Prolaz se nalazi na 2000 metara nadmorske visine, visoko iznad kanjona Neretve koja je tu na nepunih 200 m nadmorske visine i manjega povremenog potoka Grabovice. Potok Grabovica duboko ispod prolaza izvire u vrhu velikoga vapnenačkog amfiteatra poznatoga kao Diva Grabovica. Do samoga prolaza dolazi se iz više pravaca, a najbolje i najlakše je dužom šetnjom iz pravca Muharnice, te ga posjete samo odvažni koji se usude na jedan takav put. Taj put vodi prvo kroz prelijepe šume obične jele, koje lagano prelaze u munikove šume. Na kraju munikove šume prelaze u skoro nepregledne šume bora krivulja koji osvaja svaki slobodni dio, a iz tih borova tu i tamo još raste poneka munika. Nekad je ovo bila staza ovčara koji su vodili nebrojena stada ovaca iz doline Neretve na velike livade Dugog polja.

Sve je to smješteno na istočnom dijelu planine Čvrsnice iznad zelenih dolina i kamenih goleti, odnosno na obroncima Čvrsnice poznatim kao Plasa. To je vapnenačko područje gdje dominiraju jurski vapnenci posloženi u velikim slojevima koji se dobro vide pored rijeke Neretve. Neretva je svojim tokom usjekla jedan od najljepših svjetskih kanjona, a razlog je poroznost i topivost tih stijena, što je utjecalo i na nastanak Mijatova prolaza.

Mijatov prolaz je kameni prsten (otvor) u stijeni, čiji se promjer kreće oko 5 metara, a nastao je raznim prirodnim djelovanjima. Sve je počelo od urušavanja pećinskoga stropa. Potom su na to došla razna djelovanja veoma surove planinske klime koja je dala konačni oblik prolazu, te na kraju i raznih tipova erozije koje ga i danas oblikuju. Zbog toga je ovo veoma osjetljiv prolaz koji se lako može urušiti, ako se ne bude čuvao.

Prolaz je okružen niskom šumom bora krivulja, koja je kod nas vezana samo za visoke planine gdje vlada subalpska klima, s kratkim vegetacijskim razdobljem i dugim zadržavanjem snježnoga pokrivača. Pored bora krivulja, u okolini prolaza možemo naći i nekoliko veoma rijetkih endemskih vrsta, od dalmatinskoga i hercegovačkog zvonca pa nadalje.

Dolazak do prolaza nam omogućava jako lijep pogled na susjedni Prenj, dolinu Neretve i Dive Grabovice. Također se dobro vide i dijelovi Čvrsnice od stijene Velikog Kuka, Mezića stijene, Pešti brda, te u daljini i vrhovi planine Čabulje.

Ovaj prirodni fenomen od 1985. ima status spomenika prirode.

Objava Mijatov prolaz ili Hajdučka vrata pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Do sada je na području lokaliteta Grab – Mećevići kod sela Junuzovići u općini Zavidovići registrirano oko 60 kugli, od kojih je 10 izvrsno očuvano, dok druge imaju manja ili veća oštećenja nastala tijekom geološke povijesti. Kada je u pitanju njihova veličina, ima ih promjera oko dva metra, pa sve do malenih od nekih dvadesetak centimetara. Ove manje kugle su lagane pa su predmet stalnih otuđivanja. Najveća kamena kugla otkrivena je u ožujku 2016. godine, u blizini Zavidovića u mjestu Podubravlje. Njezina analiza je urađena na Rudarsko-građevinsko-geološkom fakultetu u Tuzli. Analizom je određena gustoća čvrstih čestica, odnosno njezine mase čestica prema njezinoj zapremnini, te je određena masa kugle od 37,32 tone. Urađena je i petrografska makroskopska i mikroskopska analiza i zaključeno da je tekstura kugle vrlo složena i da u sebi sadržava kvarc, muskovit, okside željeza, magnetita, a da osnovu građe čini karbonatna osnova od bazalnoga cementa.

Nekima je ovo jako misteriozno mjesto, s obzirom na to da do sada nitko nije sa sigurnošću rekao kako su ove kugle nastale i dospjele na ovo mjesto. Posjetitelje fascinira njihov gotovo pravilan oblik i to što su sve poredane uz potok u šumi. Također je zanimljivo da se nalaze veoma blizu jedna druge. Kako se ovim fenomenom nije bavila nauka, pojavilo se nekoliko teorija o tome kako su ove kugle nastale. Neki vjeruju da predstavljaju ostatke meteorita, drugi da su ih napravile drevne civilizacije, a pojedini su mišljenja da su nastale kao rezultat povlačenja ledenjaka. Postoje i seoske priče koje, po sjećanju starih stanovnika, opisuju da su se kugle pojavile nakon jedne velike kiše na ovom području. Sigurno tada kugle nisu nastale, ali je voda otplavila rahli dio zemljišta i na površini su se pojavile kugle. Ipak tu ostaje pitanje koliko su godina do tada već bile pod zemljom.

Objašnjenje je pak jednostavno, nastale su u razdoblju vulkanskih aktivnosti na širem području Zavidovića, kada je nastala planina Tajan koja je vulkanskoga podrijetla. Tada su vulkani izbacivali lavu na površinu i ako je lava bila eruptirana eksplozijom, usijani komadi tekuće lave su letjeli u okolinu. U području današnjega sela Junuzovića vjerojatno je bilo jezero u koje je ta lava padala i odmah se u vodi stvrdnjavala u obliku kugli. Daljnji geološki procesi s erozijom su ih još dodatno oblikovali. Pretpostavka za ovo se može ilustrirati primjerom rastopljenoga olova koje kroz sito pustimo da pada u hladnu vodu. Na taj način su stari lovci pravili sačmu za svoje lovačke puške, ali je to s vremenom zaboravljeno. U ovisnosti od gustoće sita, dobivali su sitniju ili krupniju sačmu. U slučaju nastanka kamenih kugli, u prirodi nije bilo sita, ali kretanje tekuće lave kroz zrak i naglo padanje u vodu je u osnovi, po istom principu, oblikovalo kugle. Iako ovim pojašnjenjem sve misterije gube na važnosti, ne treba zanemariti da se ipak radi o jednom veoma zanimljivom geološkom spomeniku.

Osim u Zavidovićima, kamene kugle su nađene na većem broju lokacija u našoj zemlji. Nažalost sve su manjih dimenzija od ovih u Zavidovićima, ali ima i onih promjera jedan metar i teških po nekoliko tona. Najpoznatije su one iz sela Zlokuće kod Kaknja, a u pitanju su magmatske kugle. U Banjoj Luci, u selu Trn, pronađene su kugle promjera 30 – 40 cm, ali su neke uništene i iskorištene kao građevinski materijal. U području Laktaša, nedaleko od centra naselja Slatina, pronađena je kugla za koju se procjenjuje da teži oko 10 tona i promjera je oko 2 metra. Kugla je nađena i u Teočaku kod Fethija džamije, uz još ukupno osam kamenih kugli prilično pravilnoga oblika, a osnova im je granit. Na području Vareša u selu Ponikve, postoji jajasta kugla pronađena 1970. godine u Javorničkom potoku, te je u osnovi magmatska stijena. Kod Maglaja je sredinom sedamdesetih godina nađena jedna manja kugla koja se danas nalazi se u Samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Osim ovih navedenih, bilo je pronalazaka kamenih kugli i kod Mostara, Olova, Žepča, Gračanice i Doboja, ali najčešće u zonama gdje su nekada bili vulkani.

Objava Kamene kugle pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Radi se o emisijama o ljekovitim biljkama i bolestima koje liječe ljekovite biljke. Na snimanje takvih emisija fra Juru je u kolovozu 2014. pozvala grupa novinara Prvog programa HRT-a.  

Magistar sc. Petar Marija Radelj preporučio mu je da radi za Laudato TV. Ravnateljica Laudato TV-a Ksenija Abramović pozvala je fra Juru na suradnju. Dogovorili su se da dva puta mjesečno snimaju emisiju o ljekovitom bilju koja bi trajala po petnaest minuta. Prva emisija Zlatni savjeti emitirana je 2. 6. 2016. godine u 15:15 sati. Nakon druge emisije morali su je s petnaest minuta produžiti na trideset minuta, jer su to tražili gledatelji i tako traje sve do danas, skoro deset godina. U srijedu, 21. siječnja ove godine snimljena je 200. emisija koju će Laudato TV premijerno emitirati u subotu 14. veljače.

Emisija Zlatni savjeti najgledanija je emisija na Laudato TV-u s priznatim odgojnim i obrazovnim svojstvima . Na Internetu mjesečno doseže 700.000 pregleda, a neke emisije već broje preko 2,35 milijuna pregleda.

Dvije stotine emisija Zlatni savjeti snimano je u brojnim i zanimljivim mjestima diljem R. Hrvatske. Dvjestota emisija snimljena je u Kompolju kod obitelji Ivane i Tomice Marincel, o  ljekovitoj biljci kiwano. U snimanju od 1. do 43. emisije sudjelovali su novinarka Ana Lesić, snimatelj Andrej Bunić i tonmajstor Marko Ipša. Od 44. emisije sudjeluje novinarka Kristina Pasarić, snimatelj Andrej Bunić i tonmajstor Marko Ipša. Njih dvojicu je često mijenjao snimatelj i u isto vrijeme tonmajstor Krešo Lasić.

U povodu 200. emisije Zlatni savjeti, ravnateljica Laudato TV Ksenija Abramović poručila je: „Emisija Zlatni savjeti već gotovo deset godina na Laudato TV-u donosi jednostavne, životne i provjerene savjete o prehrani i brizi za zdravlje, oslonjene na mudrost prirode i bogato iskustvo fra Jure Marčinkovića.

Kroz 200 emisija, ova suradnja prerasla je u više od televizijskog projekta, postala je znak uzajamnog prihvaćanja, povjerenja i istinskog zajedništva, u kojem su se susreli medijska odgovornost Laudato TV-a i pastoralna osjetljivost franjevačkog duha.

Zlatni savjeti svojim su sadržajem, jednostavnošću i blizinom čovjeku svakodnevice dotaknuli mnoge gledatelje, pomažući im da s većom pažnjom i zahvalnošću brinu o daru zdravlja.

Zahvalni smo fra Juri na vjernosti, otvorenosti i ljubavi kojom kroz ove emisije dijeli znanje i iskustvo, te na suradnji koja je tijekom godina rasla u uzajamnom poštovanju i prihvaćanju, na dobro cijele Laudato zajednice i svih gledatelja“. 

Objava Snimljena 200. emisija Zlatni savjeti pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

– Oko 4000 godina prije Krista stari Egipćani su koristili tanke trske za pisanje na papirusu.

– Stari Grci i Rimljani koristili su voštane pločice i na njih urezivali brojeve pomoću drvenoga ili željeznoga štapa zvanoga stilus.

– U razdoblju od 500. do 300. godine prije Krista, stari Grci usavršili su pero od trske dodajući urez kroz koji teče tinta.

– Rimljani su koristili za pisanje i pera iz krila velikih ptica koja su umakali u tintu i ovo je stoljećima bio najčešće korišten način pisanja, a oko 1830. godine umjesto ptičjih pera počela su se koristiti čelična pera. Čelična pera su isprva bila veoma skupa jer su se izrađivala ručno, a počela su se češće upotrebljavati oko 1850. godine kada su napravljeni strojevi za njihovu proizvodnju.

– Između 1880. do 1900. godine pojavila su se nalivpera s malim spremnikom za tintu, a tridesetak godina nakon toga izumljena je kemijska olovka. Ova kemijska olovka je na samom vrhu cijevi imala sićušnu metalnu kuglicu napunjenu tintom koja bi se pri pisanju kotrljala po papiru i ostavljala trag.

– 1962. godine pojavio se flomaster koji je radio tako da kada se njegov vrh pritisne na papir, filc od kojega je bio napravljen bi upijao tintu ravno iz spremnika baš kao što spužva upija vodu, te bi pri pisanju ostavljao trag na papiru.

– 1979. godine izumljene su olovke s brisivom tintom. Zapis napisan ovom olovkom mogao se obrisati gumicom, ali nakon nekoliko dana bi postajao trajan.

– Prvu mehaničku olovku koju nije bilo potrebno oštriti izumio je hrvatski izumitelj Eduard Slavoljub Penkala početkom 20. stoljeća.

Objava Od trske do olovaka s brisivom tintom pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

RELIKVIJE POVEZANE S BOŽIĆEM

Postoji niz relikvija povezanih s Božićem koje se čuvaju diljem svijeta, a mi ćemo spomenuti 3:

Sveta kolijevka

Sveta kolijevka predstavlja drvene dijelove jaslica u koje je Isus bio položen nakon rođenja. Kolijevka je u 7. st. iz Betlehema prenesena u Rim. Četrnaest stoljeća je bila u Europi te su hodočasnici iz različitih dijelova svijeta dolazili u baziliku Svete Marije Velike, a krajem 2019. godine kolijevka je vraćena u Betlehem.

Znanstvena su istraživanja utvrdila da komad drva svetih jaslica odgovara javoru, koji je rastao prije dvije tisuće godina u zemlji Isusova rođenja.

Darovi triju kraljeva

Darovi za koje se vjeruje da su ih tri kralja s Istoka donijela novorođenomu Isusu čuvaju se u pravoslavnom samostanu sv. Pavla na planini Atosu u Grčkoj. Zlatni dar trojice kraljeva u obliku je 28 izrezbarenih pločica različitih oblika, a darovi tamjana i smirne sačuvani su kao mješavina u obliku 62 mala kuglasta zrnca veličine masline.

Ipak, ne trebate ići sve do Betlehema ili se penjati na grčku planinu kako biste vidjeli neke od relikvija jer se jedna već 995 godina čuva u našem susjedstvu!

Isusova pelenica

Tkanina kojom je Blažena Djevica Marija umotala maloga Isusa kada ga je nosila prikazati u jeruzalemski hram i predala u ruke proroku Šimunu, čuva se u Dubrovniku.

Pisani trag o dolasku pelenice u Dubrovnik datira iz 1030. godine kad se spominje da je svećenik Ivan kolegi Srđu predao olovni kovčežić. U njemu je – nakon što ga je otvorio deset godina kasnije – pronašao pelenicu i pismo koje potvrđuje vjerodostojnost relikvije. Relikvije Isusove pelenice čuvale su potom benediktinke koje su komadiće pelenice darivale rodiljama i smrtno bolesnima. Relikvija se spominje i u zapisima o dubrovačkoj katedrali iz 1440., gdje u opisu Filipa de Diversisa stoji: „Ova presveta pelenica stoji u jednom kristalnom moćniku. Kada se baci u vatru, ona se užge, i kada se užgana odatle izvadi, postaje još bjelja, čišća i posve je netaknuta.”

ZANIMLJIVOSTI O JASLICAMA

100 jaslica u Vatikanu

Ako ste raspoloženi za putovanja, zanimljivo je znati da je u Vatikanu, ove godine po 50. put postavljena izložba naziva „100 jaslica u Vatikanu”. Do 8. siječnja na Trgu sv. Petra u Rimu mogu se razgledati 132 verzije jaslica koje su izradili jasličari iz 23 različite zemlje, među kojima su i djela članova Udruge prijatelja hrvatskih božićnih jaslica iz Hrvatske.

Nemojmo zaboraviti da je prije 2 godine obilježena 800. obljetnica Franjinih jaslica, koje je ovaj svetac načinio u Grecciu i koje su bile prvi ikada živi prikaz jaslica kojim je i započeta stoljetna tradicija uprizorenja Isusova rođenja kakvu danas svi poznajemo i sami štujemo. Prema sv. Bonaventuri, biografu sv. Franje, sijeno koje je sv. Franjo koristio u prvim jaslicama moglo je čudesno izliječiti ljude i stoku od lokalnih bolesti i kuge.

Umjetnički prikazi jaslica pak, poznati su i od ranije. Tako jedan od najranijih umjetničkih prikaza jaslica datira iz oko 380. godine, a pronađen je u ranokršćanskim rimskim katakombama sv. Valentina.

Vrlo je vjerojatno da ste i sami postavili jaslice negdje u svom domu, pa je zanimljivo znati da postoji „ispravan” način za postaviti ih. Kako neki analitičari ističu, Mariju i Josipa treba postaviti s obje strane jaslica, a Marija bi trebala biti bliže malom Isusu zbog svog svetog odnosa s Njim. Pastiri bi trebali biti u krugu oko štale, a mudraci bi trebali biti najudaljeniji jer su stigli posljednji.

U svijetu je zaista veliki broj zanimljivih prikaza božićnih jaslica, a jedan od njih je svakako i onaj u Češkoj koji se pravi od medenjaka.

Sve je počelo 1972. godine. u crkvi sv. Mateja u Šárki kada je svećeniku koji je tada služio u crkvi,  jedna slikarica donijela medenjake u obliku Svete obitelji, tri kralja, anđela, pastira i zvijezda, kao zahvalu za pomoć u brizi za njezinu majku, a on ih je izložio u crkvi.

Jaslice su postale omiljene među posjetiocima crkve i slikarica je zbog toga, svake godine pekla nove jaslice povećavajući broj figura tako da su najveće do sada imale njih 400. U pečenju joj je počeo pomagati i lokalni slastičar i umjetnik koji danas nastavlja njenu tradiciju tako da se svake godine peku nove jaslice i nakon blagdana jedu.

Objava Božićne zanimljivosti pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Neki to tumače predajom da je svetac za života imao mnogo borbi s demonima koji su mu pokušali podmetnuti nečiste „svinjske” napasti. Međutim stvar ima drugačiji tok.

Sveti Antun je štovan kao zaštitnik od kuge i zaraznih bolesti kako kod ljudi tako i kod stoke. Uz to je postojala jedna srednjovjekovna (pa i novija) tradicija. Bratstvo svetog Antuna, zvani Antunovci, posvetilo se brizi za siromahe. Oni su izborili pravo da njihove svinje mogu nesmetano pasti na svakom zemljištu. Kao znak pripadnosti bratstvu Antunovaca svinja je imala zvono o vratu. Na svetkovinu sv. Antuna, 17. siječnja, zaklala bi se takva svinja i nakon blagoslova u crkvi, dijeljena je sirotinji. Svinja s obješenim zvonom zvala se „Antunova svinja” pa su ga umjetnici tako slikali – sa svinjom!

(Kalendar Dobri Pastir 1989. godine)

Objava Sveti Antun Pustinjak i svinja pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Pred nama je razdoblje lijepog vremena i godišnjih odmora pa ako razmišljate dio svog slobodnog vremena provesti trčeći, zanimljivo će vam biti saznati nekoliko zanimljivosti o ovoj aktivnosti:

• Najstarija osoba koja je ikada istrčala maraton bio je učesnik maratona u Torontu 2011. godine koji je ta 42 kilometra istrčao u dobi od 100 godina.
• Traka za trčanje je izvorno izumljena kao oblik kazne za zatvorenike početkom 19. stoljeća.
• Svaki korak koji trčite uključuje pokretanje preko 200 mišića u tijelu. Trčanje sagorijeva oko 50% više kalorija od hodanja, a čak i kratko trčanje na dnevnoj bazi, povećava vašu produktivnost za 23%.
• Trčeći na velike udaljenosti, ljudi mogu biti brži od gotovo svih životinja na svijetu. Ipak, one životinje koje čovjek nikako ne može nadmašiti u trčanju su mačke, zečevi i klokani.
• Ako nastojite poboljšati svoje trkačke rezultate, u tome vam može pomoći glazba. Naime, dokazano je da slušanje glazbe tijekom trčanja poboljšava performanse za 15%. A ako su vaše ambicije veće od obaranja osobnih rekorda i npr. želite trčanjem obići cijeli planet, netko je izračunao da bi to značilo da morate trčati 2075 dana po 19.31 km svaki dan.

Ako vas predstojeće vrućine odbijaju od ideje da trčite, pričekajte do jeseni jer postoje i dobri razlozi zašto je trčanje po kiši i hladnijem vremenu posebno zanimljivo i korisno:

• Trčanje po kiši može vam pomoći da trčite brže. Što je toplije, to se više morate znojiti da biste se rashladili. Međutim, kada trčite po kiši, kiša djeluje kao prirodni klimatizacijski uređaj koji održava vašu tjelesnu temperaturu niskom kako biste se lakše mogli nositi s naporom, a time i postići bolje rezultate.
• Zvuk kiše opušta pa trčanje po kiši pomaže u oslobađanju od stresa, a i trčanje po kiši moglo bi vam pomoći da brže postignete idealnu težinu jer se trčanjem na nižim temperaturama povećava brzina metabolizma i stoga tijelo sagorijeva više masti.

Objava Zanimljivosti o trčanju pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Zaređen je za svećenika 1946., a čak sveti papa Ivan XXIII. imenovao ga je biskupom Tulske biskupije davne 1961. Njegova uloga u razvoju ove biskupije priskrbila mu je naziv „veliki graditelj“. Sudjelovao je i na Drugom Vatikanskom Saboru (1962-1965). U mirovni je od 1993., a svaki dan, unatoč poodmaklim godinama, slavi misu u staračkom domu u kojem živi.

Objava Najstariji biskup na svijetu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Prvi tip: nemuzikalan čovjek čiji je osjećajni život često suhoparan. Takav čovjek tonove doživljava kao prazne šumove. On ih ne može vrednovati kao simbole emocionalnog doživljaja.

Drugi tip: živahne emocionalnosti, međutim i kod tih ljudi postoje smetnje koje ne dozvoljavaju da muzikalnost dođe do izražaja.

Treći tip: nedostatak smisla za ritam, sposobnost da shvati poredak tonova kao takav i da djelovanje tog poretka na psihu dovede u sebi do određenog razrješenja. Ovaj defekt se javlja i kod muzikalnih ljudi te im smeta prilikom izvođenja.

Četvrti tip: nedostatak sluha, nesposobni za čist ton i sposobnost razlikovanja intervala.

Peti tip: miješanje, ima sluh ali bez sposobnosti da uskladi motorne procese tehničkog akta, koji omogućuju muzička vježbanja.

Šesti tip: razvijena motorna ili vizuelnu koordinacija, sposobnost čitanja ili prenošenja u note onoga što se čulo.

Sedmi tip: ne posjeduje muzičko pamćenje. Ovaj tip nije u stanju zapamtiti melodiju, što se često karakterizira kao nedostatka sluha.

Osmi tip: nema smisao za harmoniju i polifoniju. Takvi pojedinici mogu zapamtiti melodiju i pjevati je ali nisu sposobni da razlikuju više tonske cjeline.

Deveti tip: nema smisao za emocionalno značenje tonova, za njihovu specifičnu vrijednost u stvaranju različitih raspoloženja. Muziciranje ljudi ovakvog tipa nije izražajno, ono je redovno bez odgovarajuće atmosfere.

Iz navedenih devet tipova vidimo razlike između muzikalnih i nemuzikalnih ljudi. Ova klasifikacija je veoma važna jer se na njoj suštinski temelje razlike između zborskih i solo pjevača. U većini slučajeva zborski pjevači mogu sebi dozvoliti da imaju neki tip ovih karakteristika koje navodi Freienfels dok kod solo pjevača to nije slučaj. Zborski pjevači su manje exponirani u odnosu na solo pjevače koji s obzirom na angažman mogu biti manje ili više izloženi. Pjevač solist je, pretpostavimo, kroz školovanje svoga glasa savladao tehniku pjevanja i ima izvjesnu slobodu u izvođenju, pjevač može postaviti ton kako mu odgovara i voditi ga onako kako i koliko mu dopušta skladba s obzirom na određeno stilsko razdoblje. Kompozicije iz doba 16. i 17. stoljeća pjevat će ravnim tonom i manjim volumenom glasa; kompozicije J. S. Bacha i G. F. Händela pjevat će ‘leggero’, odnosno lako, fokusirano i savršeno izjednačeno u svim registrima, a kod skladbi iz doba romantizma (Puccini, Verdi, Wagner) pjevat će volumiozno, s puno slobode, većim vibratom u glasu i produljivanjem tonova u kadenci po slobodnom izboru. S druge strane spomenimo i zborske pjevače koji nisu školovali glas, a imaju određene poteškoće. Obično je to u trenutku kada trebaju otpjevati neku solo dionicu. Njihov nedostatak je ‘uglavnom’ grleni ton, nerazgovijetan tekst, ili neimpostirano pjevanje tzv. ‘šuštanje tona’, što rezultira time da više čujemo zrak nego konkretan ton, jer je pretih.

S obzirom na različite karakteristike ličnosti između solo i zborskih pjevača, dirigenti moraju koristiti i različite metodološke pristupe u radu sa zborskim i solo pjevačima. Solo pjevači vrlo lako usvajaju zadano gradivo, dok to kod zborskih nije slučaj. Dirigenti tokom rada sa solo pjevačima najviše vremena posvete na interpretativnom radu, dok kod zborskih pjevača treba proći dug put do interpretacije. Što se tiče rada sa solo pjevačima i tu postoje određeni nedostatci s obzirom na pjevanje različitih stilova. Pojedini solo pjevači zbog konstitucije svog glasa tj. zbog prirode instrumenta ne mogu odgovoriti ponekad svim stilskim i tehničkim izazovima koje dirigent postavlja pred solo pjevača. Možemo reći da su zapravo suštinske razlike ličnosti zborskih i solo pjevača ne obezvrjeđujući niti jednu kategoriju umjetničkih opredjeljenja. I jedna i druga skupina svakako imaju svoje prednosti i nedostatke. Dirigentski izazov je svakako prilagoditi se i jednima i drugima, pronaći adekvatan model rada i doći do što boljih rezultata.

Objava Zanimljivosti o zborskim i solo pjevačima pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Članak objavljen na portalu Ascension otkriva koje su kvalifikacije potrebne da netko postane papa te običaje i ključne trenutke koji definiraju izbor novog pontifeksa! 

Korak 1: Kardinali se okupljaju

Sve počinje kada papinsko mjesto postane upražnjeno — bilo zbog njegove smrti ili, u rijetkim slučajevima, ostavke. Kardinali iz cijelog svijeta sastaju se u Vatikanu na takozvanim „općim kongregacijama”. Ovo je njihovo vrijeme pripreme za molitvu, raspravu i pripremu za izbor, koji je poznat kao konklava. Prema crkvenom zakonu, konklava mora započeti najranije 15, a najkasnije 20 dana nakon papine smrti ili ostavke.

Korak 2: Misa i molitva za vodstvo Duha Svetoga

Prije nego što se bilo što službeno dogodi, kardinali zajedno slave misu u bazilici svetog Petra, moleći Duha Svetoga da ih vodi. Glasovati mogu samo kardinali mlađi od 80 godina koji se nazivaju „kardinali birači”. Moraju biti mlađi od 80 godina jer Crkva smatra da se u ovoj fazi života fizičke i mentalne sposobnosti mogu prirodno promijeniti. Ovo pravilo nastoji osigurati da pojedinci budu u stanju u potpunosti sudjelovati u tako važnom procesu donošenja razborite odluke.

Korak 3: Ulazak u Konklavu i prisega na tajnost

Kardinali s pravom glasa ulaze u Sikstinsku kapelu dok pjevaju Veni Creator Spiritus, zazivajući Duha Svetoga. Polažu prisegu na tajnost, a onda dolazi dramatičan trenutak: voditelj papinskih liturgijskih slavlja objavljuje  „Extra omnes!” – što znači „Svi van!” čime u Sikstinskoj kapeli ostaju samo kardinali s pravom glasa. Nakon što se vrata zaključaju, nitko unutra ne smije komunicirati s vanjskim svijetom. Konklava time službeno počinje. Izbor novog pape je tajan kako bi se održao integritet procesa, spriječili vanjski utjecaji i potaknulo ozračje molitve i razboritosti.

Korak 4: Kardinali birači raspravljaju o potencijalnim kandidatima

Tehnički, svaki kršteni muški katolik ima pravo biti biran za papu. Ne morate biti kardinal! Međutim, papa se gotovo uvijek bira između kardinalskog zbora. Ali zapamtite, samo kardinali birači mogu sudjelovati u procesu odabira novog pape. Umirovljenim kardinalima ili drugom svećenstvu nije dopušteno sudjelovati. Tu stvari postaju zanimljive jer se odmjeravaju kvalitete i potencijal svakog kandidata da vodi Crkvu. Raspravlja se o njihovom duhovnom i moralnom integritetu, svetosti i mudrosti. Druge stvari koje se uzimaju u obzir su vještine vođenja, teološko znanje, iskustvo i ugled.

Kardinali pomno odmjeravaju sve važne kvalitete, imajući na umu potrebe Crkve. Ovaj proces uključuje i molitveno razlučivanje i praktična razmatranja za odabir vođe koji će učinkovito voditi Crkvu u godinama koje dolaze.

Korak 5: Glasovanje počinje!

Kad dođe vrijeme za glasovanje, svaki kardinal napiše ime po svom izboru na glasački listić, savije ga i stavi u veliki kalež. Zatim se glasovi prebrojavaju. Papa mora dobiti 2/3 glasova prisutnih izbornika da bi bio izabran. Glasovanje je tajno.

Korak 6: Crni dim – još nema pape

Ako niti jedan kandidat ne postigne potrebnu 2/3 većinu, glasački listići i sve bilješke koje su kardinali vodili tijekom tog kruga se spaljuju. Pri paljenju se dodaje posebna smjesa da dim bude crn. Crni dim je poruka svijetu da novi papa još uvijek nije izabran i da se nastave moliti.

Korak 7: Kardinal dobiva ⅔ većinu

Krugovi glasovanja se nastavljaju (4 kruga svaki dan) sve dok neki kardinal konačno ne postigne 2/3 većinu. Kad se to dogodi, pitaju ga prihvaća li. Može reći ne. Ako kardinal odbije prihvatiti papinstvo, glasovanje se nastavlja sve dok neki drugi kardinal ne dobije 2/3 većinu. Ako kardinal prihvati papinstvo, odabire papinsko ime i prvi put se oblači u bijelo.

Korak 8: Bijeli dim – imamo novog papu!

Nakon što je papa odabran u tajnosti, glasački listići i sve bilješke koje su kardinali vodili tijekom tog kruga se spaljuju. Ovoga puta se pri paljenju dodaje posebna smjesa kako bi se proizveo bijeli dim. Dok se bijeli dim diže iz dimnjaka, zvone zvona po Rimu. Ovo je radosno vrijeme za vjernike jer to znači da je izabran novi rimski biskup – Sveti Otac!

Korak 9: „Habemus Papam!” —„Imamo Papu!”

Stariji kardinal đakon – zvan kardinal protođakon – izlazi na balkon bazilike svetog Petra i objavljuje na latinskom: „Annuntio vobis gaudium magnum!Habemus Papam!” („Objavljujem vam veliku radost! Imamo papu!”). Novoizabrani papa prvi put se svijetu predstavlja s balkona bazilike svetog Petra.

Korak 10: Blagoslov Urbi et Orbi

Prvo što novi papa učini jest da blagoslovi grad Rim i cijeli svijet Urbi et Orbi.

Koliko ovaj proces od 10 koraka ukupno traje?

Neke konklave završe u jednom danu, a neke traju tjednima, ali u novijoj povijesti to je obično bio proces od samo nekoliko dana. Izbor pape nije čisto politički proces već je to čin vjere tijekom kojeg Crkva, u svoj svojoj mudrosti i molitvi, prepoznaje djelovanje Duha Svetoga. Već duže od 2000 godina, kroz molitvu, tradiciju i svoju Riječ, Krist vodi svoju Crkvu, osiguravajući da uvijek ima pastira. Zato trebamo znati, kada se taj bijeli dim digne, to nije samo odluka – to je Božja providnost na djelu.

Objava Kako se bira papa? pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.