“Medijski prostori puni su nam ratova i nemira. Upravo iz tog razloga mi je drago što sam dio kulture i mira. Želja mi je da bude što više vijesti gdje se vide stvaralaštva nadahnuta Duhom Svetim”, kaže Petar. “Cilj mi je Krista vratit u modernu umjetnost i zato sam naslikao sliku Isusa punog boje. Današnji sajmovi umjetnosti i mnoge izložbe u svijetu su bez slike Krista. Vraćam ga na scenu moderne umjetnosti, a kako ja Njega vraćam, tako i On mene.”

Sudjelovanjem sa svojim radovima na izložbama Petar želi poslati poruku: “Tužno je da u modernoj umjetnosti nema na čast jedinom Spasitelju ljudskog roda Isusu Kristu slika. Čak se čini kao da ga se stalno uklanja s porukom nemoj to slikati, to nije moderno. Sve ide u tom pravcu da Njega nema na umjetničkim sajmovima i modernim izložbama. Imam čak osjećaj da je tretiran kao nepoželjan gost. On koji je sve stvorio i Krvlju svojom predragocjenom otkupio kao što veli Riječ Božja k svojima dođe a njegovi ga ne primiše. (Iv 1,11-12)”

Objava Izložba Petra Šibenika u Firenci pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Susret je započeo euharistijskim slavljem u sarajevskoj katedrali Srca Isusova koje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom vrhbosanskim u miru, vojnim ordinarijem u Bosni i Hercegovini mons. Mirom Relotom, OFM te uz koncelebraciju brojnih svećenika među kojima su bili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.

Liturgijsko pjevanje animirali su svi nazočni svaćenici uz orguljarsku pratnju vlč. Marka Stanušića.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić podsjetio je na evanđeoski prizor uskrsloga Krista koji učenicima dolazi usred njihova straha te im daruje mir.

“Draga braćo svećenici, zahvalni smo uskrslom Gospodinu Isusu što svojim dolaskom među učenike nalazi načina kako ih ohrabriti, otvoriti zaključana vrata zbog njihovih strahova i darovati im mir. Hvala mu što među svoje učenike ponovno dolazi također svaki put kad se vrši Euharistijsko slavlje, što se ukazuje pod prilikama kruha i vina i spreman je otvoriti vrata duša, zatvorena grijehom i strahovima, i osloboditi ih istim pozdravom: Mir vama!“, kazao je nadbiskup Tomo te pozvao okupljene da mole da Krist „ključem svoga milosrđa“ otvori njihove duše kako bi u njima ojačao njegov mir.

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić je srdačno pozdravio okupljene svećenike zahvalivši im za dolazak i sudjelovanje na Saboru, ali i za njihovo svakodnevno služenje i svjedočenje narodu Božjemu. Polazeći od naviještenih biblijskih čitanja, osobito odlomka iz Evanđelja po Ivanu (Iv 3,16-21), istaknuo je temeljnu istinu kršćanske vjere: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“, naglasivši kako je upravo ljubav Božja razlog utjelovljenja Sina Božjega.

„Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“, podsjetio je nadbiskup, pojasnivši kako je program Kristova djelovanja, a time i svećeničke službe, usmjeren na spasenje svijeta. Naglasio je da se to spasenje ostvaruje vjerom u Sina Božjega te življenjem istine i dobra, pri čemu vjera u „Svjetlost koja je došla na svijet“ i činjenje djela koja nisu zla predstavljaju temeljna pravila kršćanskog života.

Govoreći o odnosu svjetla i tame, istaknuo je kako se u moralnom smislu razlikuju oni koji žive u svjetlosti od onih koji se opredjeljuju za tamu, dodavši kako je riječ o trajnoj stvarnosti čovjekova života i svijeta.

U drugom dijelu propovijedi, osvrćući se na odlomak iz Djela apostolskih (Dj 5,17-26), nadbiskup Vukšić istaknuo je primjer apostola koji, unatoč progonima, ostaju vjerni svom poslanju. „Poruka je nama prezbiterima: Ako je Isusov apostol i njegov svećenik, po naravi svoje službe, ‘drugi Krist’ u svijetu, također kušnje križa i nerazumijevanje okoline su barem ponekad sastavni dio i njihova poslanja“, kazao je, dodavši kako svećenik treba ostati vjeran Božjoj volji i u izazovima.

Ukazao je i na dvoličnost predstavnika vlasti koji mijenjaju ponašanje prema apostolima ovisno o okolnostima, nasuprot postojanosti apostola, iz čega proizlazi pouka o važnosti duhovne slobode i neovisnosti u naviještanju Evanđelja.

Zaključno je istaknuo kako je temeljna poruka Kristova poslanja „da se svijet spasi“, naglasivši da je to ujedno sadržaj i svrha djelovanja Crkve i svakog svećenika. „Budući da je Bog toliko ljubio svijet, također svećenik, koji je ‘drugi Krist’, treba ljubiti svijet i zemlju, njihove sinove i kćeri, prostore, ljepote, rane, izazove i muke“, poručio je nadbiskup, potaknuvši svećenike da ne osuđuju svijet, nego da ga, slijedeći Kristov primjer, strpljivo i milosrdno prosvjetljuju.

Radni dio Sabora nastavljen je u dvorani Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije. Na samom početku pozdravne riječi uputili su nadbiskup Vukšić i provincijal fra Zdravko Dadić.

Pozdravljajući okupljene, nadbiskup Vukšić izrazio je radost zbog zajedništva i susreta te zahvalnost za doprinos svećenika životu Crkve: „Draga braćo, još jednom najsrdačniji pozdrav svima koji ste došli. Radujemo se vašemu dolasku, radujemo se molitvi koju smo obavili i vašim doprinosima koje ćemo čuti nakon izlaganja. S molitvom da dragi Bog blagoslovi ovo naše okupljanje i sa zahvalnošću, kao što sam u katedrali kazao, za sve one doprinose, sudjelovanja i molitve koje su naša braća, a i mi mnogi možda i od početka do danas, dali i darovali na ovim našim susretima.“

U kontekstu jubileja istaknuo je i obljetnicu povezanu sa svetim Franjom: „Ovo je prigoda, s obzirom da se nalazimo u jubilarnoj godini od smrti svetoga Franje, da braći fratrima najsrdačnije čestitamo osam stotina godina i da Bog da svi do jednog po uzoru svetoga Franje postali sveti i nasljedovali Kristov primjer. Ne mora baš u obliku rana, ali u obliku svetosti neka bude.“ Zahvalio je pritom franjevcima za njihov doprinos: „Neka sve to traje s Božjim blagoslovom, naravno uz veliku zahvalu za doprinos u pastoralnom djelovanju i uopće ustrojstvu naše nadbiskupije.“ Na kraju je zahvalio i predavačima te sudionicima: „Naravno, zahvaljujem i predavačima koji će nam se danas obratiti svojim izlaganjima, prosvijetliti nas svojim idejama i naravno svima koji će poslije toga, u mjeru koji to bude moguće i bude bilo vremena, iznijeti svoja zapažanja.“

Riječi pozdrava uputio je i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić istaknuvši važnost zajedništva i nadahnuća svetim Franjom: „Preuzvišeni nadbiskupe Tomo, uzoriti kardinale Vinko, dragi biskupe fra Miro, dragi generalni vikaru Slađo, draga braćo svećenici, ja vas lijepo i od srca pozdravljam. Ja sam htio, zapravo dok vas sve pozdravljam, skrenuti pozornost da je ovo jubilejska godina svetoga Franje, pa je dobra prigoda da u vašim promišljanjima imate pred sobom lik svetoga Franje, čovjeka koji je neizmjerno ljubio Krista, koji je neizmjerno ljubio svakog čovjeka i sva stvorenja.“

Naglasio je i aktualnost franjevačke poruke: „To je ono što je zapravo u ovom trenutku u svijetu u kojem se mi nalazimo možda i najvažnije, da smo međusobno braća, i evo želim da se upravo u našoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji osjeti  to zajedništvo.“ Ujedno je podsjetio na događaje vezane uz jubilej: „Skrećem pozornost da je samostanska crkva u Gučoj Gori proglašena posebnom crkvom u ovoj jubilejskoj godini. Završetak jubilejske godine svetog Franje će također biti u Gučoj Gori na svetog Franju.“ Pozvao je svećenike na sudjelovanje: „Govorim zato što bi bilo dobro da svi oni koji mogu taj dan odvojiti, da dođu u Guču Goru da zajednički proslavimo tu jubilejsku godinu na završetku. A misu će predvoditi naš nadbiskup, to je onda prigoda za još jedan ovakav svećenički ‘sabor’ u ovoj godini.“ Na kraju je sudionicima poželio plodonosan rad: „Ja vam želim uspješan rad na ovom svećeničkom Saboru.“

U nastavku radnog dijela Sabora o temi „Izjave i odluke Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije“ izlagao je doc. dr. Ljubo Zadrić koji je teološki predstavio sadržaj sinodskog dokumenta naglasivši da njegova jasnoća proizlazi iz trostruke službe Crkve – navjestiteljske, posvetiteljske i upraviteljske – utemeljene na Kristovoj proročkoj, svećeničkoj i kraljevskoj službi. Istaknuo je kako dokument polazi od gesla „Sve obnoviti u Kristu“ te od vjere cjelokupnog Božjeg naroda, naglašavajući zajedničku odgovornost svih vjernika u poslanju Crkve.

Govoreći o prvom dijelu dokumenta, posvećenom službi naviještanja,  vlč. Zadrić je istaknuo da je temelj crkvenog života i djelovanja navještaj Isusa Krista, pri čemu vjera i evangelizacija ne mogu biti shvaćene kao osobni projekt, nego kao sudjelovanje u zajedništvu koje vjeruje, svjedoči i ispovijeda. Posebno je naglasio važnost zajedništva i suodgovornosti, pastoralne brige za obitelj, katehetske formacije te nužnost prisutnosti Crkve u digitalnom prostoru, upozorivši na potrebu odgovornog i pripravljenog djelovanja u javnosti.

U izlaganju o službi posvećivanja i upravljanja istaknuo je središnje mjesto euharistije i sakramenata u životu Crkve kao i važnost župe kao temeljne zajednice vjernika. Ukazao je i na izazove s kojima se nadbiskupija suočava, osobito u pogledu demografskih promjena i potrebe restrukturiranja župa, naglasivši kako je nužan zajednički i odgovoran pristup u organiziranju pastoralne skrbi. Zaključno je upozorio da sinodski Dokument, iako bogat poticajima i smjernicama, traži konkretno zauzimanje svih – biskupa, svećenika i laika – kako bi predložene inicijative zaživjele u praksi.

U nastavku izlaganja o sinodskom dokumentu, njegov pravni vid predstavio je izv. prof. dr. Ilija Marković istaknuvši da „pravna snaga sinodskih odluka ne izvire iz glasovanja u sinodskoj dvorani, nego iz pastirskoga autoriteta biskupa i čina službenoga proglašenja“, podsjetivši kako je Sinoda, nakon dvanaestogodišnjeg hoda od savjetodavnog procesa postala dio krajevnoga prava koje je stupilo na snagu na svetkovinu Rođenja Gospodnjega 2025. godine. Naglasio je da dokument integrira pravne norme u teološko-pastoralni okvir slijedeći trostruku službu Crkve – naviještanja, posvećivanja i upravljanja – te da „dok ‘izjave’ donose doktrinarno čitanje i promišljanje stvarnosti mjesne Crkve, ‘odluke’ usmjeravaju vjerničku i kleričku praksu prema autentičnijem crkvenom djelovanju“, uvijek imajući za cilj „ostvarenje vrhovnoga zakona Crkve – spasenje duša (salus animarum)“.

Govoreći o konkretnim pravnim odredbama, istaknuo je kako dokument razlikuje stroge pravne norme, programatske smjernice i pastoralne poticaje, pri čemu formulacije poput „Neka se…“ ili „Poziva se…“ ne umanjuju njihovu obvezatnost, nego ih smještaju u širi pastoralni kontekst. U području službe naviještanja naglašena je obveza trajne formacije svećenika, zabrana neprimjerenog svjetovnog angažmana te potreba pravnog uređenja odnosa s redovničkim zajednicama i odgovornog djelovanja u digitalnom prostoru. U službi posvećivanja izdvojio je normiranje sakramentalne prakse – od obvezne priprave za sakramente, preko liturgijskog dostojanstva ženidbe, do zaštite euharistijske žrtve – istaknuvši kako se „crkvena praksa jasno razgraničuje od neovlaštenih i pastoralno upitnih oblika djelovanja“. U dijelu o upravljanju naglasio je obvezu osnivanja nadbiskupijskog Ureda za pastoral, uvođenje financijske discipline te jasnije vrednovanje i uključivanje vjernika laika u crkvene službe.

Zaključno je poručio da dokument predstavlja „dovršen i cjelovit okvir krajevnoga prava“, ali i trajni pastoralni poziv, naglasivši kako „formalno poznavanje normi tek je polazište“, dok će se njegova prava snaga očitovati tek u konkretnoj primjeni u životu nadbiskupije, „u autentičnome slavljenju otajstava, razboritome upravljanju župom i radosnome uzajamnom služenju klerika, Bogu posvećenih osoba i vjernika laika“.

Pastoralni vidik sinodskog dokumenta predstavio je dr. sc. Ante Vrhovac istaknuvši da je riječ o „sredstvu i putokazu u ostvarivanju pastoralnog djelovanja Vrhbosanske nadbiskupije i vlastitog poslanja svakog njezinog vjernika“, pri čemu pastoral ne promatra prvenstveno kao program, nego kao darivanje života. „Pristupam riječi pastoral kao davanju života, a ne programa. Isus Krist reče za sebe da je pastir dobri koji daje život za svoje ovce, i to život u izobilju“, kazao je dodajući da svako pastoralno djelovanje mora biti usmjereno na konkretne osobe i njihovo sudjelovanje u životu Crkve.

Govoreći o adresatima pastorala, istaknuo je da sinodski dokument obuhvaća čitav narod Božji – laike, posvećene osobe i prezbitere – s posebnim naglaskom na obitelji, mlade, starije i bolesne, kao i na različite društvene skupine i osobe na rubovima. Naglasio je potrebu jačanja pastorala zvanja te većeg uključivanja laika u život Crkve kao i važnost usklađenog djelovanja redovničkih zajednica s nadbiskupijskim programima. Posebno je izdvojio trajnu formaciju svećenika istaknuvši da ona „pomaže uvijek iznova otkrivati vlastiti identitet, jačati vjernost službi, produbljivati smisao poziva te usavršavati pastoralnu ljubav“.

U nastavku je naglasio temeljna obilježja pastorala koja proizlaze iz dokumenta, ističući „pedagogiju praćenja, tj. strpljive i zauzete blizine kroz prisutnost pastira u raznim razdobljima i situacijama života vjernika“ kao i potrebu aktivnog uključivanja laika kao „punopravnih nositelja pastoralnog djelovanja“. Time se, kako je rekao, ostvaruje prijelaz s „servisnog“ na evangelizacijski pastoral koji potiče osobni susret s Kristom i zajedništvo. Zaključno je podsjetio da, unatoč mogućim nedostatcima, dokument ostaje vrijedan putokaz,jer „ako Bog može sa svakim od nas kao nedostatnim oruđem u svojim rukama ipak djelovati, onda i mi možemo i s ovim dokumentom, iako nedostatnim, ipak davati drugima Kristov život“.

U završnom dijelu uslijedilo je izlaganje vlč. Josipa Markovića na temu „Digitalizacija župne administracije“ u kojem je predstavio konkretan projekt digitalne transformacije administrativnog rada u župama. Naglasio je kako digitalizaciju ne treba promatrati kao tehnološki izazov, nego kao sredstvo koje olakšava svakodnevni pastoralni i administrativni rad, ističući da se desetljećima rad temeljio na knjigama, bilježnicama i ručnom vođenju evidencija.

U tom kontekstu predstavio je gotovo dovršenu aplikaciju zamišljenu za primjenu na razini cijele Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Sustav bi obuhvaćao vođenje matica u digitalnom obliku, izdavanje potvrda, evidenciju sakramenata, upravljanje matičnim podacima obitelji i pojedinaca te financijsko poslovanje, osobito u zahtjevnijim razdobljima pastoralne godine.

Istaknuo je kako je cilj aplikacije rasteretiti svećenike i unaprijediti preglednost i učinkovitost rada, počevši od jednostavnih zadataka poput čitljivosti dokumenata, čime bi se izbjegle poteškoće koje nastaju pri tumačenju rukom pisanih zapisa, a u konačnici omogućilo suvremenije i sustavnije upravljanje župnom administracijom.

Nakon izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj su sudionici iznijeli svoja promišljanja i iskustva.

Program je moderirao mons. Slađan Ćosić, a susret je zaključen zajedničkim ručkom u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu.

Objava Održan XXXII. Sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Sudionici prosvjeda poslali su snažnu poruku i simboličnim činom na terenu, rasporedivši se tako da su svojim tijelima ispisali riječ “NE”, jasno izražavajući protivljenje nastavku radova.

Današnje okupljanje uslijedilo je nakon što su mještani prije nekoliko dana fizički blokirali radove i zaustavili tešku mehanizaciju, tvrdeći da se na terenu izvode zahvati koji nadilaze ranije najavljena geološka istraživanja.

Prema ranijim navodima predsjednika Planinarskog društva “Cincar” Darka Laštre, na terenu su angažirani teški strojevi, zbog čega mještani sumnjaju kako je riječ o pripremi pristupnih putova, odnosno početku ozbiljnijih građevinskih radova.

Ističu kako institucije reagiraju presporo, zbog čega su, kako navode, bili primorani sami izaći na teren i pokušati zaustaviti radove.

Jedan od ključnih razloga nezadovoljstva, tvrde organizatori, jest izostanak javne rasprave o projektu, kao i činjenica da koncesijsko područje obuhvaća i privatno zemljište.

Upozoravaju i kako projekt prelazi administrativne granice, odnosno da zahvaća i područje Livna, koje, prema njihovim riječima, nije odgovarajuće uključeno u proces odlučivanja.

Zbog svega navedenog, mještani traže žurnu reakciju nadležnih institucija i potpunu provjeru zakonitosti svih izdanih dozvola i koncesija.

Današnji prosvjed protekao je mirno, ali uz jasnu poruku da lokalno stanovništvo neće odustati od protivljenja projektu.

Organizatori su najavili kako će i u idućim danima nastaviti aktivnosti na terenu, sve dok se ne razjasne sve okolnosti povezane s izgradnjom vjetroelektrane Čadilj.

Objava “NE” izgradnji vjetroelektrane Čadilj pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Prolaz se nalazi na 2000 metara nadmorske visine, visoko iznad kanjona Neretve koja je tu na nepunih 200 m nadmorske visine i manjega povremenog potoka Grabovice. Potok Grabovica duboko ispod prolaza izvire u vrhu velikoga vapnenačkog amfiteatra poznatoga kao Diva Grabovica. Do samoga prolaza dolazi se iz više pravaca, a najbolje i najlakše je dužom šetnjom iz pravca Muharnice, te ga posjete samo odvažni koji se usude na jedan takav put. Taj put vodi prvo kroz prelijepe šume obične jele, koje lagano prelaze u munikove šume. Na kraju munikove šume prelaze u skoro nepregledne šume bora krivulja koji osvaja svaki slobodni dio, a iz tih borova tu i tamo još raste poneka munika. Nekad je ovo bila staza ovčara koji su vodili nebrojena stada ovaca iz doline Neretve na velike livade Dugog polja.

Sve je to smješteno na istočnom dijelu planine Čvrsnice iznad zelenih dolina i kamenih goleti, odnosno na obroncima Čvrsnice poznatim kao Plasa. To je vapnenačko područje gdje dominiraju jurski vapnenci posloženi u velikim slojevima koji se dobro vide pored rijeke Neretve. Neretva je svojim tokom usjekla jedan od najljepših svjetskih kanjona, a razlog je poroznost i topivost tih stijena, što je utjecalo i na nastanak Mijatova prolaza.

Mijatov prolaz je kameni prsten (otvor) u stijeni, čiji se promjer kreće oko 5 metara, a nastao je raznim prirodnim djelovanjima. Sve je počelo od urušavanja pećinskoga stropa. Potom su na to došla razna djelovanja veoma surove planinske klime koja je dala konačni oblik prolazu, te na kraju i raznih tipova erozije koje ga i danas oblikuju. Zbog toga je ovo veoma osjetljiv prolaz koji se lako može urušiti, ako se ne bude čuvao.

Prolaz je okružen niskom šumom bora krivulja, koja je kod nas vezana samo za visoke planine gdje vlada subalpska klima, s kratkim vegetacijskim razdobljem i dugim zadržavanjem snježnoga pokrivača. Pored bora krivulja, u okolini prolaza možemo naći i nekoliko veoma rijetkih endemskih vrsta, od dalmatinskoga i hercegovačkog zvonca pa nadalje.

Dolazak do prolaza nam omogućava jako lijep pogled na susjedni Prenj, dolinu Neretve i Dive Grabovice. Također se dobro vide i dijelovi Čvrsnice od stijene Velikog Kuka, Mezića stijene, Pešti brda, te u daljini i vrhovi planine Čabulje.

Ovaj prirodni fenomen od 1985. ima status spomenika prirode.

Objava Mijatov prolaz ili Hajdučka vrata pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Prvo su posjetili dvorac Gutenberg u mjestu Balzersu. Fra Zlatko Ćorić, misionar HKK Chur poželio je gostima dobrodošlicu na prostore svoje misije i predstavio im taj dvorac. On je predvodio svetu misu u katedrali sv. Florina (podignuta 1874., postala je katedralom 1997.) u Vaduzu u 10.30 sati. Koncelebrirali su fra Iko Skoko i fra Vlado Buntić. Julijan i Vesna Ivelj obilježili su 33. obljetnicu braka. Nakon mise u katedrali su bila dva kraća izlaganja. Gospođa Inge Bϋchler govorila je o karitativnom radu u Lihtenštajnu, te posebno o povezanosti vodećih ljudi Kneževine s Međugorjem. Blagica Alilović je govorila o Kneževini, te o ljudima i životu u njoj. 

Nakon duhovnog dijela slijedio je kulturni dio. Posjetili su Nacionalni muzej, koji prikazuje povijest, kulturu i prirodu Kneževine. Na povratku bio je organiziran ručak u restoranu Flora i posjet poslovnom centru u Landquartu. 

Objava Izlet Emaus u Kneževinu Lihtenštajn pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Pozivamo na Susret na putu duhovnog zvanja, koji će se održati od 15. do 17. 5. 2026. godine, u Franjevačkom samostanu sv. Bonaventure u Visokom. Susret je predviđen za mladiće srednjoškolce, studente ili starije.

Ovaj projekt Frame Bosne Srebrene pokrenuli smo jer onima koji razmišljaju o duhovnom zvanju želimo približiti taj način života. U projektu želimo kroz druženje, razgovore, molitvu, predavanja, radionice i izlete pomoći zainteresiranima u razlučivanju poziva – ne samo duhovnog – i približiti im franjevački način života te zajednički razmišljati o svjedočenju bratskog i solidarnog življenja u današnjem svijetu. Govorit ćemo i o povijesti: Franjevačkog reda, provincije Bosne Srebrene, Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini – da bismo bolje razumjeli sadašnjost i učili za osobni i zajednički život.

Iako je projekt prije svega promocija zvanja, sudionici projekta ne moraju biti samo oni koji izričito žele krenuti putem duhovnog zvanja. Dobrodošli su i mogu sudjelovati svi kojima je ova tema zanimljiva i otvara im pitanja. Na ovaj projekt su iznimno osim framaša pozvani i drugi zainteresirani mladi.

Za sudjelovanje nije potrebna participacija.

Molimo duhovne asistente da zainteresirane prijave do 10. 5. 2026. godine ISKLJUČIVO putem nove e-mail adrese za prijave na projekte: prijava@frama-bs.ba.

Mir i dobro!

fra Petar Šarić, predsjednik Frame Bosne Srebrene

fra Antono Baketarić, duhovni asistent Frame Bosne Srebrene

Objava Poziv na “Susret na putu duhovnog zvanja” pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Fra Nikola je u homiliji govorio na temu „Koga tražimo?“. Mi kršćani u životu tražimo Krista. Sv. Ante Padovanski je u svome životu pronašao Krista i slijedio ga svim svojim bićem. Pozvao je vjernike koji su sudjelovali na pobožnosti i svetoj misi da  poput sv. Ante slijedimo Krista. 

Ove godine Hrvatska franjevačka kustodija Svete Obitelji slavi 100. obljetnicu utemeljenja. 

Objava Kustos fra Nikola Pašalić predvodio sv. misu u Zűrichu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

“U vremenu najvećeg katoličkog blagdana – Uskrsa, kada su vjernici pozvani na sabranost, molitvu i mir, u Varešu se ovih dana snimaju filmske scene redateljice Jasmile Žbanić, popraćene ratnim kadrovima i manevarskom pucnjavom.

Za mnoge vjernike ovo je jedan od tužnijih Uskrsa koje pamtimo, nakon onih ratnih. Umjesto tišine Velikog tjedna i dostojanstva svetih dana, svjedočimo prizorima koji duboko narušavaju duhovni mir i osjećaj poštovanja prema onome što nam je sveto.

Postavlja se pitanje – tko je i zašto dopustio da se ovakve aktivnosti odvijaju upravo u ovim svetim danima? Nije riječ samo o filmu, niti o drugim poteškoćama koje su nas zadesile – vremenske nepogode, snijeg, polomljena stabla, nestanak struje, neočišćene ceste, zamislite katolika koji saziva sjednicu na Veliki četvrtak; znam da se mnogi busaju da su, kako kada i po potrebi, ali ovo s filmom na Uskrs je vrhunac. Riječ je o izostanku osjećaja za trenutak, za zajednicu i za vjerničku stvarnost ovoga grada.

Nažalost, stječe se dojam da oni koji donose odluke nemaju razumijevanja ni poštovanja prema drugome i drugačijem, niti prema svetosti trenutka u kojem se nalazimo.

Ipak, kao vjernici, ne gubimo nadu. Uskrs nas podsjeća na istinu koja nadilazi svaku tamu:

Isus je uskrsnuo i pobijedio zlo.

U toj vjeri ostajemo čvrsti.

Uskrsli Kriste, hvala Ti!”

Objava Nekultura “kulturnjaka” na Uskrs u Varešu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Umjesto uobičajenih korizmenih odricanja, mali pjevači su napravili poseban raspored aktivnosti za svaki dan. Svjesno su se odricali slatkiša i drugih stvari koje vole, ali ne iz osjećaja gubitka, nego s radošću i ciljem – pomoći drugima. Svaki njihov mali korak bio je dio veće priče o solidarnosti i brizi za bližnje.

Na kraju ovog korizmenog putovanja, prikupljene darove pretvorili su u paketiće koje su s ljubavlju namijenili djeci i ljudima kojima je pomoć najpotrebnija. Njihov gest nije samo materijalna pomoć, nego i snažna poruka zajedništva i dobrote.

Ovaj primjer dječjeg zbora Izvor podsjeća nas koliko je važno učiti djecu pravim vrijednostima od malih nogu. Kroz jednostavna odricanja i iskrene namjere, oni su pokazali kako se gradi svijet pun razumijevanja i suosjećanja.

Kako su i sami svojim primjerom pokazali, dobro je činiti dobro. Jer, dobro se uvijek dobrim vraća.

(Magdalena Mišković)

Objava Mali pjevači velikog srca pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Objava Ljekarna Biopharm – natječaj za posao pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.