Na početku zasjedanja biskupi su saslušali izviješće o provedbi zaključaka s 95. redovitog zasjedanja održanog u Mostaru 20. i 21. ožujka 2026. godine. Također su saslušali izvješće o djelovanju Caritasa BiH kroz 2025. godinu te su usvojili izviješće Nadzornoga vijeća Caritasa BiH o poslovanju kroz 2025. godinu kao i preporuke istoga Vijeća za bolje i transparentnije djelovanja te institucije. Isto tako, odobrili su novi Statut Caritasa BiH, a za novoga ravnatelja izabrali su mons. Luku Tunjića, svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.

Tijekom zasjedanja biskupi su saslušali izviješće o provedbi Đakonske-pastoralne godine te zajedno s njezinim voditeljem vlč. Ilijom Markovićem razgovarali o mogućnostima njezina unaprjeđenja.

Za promicatelja Sustava Katoličkih škola za Europu i predsjednika Pedagoškog vijeća izabran je banjolučki biskup Željko Majić.

Budući da je izborna godina u Bosni i Hercegovini biskupi ponavljaju kako: „Bosna i Hercegovina je, sukladno svome ustavnom poretku proizašlom iz Daytonskoga mirovnog sporazuma, država triju konstitutivnih naroda i svih njezinih građana. (…) Velika je nepravda i nemoralno je svako nastojanje da se prava bilo kojega naroda relativiziraju, ograniče ili praktično onemoguće i predstavlja izravno odstupanje od daytonskog ustavnog okvira i otvara prostor novim nestabilnostima. Oduzimanje ili nijekanje prava ne može biti put prema pravednom društvu, nego vodi produbljivanju nepovjerenja i političkih napetosti. U tom smislu, radi izgradnje društvene pravde i sloge Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine zahtijeva reformu svih loših zakona, posebice Izbornoga, te osobito naglašava potrebu pune i dosljedne zaštite prava hrvatskoga naroda kao konstitutivnoga u Bosni i Hercegovini, uključujući njegovo legitimno predstavljanje i stvarnu jednakopravnost u svim institucijama i na svim razinama vlasti. Katolička crkva u Bosni i Hercegovini ostaje čvrsto opredijeljena za mir, dijalog, međusobno poštovanje i jednakopravnost svih naroda i građana. Istodobno, držimo da nema istinske jednakopravnosti bez dosljednoga poštivanja ustavne strukture zemlje i pojedinačnih i kolektivnih prava.“

(Tajništvo BK BiH)

Objava Priopćenje s 96. redovitog zasjedanja BK BiH pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Župa Busovača se kao samostalna kapelanija 1840. odvaja od Fojnice, a status župe dobila je 1872. godine. U početku je bila posvećena sv. Marku, evanđelisti, a gradnjom nove crkve patron je bio Preobraženje Gospodinovo. Poslije je bila posvećena sv. Anti Padovanskom.

Već 1886., zahvaljujući revnosti tadašnjega župnika fra Marijana Miličevića, u Busovači je osnovan i Franjevački svjetovni red. Stoga je FSR u Busovači jedan od najstarijih u provinciji Bosne Srebrene.

Prema Glasniku jugoslavenskih franjevaca iz 1889., u Busovači je u veljači 1886. Bratstvu pristupilo 300 župljana, a već u ožujku 233 trećoredaca pristupilo je zavjetovanju. Ovo je za današnje prilike uistinu impresivna brojka. Veliko zanimanje za Franjevački svjetovni red možemo zahvaliti i papi Leonu XIII. koji ga je posebno preporučivao kako bi se preko laičkih pokreta obnovila Crkva.

U matici Franjevačkoga svjetovnog reda u Busovači od 1886. do 2007. upisano je 811 primljenih i zavjetovanih članova.

Još od samih početaka Franjevački svjetovni red u Busovači je uz župnika fra Marijana promicao djela milosrđa, skrbeći za potrebite. Tijekom svoga postojanja bratstvo u Busovači je gajilo temeljne principe reda. To su život u svijetu, socijalna osjetljivost i borba za pravedno društvo te življenje evanđelja u svakodnevnici.

Kao i u većini župa, i u Busovači je u proteklom ratu bratstvo gotovo zamrlo. Tek „nekoliko bakica” držale su bratstvo formalno živim. Međutim, nakon rata bratstvo doživljava revitalizaciju i osvježenje. Poseban datum u životu bratstva bio je 29. kolovoza 2004. kada župni vikar fra Ivo Radman u bratstvo prima 11 mladih župljana i od tada zajednica funkcionira intenzivnijom dinamikom.

Danas Franjevački svjetovi red Busovača uspješno djeluje surađujući s fratrima i Franjevačkom mladeži te aktivno sudjeluje u životu župne zajednice kroz pastoralno i ekonomsko vijeće, župni zbor, prakaraturske službe, župne tribine, cjelodnevna klanjanja, moljenje krunice, sudjelovanja u euharistijskim slavljima, volontiranju na Radiju Marija i sl. Bratstvo ima i posebnu ulogu u organiziranju patrona župe, blagdana sv. Ante Padovanskog, kada u župu dolaze tisuće hodočasnika. Koliko je bratstvo ukorijenjeno u župnu zajednicu govori i činjenica da se župljani u svojim potrebama vrlo često preporučuju u post i molitvu trećoredaca.

Franjevački svjetovni red Busovača djeluje u sklopu Bosanskoga bratstva kraljice Katarine te sudjeluje u svim provincijskim projektima. Također sudjeluje i u Zavičajnim susretima bratstava Franjevačkoga svjetovnog reda Lašvanske doline s trećorecima iz Viteza, Nove Bile, Bučića, Novog Travnika, Doca, Guče Gore, Brajkovića i Ovčareva.

Sastavni dio duhovnoga života bratstva su i sudjelovanja u raznim područnim i nacionalnim hodočašćima. Tako članovi bratstva hodočaste u mjesta važna za njihovu franjevačku karizmu: od Kraljeve Sutjeske, Međugorja, Olova, Marije Bistrice, a neizostavna su i najsvetija mjesta trećoredaca Asiz i Rim.

Pored svih pastoralnih aktivnosti, bratstvo i dalje gaji karizmu djela milosrđa pomoći ugroženima, kako katolicima tako i pripadnicima drugih religija, ne samo u župi nego i u misijskim područjima. Konkretna djela milosrđa ostvaruju se u obilascima bolesnika u vrijeme adventa i korizme, a u suradnji s Framom Busovača redovito se provode razni zajednički projekti, ujedinjujući iskustvo starijih članova i energiju mladih.

Povodom 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškog, u franjevačkoj jubilarnoj godini, Franjevački svjetovni red Busovača želi se još više otvoriti župnoj zajednici. Povodom franjevačke jubilarne godine bratstvo organizira otvorene susrete na kojima se obrađuju franjevačke teme kako bi i drugim župljanima približili karizmu sv. Franje i Franjevačkoga svjetovnog reda.

Bratstvo danas broji 30 članova: jednoga simpatizera, sedam privremeno zavjetovanih, 22 s trajnim zavjetima te jednog online člana koji preko društvenih mreža prati život bratstva. Članove vijeća čine ministra i privremena povjerenica za Framu Gordana Ljubos, doministra Mladenka Relota, tajnica Marica Marić, učitelj formacije Željko Majdandžić te rizničarka Josipa Vujica. Trideset trećoredaca i više od šezdeset framaša danas čine neizostavan dio župne zajednice.

Život članova Franjevačkoga svjetovnog reda Busovača nije zatvoren samo u molitvene okvire. Njihov život i djelovanje se tiho, nenametljivo, ali snažno očituje konkretnim djelima u župnoj zajednici. Bratstvo stalno bdije nad ugroženim župljanima, angažirani su u prikupljanju i podjeli humanitarne pomoći najpotrebnijim obiteljima i pojedincima u župi. Posebna skupina unutar bratstva zadužena je za redovite posjete bolesnim, starijim i nemoćnim župljanima, pružajući im duhovnu podršku i praktičnu pomoć u svakodnevnom životu.

Pored svojih svakodnevnih aktivnosti, bratstvo organizira i sudjeluje u raznim humanitarnim akcijama. Tijekom godine, a posebno uz velike blagdane i franjevačke spomendane, bratstvo organizira javne humanitarne akcije u suradnji s cijelom župnom zajednicom.

Danas bratstvo ne broji impozantnih 300 članova kao u svom početku s kraja 19. stoljeća. Međutim, i u skromnom sastavu današnje bratstvo nastoji živjeti onakvu karizmu kakvu je uz svoga župnika fra Marijana Miličevića Franjevački svjetovni red Busovača živio prije stotinu i četrdeset godina.

(Gordana Ljubos, ministrica OFS-a Busovača)

Objava OFS Busovača: Svjetlo Trećega reda pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Vjernici i poštovatelji povijesti ponovno su se okupili kako bi odali počast nevinim žrtvama, s posebnim naglaskom na gvardijana fra Julijana Jurkovića i vikara fra Viktora Sliškovića. Njihovi životi, ugašeni pod neopravdanim optužbama, ostaju trajan simbol stradanja ramskih franjevaca koji su, unatoč pogibelji, ostali vjerni svom pozivu i svome narodu.

Središnji dio komemoracije bila je sveta misa koju je uz suslavlje velikog broja svećenika predvodio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Zdravko Dadić. 

Nakon mise upriličeno je otkrivanje spomen-ploče ubijenim fratrima.

Prisutni su se prisjetili gorke ironije povijesti: dok su ideološki nalozi taj čin pustošenja eufemistički nazivali „oslobođenjem“, Rama je tog srpnja izgubila svoju povijest, svoje arhive i kulturno blago za koje se, kako predaja kaže, govorilo da bi se njime moglo popločati dukatima.

Ovaj događaj nije bio tek čin žalovanja za uništenim materijalnim dobrima, već snažna poruka kako se sjećanje na ljude poput fra Julijana i fra Viktora ne smije prepustiti zaboravu. Iako su vatre iz 1942. godine odnijele stoljetni trud franjevačkih ruku, trajna spomen-ploča na Šćitu sada stoji kao nijemi svjedok vremena, opomena za budućnost i vječni znak poštovanja prema onima koji su položili život za svoj samostan i svoj narod.

Ramska povijest, iako nerijetko ispisivana krvlju i pepelom, ovim je činom još jednom potvrdila svoju neslomljivost – čuvajući sjećanje, Rama čuva i svoj identitet.

Objava Na Šćitu obilježena 84. obljetnica spaljivanja crkve i ubojstva dvojice fratara pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Milač istječe i izvire u području Kukavička vrata, s time da dio vode za velikoga vodostaja istječe iz Kukavičkog jezera. Zanimljivo je da rijeka ima tipični ravničarski karakter s obzirom na to da protječe jednom prilično ravnom dolinom Kupreškog polja, te gradi brojne meandre. U zapadnom dijelu Kupreškog polja usred livada ponire u mali kraški ponor kod Gornjeg Malovana, da bi se poslije pojavila nekoliko kilometara jugozapadnije kao rijeka Veliki Stržanj kod Šujice.

Mrtvicu nalazimo u središnjem dijelu polja, a teče zapadno te prima nekoliko stalnih pritoka, a i više periodičnih pritoka koji su aktivni za vrijeme proljetnoga topljenja snijega i velikih padalina. Ponire pod Kurljanjem, odnosno na zaravni ispod masiva Jarma, kod mlina Mate Dumančića-Knezića. Ponor je vapnenački i kada je jako tiho, može se čuti kako voda pada u dubinu kao da je u pitanju veliki vodopad. Voda iz ponora se poslije pojavljuje kao rijeka Mali Stržanj.

Kako rijeka Šujica nema svoj izvor, ona nastaje kada se sastanu vode Velikog i Malog Stržnja, a susreću se nakon kratkih tokova i grade rijeku Šujicu. Rijeka Šujica duga 48,5 km, a svojim tokom gradi sliv površine od oko 730 km².

U klimatskom pogledu rijeka Šujica protječe zonom s izmijenjeno kontinentalnom klimom u gornjem toku, te submediteransko-planinskom u donjem dijelu toka. Inače, njezin tok karakteriziraju topla ljeta s temperaturom do 32 °C, i jako hladnim zimama s temperaturom od –25 °C. Količina padalina je relativno visoka i kreće se oko 1300 mm, s velikim udjelom snijega. Zbog visokih snjegova i snježnih zapuha rijeka se u zimskom razdoblju zna zalediti i izgubiti ispod snijega koji je prekrije.

U Šujičkom polju rijeka Šujica ima svoju malu povremenu pritoku poznatu kao Jaruga. Šujica kroz polje pravi brojne meandre, te ima veoma miran tok, poznat kao meandarski tok. U Duvanjskom polju rijeka dobiva još dvije desne pritoke, jednu povremenu koja dolazi iz Eminova Sela, te drugu koja dolazi zapadno od Tomislavgrada poznatu kao Seget, i jednu lijevu pritoku prije ponora poznatu kao Drina. Za velikih proljetnih topljenja snijega iz pravca Mandinog polja zna se pojaviti još jedan povremeni tok, ali samo nakratko. Inače Šujica po ulasku u Duvanjsko polje već početkom ljeta presuši, a u koritu ostaju povremene lokve i blata.

Ponor u Kovačiću gdje Šujica ponire jest pećina u koju se spušta voda u vidu malih slapova. Tu voda ponire bez obzira na to je li rijeka u polju presušila, a u bistroj vodi prije nego presuši mogu se primijetiti jata malih gaovica. Sva voda koja tu ponire završava u Buškom blatu.

Uz vodotok nalazimo močvarna tla, većinom crnice s dosta sirovoga humusa koji mjestimično prelazi u treset. Na strminama oko rijeke na dolomitima i vapnencima uz rubove polja zemljišta su jako plitka i jako skeletna, s visokom površinskom stjenovitošću što, uz nepovoljne klimatske čimbenike, potencira njihovu suhoću. Inače uz samu rijeku su tla srednje duboka i na njima se odvija trenutna poljoprivredna proizvodnja na manjim površinama. U suhom razdoblju godine veći dio polja uz rijeku se koristi za ekstenzivno stočarstvo.

Fauna je raznolika, a tijekom svojih lutanja i seoba rijeku redovito prolaze mrki medvjedi i vukovi, naročito u kasnu jesen i rano proljeće, u zoni sutjeske između polja. Od drugih zvijeri tu su šakali, koji su se udomaćili na obalama rijeke, a samo za lisice, jazavce i lasice možemo reći da su stvarni stanovnici uz rijeku. U rijeci Šujici su ranije registrirane i vidre, ali o njima nema novih podataka. Tu još možemo spomenuti zeca, u poljima oko rijeke.

S druge strane ornitofauna je brojna, i svodi se na više vrsta močvarica, kao i brojnih grabljivica. Posebno je brojna kada se Šujica razlije poljima, pa s obližnjega Buškoga blata dolaze patke, čaplje i galebovi. Uz rijeku su primijećene i male šljuke. U ornitofauni dominiraju sokolovke koje su stalno prisutne, a nalazimo sivoga sokola, jastrebove, a uz rijeku se pojavljuju i male grabljivice kao eje i vjetruše. Ovdje treba spomenuti i ihtiofaunu, jer u rijeci nalazimo 11 vrsta riba. Među brojnim insektima moramo napomenuti da oko rijeke nalazimo 4 vrste vilinskih konjica.

Od drveća uz rijeku nalazimo stare bijele vrbe, nešto sive johe u gornjem dijelu, te brojne vrste grmlja, od hudike i kaline do crnoga trna i gloga. Sama rijeka je bogata vodenim biljem, a u dijelovima Šujice koji ne presušuju svoje skrovište nalaze potočne pastrve.

Najveća prijetnja ovoj rijeci je neplansko odlaganje komunalnoga otpada kojim se zatrpava korito rijeke, kao i komunalne vode iz mjesta Šujice i Tomislavgrada. Također, prekomjernim nelegalnim izlovom ugrožen je i riblji fond u gornjem dijelu rijeke.

Na svom putovanju iz Travnika prema Jadranu, čuveni bh. putopisac Zuko Džumhur se zaustavio pokraj rijeke Šujice i zabilježio svoj doživljaj rijeke rečenicom:

„Ovo je najkrivudavija rijeka na svijetu. Preko rijeke se u luku pruža rimski most, koji je sagrađen još prije dvije hiljade godina, a ljudi na ovom prostoru u kontinuitetu žive još od prahistorije.”

Zahvaljujući Džumhurovoj putopisnoj zabilješci, opis Šujice kao „najkrivudavije rijeke na svijetu” zadržao se sve do danas.

Objava Prirodni fenomeni BiH: Šujica (Šuica) pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Nova stranica donosi suvremen i responzivan dizajn, što znači da je u potpunosti prilagođena pregledu na pametnim telefonima, tabletima i računalima. Estetski identitet stranice pažljivo je biran kako bi odražavao sakralni duh – vizualnim rješenjem dominira topla, “crkvena” paleta boja u kombinaciji bordo, zlatne i nijanse kamena, uz elegantnu tipografiju i visoku preglednost.

Ključne novosti i funkcionalnosti nove platforme uključuju:

• Povezanost s audio i video servisima: Web stranica sada automatski povlači audio zapise propovijedi s platforme Spotify, čime je vjernicima omogućeno slušanje duhovnog sadržaja bez potrebe za ručnim ažuriranjem stranice. Također, integrirane su izravne poveznice na službene Facebook i YouTube kanale župe.
• Duhovna i povijesna baština: Posebna pažnja posvećena je stranici sluge Božjega fra Lovre Milanovića, koja sada sadrži detaljnu biografiju, molitve i video zapise. Za ljubitelje povijesti, uređen je tekst o povijesti župe s mogućnošću izravnog preuzimanja digitalne župne monografije.
• Digitalna knjižnica i praktične informacije: Na naslovnoj stranici implementirana je “polica” s knjigama i izdanjima za preuzimanje, a odmah pri vrhu istaknuti su raspored svetih misa, najvažnije vijesti, riječ župnika s fotografijom te kalendar i kronologija župnih događanja.
• Unaprijeđena sigurnost i navigacija: Stranica je opremljena novim sustavom pretraživanja sadržaja (tražilicom), u zaglavlje je postavljen novi logotip župe, a uvedena je i nova, sigurna kontakt forma koja poruke prosljeđuje izravno na župni e-mail uz naprednu zaštitu od neželjene pošte (spama).

Ovim projektom Župa Donja Tramošnica zakoračila je naprijed u digitalnoj evangelizaciji, stvarajući transparentnu, informativnu i duhovno bogatu platformu koja će služiti kao središnje mjesto okupljanja i informiranja njezinih župljana diljem svijeta.

Pozivamo sve vjernike, prijatelje župe i medije da posjete novu stranicu na službenoj domeni župe: https://donja-tramosnica.com

Svako dobro

Objava Župa Donja Tramošnica ima novu web stranicu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Grobovi žrtava rata najglasnija su molitva za mir. Taj vapaj trebaju čuti svaki čovjek i sve države svijeta i uslišati ga tako što će ga ljudi pretvoriti u vlastitu obvezu i primijeniti u svom svakodnevnom životu, a državni vođe pretvoriti ga u pravilo, koje će ih voditi u društvenim odnosima i donošenju političkih odluka.

U Bosni i Hercegovini je mnogo žrtava rata. Stoga su bol i molitva oznaka brojnih ljudi koji u njoj žive, a zajednička poruka žrtava i njihovih grobova je poziv živima na uzajamno poštovanje, pomirenje i oprost radi stvaranja boljega svijeta u istini, pravdi i prijateljstvu.

Nadbiskup Tomo Vukšić

Objava Poruka sućuti nadbiskupa Vukšića u povodu 31. obljetnice genocida u Srebrenici pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Na početku predavanje naglasio je: „Moj cilj je objasniti Ai jednostavno, praktično i ljudski“. Nakon predavanje nazočni su postavljali brojana pitanja. Na pitanje: Je li moj posao u opasnosti? Predavač je odgovorio: „AI neće zamijeniti sve ljude, ali ljudi koji koriste AI mogu zamijeniti one koji ga ne koriste“. Ukazao je Tomislav i na opasnosti koje donosi AI, ali zaključio je kako se ne treba plašiti nego razumjeti taj novi „alat“ koji će donijeti brojene pozitivne i negativne promjene.

Objava Tribina: Što je umjetna inteligencija? pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Za Franjevačku provinciju Bosne Srebrene sv. Križa, svoja su obećanja izrekli fra Filip Budimir (župa sv. Ante Padovanskog, Bugojno) i fra Dominik Šimić (župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Jajce). Oni su položili svoje ruke u ruke svoga provincijala fra Zdravka Dadića, obećavši vjernost Gospodinu pred okupljenom braćom i mnoštvom vjernika. Potom su pristupila braća iz Splitske provincije Presvetoga Otkupitelja: fra Jakov Rak (župa Gospe od Zdravlja, Dubrava) i fra Noa Brakus (župa Gospe od Ružarija, Drniš). Svoje su zavjete predali u ruke svoga provincijala fra Siniše Balajića, koji je ovom prigodom uputio i nadahnutu homiliju. Na koncu su i novaci Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije izrekli svoj radosni „da“ Gospodinu. Svoje su ruke položili u ruke svoga provincijala fra Joze Grbeša, koji je predvodio ovo svečano misno slavlje.

Pred Presvetim Trojstvom, braća su se obvezala da će kroz iduću godinu dana živjeti u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći, nasljedujući stope Isusa Krista onako kako je to serafski otac sveti Franjo ostavio u Pravilu što ga je potvrdio papa Honorije. Obećali su vjernost i obdržavanje Konstitucija Reda, predajući se u službu Bogu, Crkvi i ljudima. Novi zavjetovanici Hercegovačke provincije su: fra Ivan Dedić (župa sv. Ante Padovanskog, Humac), fra Patrik Šušak (župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Široki Brijeg) i fra Matija Ćorić (župa Krista Kralja, Čitluk).

Iskreno zahvalni Gospodinu na milosti ovog poziva, novozavjetovana braća preporučuju se u zagovor Mariji, Kraljici Franjevačkog reda, svetome ocu Franji i svima svetima. Uz hvalu braći koja ih s ljubavlju primiše u ovo bratstvo, njihova je jedina želja ustrajati na franjevačkom putu – utemeljeni u vjeri, vođeni nadom i nošeni ljubavlju.

Neka ih na tom putu evanđeoskog savršenstva trajno prati i hrabri predivni poticaj njihova serafskog oca, svetog Franje Asiškog: „Zadržite stoga, sinovi, ništa od sebe za sebe, da vas cijele primi Onaj koji vam se cijeli daruje.“

(fra Filip Budimir)

Objava Na Humcu novaci triju provincija položili prve redovničke zavjete pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Link pjesme: https://www.youtube.com/watch?v=XVFIcZ4QwWA  

Tekst pjesme napisao je dugogodišnji suradnik i tekstopisac Žarko Mažar. Glazbu potpisuje David Glibo, autor većine autorskih pjesama Čuvarica, instrumentalist u sastavu te osnivač vokalnog sastava “RamEro”, dok aranžman i kompletnu glazbenu produkciju potpisuje Gabrijel Prusina, cijenjeni glazbenik i autor glazbe za predstavu “Isus Sin Čovječji” Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.

Poseban doprinos snimanju pjesme dali su i vrhunski glazbenici. Bubnjeve je odsvirao Dalibor “Dado” Marinković, dugogodišnji bubnjar grupe Parni Valjak, dok je vokalize otpjevala Josipa Bradarić, članica duhovnog sastava “Ljubljeni”.

Videospot za pjesmu realizirala je produkcijska kuća “EQ Studios” iz Širokog Brijega, a režiju i produkciju potpisuje mladi autor Kristijan Penavić.

Etno skupina Čuvarice djeluje već 15 godina te je tijekom tog razdoblja izrasla u jedno od neprepoznatljivijih imena tradicijske glazbe u Bosni i Hercegovini. Iza sebe imaju dva studijska albuma – Divojka (2019.) i Tragom prošlosti (2023.) – te brojne nastupe diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Uz njegovanje tradicijske glazbe, Čuvarice posebno mjesto daju i duhovnoj glazbi. Kroz projekt i koncertnu turneju “Korizmeni hod” tijekom posljednje tri godine održale su više od trideset korizmenih koncerata, donoseći publici glazbu prožetu vjerom, tradicijom i kulturnom baštinom.

Voditeljica skupine je Biljana Glibo, magistra glazbene kulture i etnomuzikologije, koja već godinama predano radi na očuvanju tradicijske glazbe i nematerijalne kulturne baštine. Pod njezinim vodstvom “Čuvarice” su izgradile prepoznatljiv glazbeni identitet, spajajući tradiciju, autorsko stvaralaštvo i duhovnu glazbu.

Čuvarice danas čini deset aktivnih članica: Biljana Glibo, Iva Glibo, Karla Tomić, Marija Tomić, Gabrijela Petrović, Ivanka Pavlović, Manda Šakota, Ana Markešić, Monika Bošnjak i Marija Anđelić.

Novom pjesmom i spotom “Tajna rijeke” Čuvarice nastavljaju graditi svoj autorski opus te najavljuju izlazak trećeg studijskog albuma krajem studenoga, ostajući vjerne misiji očuvanja tradicije kroz suvremen i prepoznatljiv glazbeni izričaj.

Objava Snažni ženski vokali, tradicija i nova autorska priča: Čuvarice predstavile “Tajnu rijeke” pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Program prvoga dana uključuje i radionice s moderatorima i izlagačima u Osnovnoj školi, zatim zajedničko druženje uz večeru u Pastoralnom župnom centru te duhovno-glazbeni program u Domu kulture.

Nedjeljni dio susreta bit će obilježen molitvom Gospine krunice i svečanim euharistijskim slavljem pod kojim će se blagosloviti supružnici koji slave bračne jubileje.

Prijave za sve obitelji otvorene su do 12. srpnja, a supružnici koji obilježavaju 25, 50, 60 i 70 godina kršćanskoga braka pozvani su da se prijave za blagoslov putem matičnih župnih ureda.

Za djecu je predviđen poseban, prilagođen program koji će voditi župni animatori i suradnici.

Kotizacija za sudionike prvoga dana iznosi 50 KM po obitelji i plaća se na Kupresu, a uključuje osvježenje, zajedničku večeru i radni materijal.

Vjernici župe Kupres i ove će godine osigurati besplatan smještaj za ograničen broj obitelji uz prethodnu prijavu. Ostali sudionici smještaj organiziraju samostalno.

Više informacija o načinu prijave i samom programu dostupno je na prigodnom plakatu.

Objava Poziv: IX. Obiteljski dan – 25. i 26. srpnja 2026. na Kupresu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.