostaje. Zato ne stagniraju, nego stalno streme dodatnim poticajima da odgovore na stvarne potrebe bližnjih, onako kako i koliko su u mogućnosti. S ponosom ističu da ih obilježava franjevačka duhovnost i pouzdanje u Božju providnost jer su u stalnom preispitivanju, a sve s ciljem da nađu najbolja rješenja za što produktivniji rad.

Ono što žele za sebe i Malu školu u budućnosti je da uvijek budu u procesu usklađivanja onoga što nude i onoga što zajednici treba. Želja im je još više se duhovno i profesionalno osnažiti iznutra da bi mogle što efikasnije djelovati prema van u duhu karizme Školskih sestara franjevki.

„Maloškolce” odgajaju u katoličkom duhu. Vrijednosti u koje one vjeruju i koje žive, prenose na djecu i sve što tijekom jednoga dana zajedno prožive, shvaćaju kao proces odgoja, učenja i istovremeno prostor za osobni razvoj svakoga od njih.

Maloj školi, uz pomoć donatora i prijatelja, iz godine u godinu sestre dodaju po jednu sudbinu čiju životnu priču su promijenile, po jedan oživljeni san, strpljivo kao kockicu po kockicu u davno započeti mozaik čiju veličinu i krajnji izgled možemo tek naslutiti. Dan naše posjete Maloj školi bio je najnepoželjniji zimski dan… tmuran s ledenom kišom za leđima i maglom pred nama, a put do Vareša vijugav. Nisam se mogla oteti dojmu da je upravo takav i put svakoga djeteta koji ih je doveo do Male škole – neravan, pun oštrih zavoja, uvijek uzbrdo i bez puno širine da se izmaknu i sagledaju slijedi li uskoro kakva zaravan ili lakši dio putovanja. A onda stignete u Vareš, skriven od vanjskih utjecaja, osunčan, u potpunoj suprotnosti s onim odakle ste krenuli. I to je ono što je savršeno dočaralo značaj Male škole za njezine „maloškolce” – osunčani dio puta koji će im pružiti dovoljno topline, ohrabrenja i energije za povratak odakle god su stigli ili za put koji nastavljaju dalje.

Objava Mala škola – Vareš: Mozaik oživljenih snova pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.