Franju i franjevce Božji blagoslov prati od početka. Na proslavi 25. obljetnice Trećega reda u župi nazočno je oko 450 članova među kojima su župljani župa: Oštra Luka – Bok, Vidovice – Kopanice, Bošnjaci, Štitar i Županja.

U Crkvi je godina 1926. proglašena jubilarnom godinom: slavi se 700. obljetnica smrti sv. Franje Asiškoga. Na proslavu Jubileja u crkvu Gospe od Anđela u Gornju Tramošnicu zahvaljujući porcijunkulskom oprostu hodočasti na tisuće osoba iz Posavine. Na sv. misi za članove Trećega reda obučeno je 200 i zavjetovano 70 članova; među obučenim članovima je 50 iz toliške župe.

Godine 1934. Treći red župe Tolisa ima 1400, a polovicom 1952. ima 800 članova.

Fra Vitomir Vozetić 1959. i 1960. u Treći red prima 356 članova.

Na kongresu trećoredaca upriličenom povodom proslave obilježavanja 750. godišnjice Trećega reda u Zagrebu, u studenom 1971., nazočni su trećoreci naše župe.

Prvi put u povijesti u župu Tolisa 8. travnja 1984. došao je general franjevaca Manje braće fra John Waughn: među prvima ga pozdraviše trećoreci.

U posjet najbrojnijoj zajednici Trećega reda u Bosni 15. rujna 1984. došla je generalna ministrica s. Manuela Mattioli koja, oduševljena bratskim susretom na kojem je nazočno više od 1500 trećoredaca, kliče: Hvaljen budi, moj Gospodine, sa svim stvorenjima svojim zbog ovoga našeg druženja!

Godine 1988. trećoreci s duhovnim asistentom fra Krunom Pejičićem slave 100. obljetnicu djelovanja pripremajući se molitvama zahvalnosti i dobrim djelima.

U godinama koje dolaze posebno smo pozvani svjedočiti Božju ljubav. Rat ostavlja posljedice, dobri ljudi ih liječe. Bratski susreti potiču na hrabrost dobrote.

Svi, posebno trećoreci, umnažamo radost s framašima kada je 28. – 31. svibnja 1998. na Raščici održan Nacionalni susret Frame Hrvatske i BiH na kojem je nazočan generalni ministar Reda Manje braće fra Giacomo Binni.

Na blagdan Utemeljitelja 2008. zahvaljujemo Gospodinu na 120 godina djelovanja; tada je primljeno 15 članova i zavjetovan 21 član. Gospodin nam dariva braću i poziva na život u bratstvu pored obitelji u kojoj živimo.

Obilježavajući 130 godina plodonosnoga rada hodočastili smo u Asiz i Padovu 22. – 27. rujna 2018., doživljaj koji se pamti.

Na desetom zavjetnom hodočašću s Gospinim kipom kroz župu 10. kolovoza 2021. pratili smo Majku Mariju od Raščice do Raščice: najmanji od najmanjih s Kraljicom Franjevačkoga reda; vijencima molitve i dobrih djela darivamo prilog za obnovu oltara Velike Gospe.

Sa župnom i franjevačkom zajednicom duhovni asistent fra Perica Martinović 7. kolovoza 2022. slavi Zlatnu sv. misu: zahvalnost braće i sestara.

Susret s generalnim ministrom Reda Manje braće fra Massimom Fusarellijem održan je 28. listopada 2024.: posavska katedrala ispunjena radošću.

U vijeće bratstva 20. rujna 2025. izabrani su: Ljerka Mikić, ministra; Dragica Nedić, zamjenica ministre; Ruža Živković, tajnica; Mariana Baotić, povjerenica za formaciju; Luka Baotić, povjerenik za Framu; Ivica Neretljak, rizničar; Marta Mikić, članica vijeća.

U Godini nade 2025., od 6. do 11. svibnja, hodočastimo stopama sv. Franje u Asiz i Padovu. U ovoj Godini sv. Franje 2026., od 6. do 11. travnja, hodočastimo u Rim i Asiz. Blagoslovljeno je hodočastiti na izvore franjevaštva i mjesta u kojima nas dobri ljudi pozivaju na svetost života da bismo imali blaženo preminuće kao Franjo i građani Neba. Do dolaska sestrice smrti neka nam je brat život Pjesma brata Sunca. Blagoslovljena je riznica franjevačke povijesti. Čuvamo sjećanja, ali živimo ovdje i sada za Boga i s Bogom, za brata čovjeka i s bratom čovjekom, otvoreni darovima, plodovima i poticajima Duha Svetoga.

Život je Božji blagoslov i dar nama, Gospodinu darivamo život ispunjen djelotvornom vjerom, nadom i ljubavi. Članovi su župne zajednice simpatizeri sv. Franje: duboka povezanost ujaka, časnih sestara i Božjega naroda: svi zajedno u jedinstvu različitosti živimo evanđelje.

U mjesnom bratstvu Gospodina kao vječni zaljubljenik slijedi 60 članova svih životnih dobi; ima sestara koje su više od 65 godina trećoredice. Bratstvu pripadaju članovi župa Oštra Luka – Bok, Županja i Orašje čiji zaštitnik blaženi kardinal Alojzije Stepinac bijaše trećoredac. U svijetu koji nam je samostan živimo ljepotu franjevačke duhovnosti i karizme. Duhovnom asistentu fra Perici Martinoviću zahvaljujemo na nesebičnom sebedarju.

Svaki duhovni asistent i član od osnutka do danas ima posebno mjesto i ostavlja neizbrisiv trag u bratstvu: upisani su u Božje i naše srce.

Prema Obredniku, Pravilu, Generalnim konstitucijama i Statutu OFS-a obavlja se primanje i zavjeti članova, izbor članova vijeća, život mjesnoga bratstva, dužnosti, obveze, prava i susreti. Njegujemo molitve zahvalnosti, osjećaje pripadnosti i zajedništva Redu u kojem smo sestre i braća koja se ljube. U temama koje pripremamo za susrete pratimo crkvenu i franjevačku godinu, potrebe bratstva i teme koje šalje Povjerenstvo za formaciju članova OFS-a BiH.

Pomažemo potrebnima: pokrenuli smo mnoge akcije pomoći u župi i uključili se u svaku pokrenutu akciju u župi i na razini Područnog i Nacionalnog bratstva. Od osnutka humanitarne udruge Srce za Afriku, 21. prosinca 2011., pomažemo rad našega misionara fra Ivice Perića: ova akcija traje cijelu godinu svih ovih i, vjerujemo, budućih godina. Posjećujemo stare i bolesne, razgovaramo s mladima, sa svima dijelimo tugu i umnažamo radost. Preminule članove pratimo na posljednje počivalište. Aktivni smo u župi i društvu, djelovanju Bosanskog i Nacionalnog bratstva, uvijek i svuda svjedočimo Ljubav. Objavljujemo tekstove u Župnom listiću.

S framašima, dječjim zborom Izvor i tamburašima ansambla Raščica umnažamo radost blagdana i susrete s mjesnim bratstvima OFS-a Domaljevac i Tuzla: svi zajedno srcem slavimo Gospodina.

Bitan smo i neizostavni dio zajednice kojoj pripadamo i koja nam pripada. Zahvaljujemo svima na suradnji i razumijevanju: dobro je biti sastavni dio lijepoga mozaika. U svakidašnjici i trenucima koji se pamte opslužujemo Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista slijedeći primjer sv. Franje Asiškoga koji je Krista učinio nadahniteljem i središtem svoga života s Bogom i s ljudimaprelazeći iz Evanđelja u život i iz života u Evanđelje. Svaki dan krećemo ispočetka i nastavljamo dalje širiti mir i činiti dobro.

(Ljerka Mikić)

Objava OFS Tolisa: Radosni svjedoci Radosne vijesti pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Knjigom “Književno blago Bosne Srebrene” autor predstavlja život i djelo franjevačkih pisaca Bosne Srebrene u rasponu od sedam stoljeća – od 14. do sredine 20. stoljeća kroz tekstove koji sadržavaju biografske podatke o odabranim piscima, analizu jezičnih i književnih obilježja njihovih djela te odabrane ulomke iz tih djela, koji su rijetko dostupni široj javnosti. 

Radujemo se Vašem dolasku i ugodnom druženju!

Objava Poziv na predstavljanje knjige “Književno blago Bosne Srebrene” pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Najprije je fra Marko izložio ukratko svoj rad i istraživanje te prikazao zaključke rada. Nakon toga članovi  komisije postavili su nekoliko pitanja na koja je fra Marko odgovarao izlažući vrijednost svoga istraživanja za znanost i povijest glazbe.

Fra Marko je na ovom istom Institutu magistrirao u prosincu 2014. godine s najvišom ocjenom (summa cum laude) s temom „Restituzione melodica di alcuni brani del Graduale Romanum“. Doprinos njegovog magistarskog rada uvršten je u drugi volumen Graduale Novum (II).

Na obranu fra Markovog doktorata došli su njegovi prijatelji, rodbina i fratri iz BiH, Hrvatske i Njemačke, te franjevački studenti u Rimu iz provincije Bosne Srebrene. Među prisutnima bio je i fra Markov rođak pjevač Željko Bebek i njegova supruga Ružica.

Ovim putem čestitamo fra Marku i želimo mu Božji blagoslov u daljnjem radu i napredovanju na polju znanosti i glazbe.

Objava Fra Marko Hrgota novi doktor znanosti pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Program večeri vodila je Ivana Pekušić, a publika je, kroz tri tematske cjeline: „Radost postojanja”, „Prasak Božje ljubavi” i „Snagom ljubavi”, slušala odabrane tekstove iz knjige koje su interpretirali sam autor fra Janko Ćuro te Stela Gavrić i Ana Lucija Bakula. U snažnoj i emotivnoj atmosferi izmjenjivali su se tekstovi o dobroti, razumijevanju, tuzi, ljepoti, povjerenju i ljubavi kao temelju čovjekova života.

Poseban glazbeni doprinos večeri dali su studenti teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, fra Aleksandar Tusiime, fra Olivier Dukunze, fra Theophile Habimana, fra Fraser Chipata, fra Paschal Kubanga i fra Fabris Bizimam, izvedbama pjesama „Pjesma stvorenja” i „Ja sam tvoj sluga”. Program je dodatno obogaćen i izvedbom „Bosanske elegije” fra Slavka Topića u interpretaciji maestra fra Emanuela Josića uz klavirsku pratnju Lucije Bošnjak.

Na samom kraju večeri upućene su riječi zahvale svima koji su sudjelovali u nastanku knjige i organizaciji promocije: Ani Papić za lekturu, Lorki Kalašu za grafičko oblikovanje, Miljenki Koštro za recenziju, kao i brojnim suradnicima i prijateljima koji su pomogli realizaciju događaja.

Pozitivne reakcije publike potvrdile su da je Franjevački medijski centar, kao organizator, ovoga puta prisutnima zaista ponudio „doživljaj“, a ne samo „događaj“ te da je uspješno prenio željenu poruku: „Sve će uminuti i umuknuti osim ljubavi! Ljubav nikad ne prestaje.”

Knjiga “Ljubav je izvor i cilj” druga je knjiga autora u kojoj nam, riječju i slikom, na vješt način ukazuje na radost postojanja i snagu Božje i ljudske ljubavi.

Knjigu „Ljubav je izvor i cilj“ autora fra Janka Ćure, kao i njegovu prvu knjigu naslova „Kraljevstvo za osmijeh”, možete naručiti pozivom na broj telefona 033 726 200; e-mailom na adresu prodaja@svjetlorijeci.ba; ili na web knjižari Svjetla riječi. Također nas možete posjetiti u knjižarama u Vitezu i Livnu te na adresi Zagrebačka 18 u Sarajevu i kupiti ove i druge knjige u izdanju Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi.

Objava Predstavljena nova knjiga fra Janka Ćure pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

„I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo ‘koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.’ Nato ga sabrani upitaše: ‘Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?’ On im odgovori: ‘Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.’ Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: ‘Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.’”

Crkva slavi Kristovu pobjedu nad grijehom i smrću. Isusovi su neprijatelji mislili da će ga ukloniti ako ga osude i dadu razapeti, ali je on iz tog prividnog poraza izišao kao pobjednik: uskrsnuo je od mrtvih. Uskrsnuo da više nikada ne umre. Nije više podložan nevoljama ovoga svijeta. Prelazi u nebesku slavu. I onda, četrdesetog dana se samo naizvan pokazalo ono što je započelo uskrsnućem: Isus ulazi u nebesku proslavu.

Važno je shvatiti kako je Gospodin Isus Krist doista bio među nama i nakon uskrsnuća. Isus je došao promijeniti ne zemlju nego ljude, a po ljudima se preobražava sve stvorenje. S Isusom je započelo bitno novo razdoblje. Ako se doista prepuštamo Kristu, ne možemo ostati nepreobraženi. Po krštenju, po vjeri u njega mi smo već sada bitno drugačiji. U nama struji božanski život. Dopustimo Bogu da nas mijenja već ovdje na zemlji kako bismo osjetili onu duboku nebesku radost u sebi koja će nam dati snage za sve ono što život nosi. Krist nas nije napustio nakon uskrsnuća, ne napušta nas ni nakon uzašašća. Daje nam snagu Duha Svetoga koji može činiti u nama ono za što je duh voljan, ali tijelo slabo. Dopustimo Bogu da svakim danom sve više preobražava naše srce kako bi bilo spremno na dan Njegova dolaska.

Objava Uzašašće Gospodinovo pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Osim toga, ovogodišnja proslava Šimunova je u znaku Godine svetog Franje i 800. obljetnice njegova preminuća, proslave koja se obilježava na razini cijele Crkve. U tim okolnostima i jubilejima lik sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića svijetli još jače kao uzor i putokaz vjerničkom puku ovog dijela Bosanske Posavine, ali i svima koji ga štuju i utječu mu se u mnogim životnim potrebama i žele u njemu pronaći primjer vjere i ustrajnosti na putu postizanja svetosti.

Misno slavlje je predvodio don Vitomir Zečević, svećenik na službi u Župi svetog Martina u Belom Manastiru. Prije svete mise don Vitomir je izmolio molitvu za proglašenje sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića blaženim.

U svojoj propovijedi je govorio o vrijednosti i veličini životnog puta sluge Božjeg fra Šimuna. Promišljao je o svetosti koja je u fra Šimunovu slučaju bila prožeta brojnim čudesima, ali i brojnim krepostima zbog kojih su ga nazivali „duša blažena i sveti čovjek”.

„Danas nijedna riječ nije tako izopačena ili je izgubila stvarno značenje, kao što je svetost. Danas svijet ne teži svetosti i kao nikad do sada u Crkvi je potrebno biti svjedok vjere, svjedočiti za Krista do kraja svoga života. Svetost znači dopustiti Isusu da uđe u naš život, otvoriti vrata Kristu, biti otvoren evanđelju i sakramentalnom životu. Na tom putu vjerniku stoje prepreke – tjelesne, požuda tijela, nadalje tu su prepreke svijeta – kako Isus naglašava u evanđelju, te đavolska prepreka koja nas sprečava da ne živimo ono dobro kojem nas je Krist poučio da živimo za Kraljevstvo Božje. Životopisac sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića bilježi kako je on živio krepost poniznosti. Posebno naglašava da je bio jednostavan, skrušen i tih – u svojoj je poniznosti ispunjavao sve dužnosti, te je bio vjeran svojim poglavarima”, promišljao je kroz životopis sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića don Vitomir o njemu i nastavio u propovijedi isticati čudesa koja je još za života fra Šimun činio.

„Mnoga je čudesa fra Šimun činio, ali najvažnija je njegova vjera. Ostao je vjeran i poslušan, čovjek predan molitvi”, osvijetlio je fra Šimunov lik don Vitomir i izdvojio koje je najvaće čudo vezano uz fra Šimuna Filipovića.

„Najveće čudo sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića je to što je jedan mali dječak, krsnog imena Filip, iz Seone, postao tako poznat u Italiji te je kao pobožan i skroman redovnik, franjevac, želio izgarati kao svetac do kraja svoga života. Ono što su mu majka i otac usadili u srce fra Šimun je znao drugima prenositi, osobito kada su mu dolazile majke s bolesnom djecom. Njegova je pobožnost bila prožeta odanošću prema Blaženoj Djevici Mariji”, nastavio je promišljati don Vitomir o sluzi Božjem fra Šimunu Filipoviću i na kraju zazvao Božji blagoslov na sve nazočne po njegovu zagovoru. Nakon svete mise je gvardijan fra Dario Udovičić pozdravio svećenike i prisutne vjernike.

Mladen Bosankić

Objava Šimunovo u Dubravama pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Fra Nikolić je iskazao posebno zanimanje za aktivnosti Ministarstva civilnih poslova BiH koje se odnose na podizanje svijesti o važnosti doniranja i transplantacije organa, naglasivši kako je riječ o temi od izuzetnog humanog i društvenog značaja koju podržava i Katolička Crkva. Kao izraz podrške ovoj humanoj inicijativi, fra Nikolić je ovom prilikom potpisao donorsku karticu.

Bošnjak je zahvalila na otvorenosti za saradnju i potpori inicijativama koje imaju za cilj jačanje svijesti javnosti o donorstvu organa. Istaknula je kako razvoj kulture donorstva u Bosni i Hercegovini zahtijeva povjerenje, edukaciju, institucionalnu saradnju i aktivno uključivanje svih društvenih aktera, uključujući medije, zdravstvene institucije, obrazovne ustanove i vjerske zajednice.

Objava Donorstvo organa čin je humanosti i solidarnosti pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ovom prilikom, fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, prisutne je podsjetio na to što fra Anđelko znači Provinciji i svim ljudima čije živote je obilježio:

Fra Anđelko Barun odložio je svoj hodočasnički habit i zaodjenuo se, kako vjerujemo, u svjetlo onih koji su do kraja izgorjeli za ono što su ljubili.

U ovim trenucima, kao i uvijek u ovakvim prigodama, kao provincijal, osjećam posebnu težinu, ali i posebnu povlasticu.

Težinu — jer se opraštamo od čovjeka koji je našu provinciju godinama nosio na svojim plećima.

Povlasticu — jer imam čast govoriti o bratu čiji je život sam po sebi bio jedna lijepa propovijed puna poruka.

„Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.“ (Iv 15, 5)

Fra Anđelko je znao gdje su mu korijeni, i oni po rođenju u Ljubunčiću i oni po krštenju u Kristu. Nije bio čovjek koji život živi površno. Cijeli život je „kopao“ — i u doslovnom i u prenesenom smislu. Kao ekonom provincije, duboko je ulazio u bilance i upravljao materijalnim dobrima s mudrošću domaćina koji zna da ništa nije njegovo, a za sve je odgovoran. Kao kroničar i autor knjige „Povijest provincije Bosne Srebrene“, uz to je istraživao arhive, zastarjele rukopise i skoro zaboravljena imena fratara koji su živjeli i umrli bez zemaljske slave, ali u punini vjere. Fra Anđelkove knjige nisu bile tek akademska vježba, već čin zahvalnosti. One su dar mnogim do sad i budućim naraštajima braće koji će jednom i za njega — baš kao što mi činimo danas — zapaliti svijeću i zapitati se: tko je bio taj fratar?

Mi ga danas ubrajamo i stavljamo uz bok značajnijih fratara naše provincije.

A i provincija je fra Anđelku iskazivala veliko povjerenje, i to ne jednom i ne slučajno. Bio je ekonom provincije, definitor, meštar novaka i bogoslova, gvardijan i župnik. Svaka od tih službi zahtijevala je od čovjeka posebne vrline: kao ekonom pouzdanost i staloženost; kao član uprave mudrost i odmjerenost; kao odgojitelj strpljenje i toplinu, a posebno kao gvardijan, jer ta služba zahtijeva sposobnost da istodobno budeš i otac i brat. Ono što me kod fra Anđelka uvijek iznova zadivilo jest to što službe nije prikupljao kao trofeje, nego ih je prihvaćao kao netko tko zna da se u zajednici ne sjedi skrštenih ruku.

Sveti je Franjo rekao: „Neka nijedan brat ne bude ministar, to jest sluga, ako nije voljan biti sluga.” Fra Anđelko je u svojim službama bio sluga u najplemenitijem smislu te riječi.

Posebno se želim osvrnuti na njegovu službu odgojitelja – osobe koja je formirala tolike ljude, pa i mene samoga. Provincija mu je povjeravala ono najdragocjenije – mladu braću u formaciji, u usmjeravanju na Franjin i Kristov put. Odgojiti fratra ne znači samo naučiti ga pravilima, nego još više pokazati mu što znači živjeti slobodno i odgovorno. Fra Anđelko je to svjedočio – ne potpunim savršenstvom, ali sigurno autentično što jedino uvjerljivo progovara mladima. U našoj provinciji ima mnogo braće koja fra Anđelku duguju ono neizmjerno: jedan pogled, razgovor, strpljenje u trenutku krize ili riječ izgovorenu u pravi čas.

Sjeme je posijano, a plod ostaje.

Danas se fra Anđelko vraća Bogu kojemu je služio. Vraća se ispunjenih ruku — ne novcem, slavom ili moći — već danima provedenim u vjeri, s braćom koju je odgajao, stranicama koje je ispisao, misama koje je slavio, ispovijedima koje je strpljivo slušao i molitvama koje je izgovarao u skrovitosti.

Mi ne znamo što je sve Bog vidio u njegovu životu, ali znamo ovo: čovjek koji se toliko godina posvećivao zajednici, koji je čuvao spomen na pokojnu braću i brinuo se za živu braću, nije ovim svijetom prošao uzalud.

Sveti Pavao piše: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.“ (2 Tim 4, 7). Ove riječi, braćo, nisu samo Pavlove; danas su one i fra Anđelkove. Provincija gubi brata, ali dobiva zagovornika i nadahnuće mladima koji traže put životnog ostvarenja. Dok molimo za nova zvanja, ovi su trenutci prigoda da o njima i govorimo.

Fra Anđelko, hvala ti, za toliko plodnih godina, za svaku službu, za svaku ispisanu stranicu i za svaku molitvu. A mi koji ostajemo, napose braća franjevci, zapitajmo se: što ćemo mi ostaviti provinciji, Crkvi i svome narodu? Što ćemo ostaviti braći koja dolaze nakon nas?

Objava Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

“Medijski prostori puni su nam ratova i nemira. Upravo iz tog razloga mi je drago što sam dio kulture i mira. Želja mi je da bude što više vijesti gdje se vide stvaralaštva nadahnuta Duhom Svetim”, kaže Petar. “Cilj mi je Krista vratit u modernu umjetnost i zato sam naslikao sliku Isusa punog boje. Današnji sajmovi umjetnosti i mnoge izložbe u svijetu su bez slike Krista. Vraćam ga na scenu moderne umjetnosti, a kako ja Njega vraćam, tako i On mene.”

Sudjelovanjem sa svojim radovima na izložbama Petar želi poslati poruku: “Tužno je da u modernoj umjetnosti nema na čast jedinom Spasitelju ljudskog roda Isusu Kristu slika. Čak se čini kao da ga se stalno uklanja s porukom nemoj to slikati, to nije moderno. Sve ide u tom pravcu da Njega nema na umjetničkim sajmovima i modernim izložbama. Imam čak osjećaj da je tretiran kao nepoželjan gost. On koji je sve stvorio i Krvlju svojom predragocjenom otkupio kao što veli Riječ Božja k svojima dođe a njegovi ga ne primiše. (Iv 1,11-12)”

Objava Izložba Petra Šibenika u Firenci pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Pozivamo na Susret na putu duhovnog zvanja, koji će se održati od 15. do 17. 5. 2026. godine, u Franjevačkom samostanu sv. Bonaventure u Visokom. Susret je predviđen za mladiće srednjoškolce, studente ili starije.

Ovaj projekt Frame Bosne Srebrene pokrenuli smo jer onima koji razmišljaju o duhovnom zvanju želimo približiti taj način života. U projektu želimo kroz druženje, razgovore, molitvu, predavanja, radionice i izlete pomoći zainteresiranima u razlučivanju poziva – ne samo duhovnog – i približiti im franjevački način života te zajednički razmišljati o svjedočenju bratskog i solidarnog življenja u današnjem svijetu. Govorit ćemo i o povijesti: Franjevačkog reda, provincije Bosne Srebrene, Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini – da bismo bolje razumjeli sadašnjost i učili za osobni i zajednički život.

Iako je projekt prije svega promocija zvanja, sudionici projekta ne moraju biti samo oni koji izričito žele krenuti putem duhovnog zvanja. Dobrodošli su i mogu sudjelovati svi kojima je ova tema zanimljiva i otvara im pitanja. Na ovaj projekt su iznimno osim framaša pozvani i drugi zainteresirani mladi.

Za sudjelovanje nije potrebna participacija.

Molimo duhovne asistente da zainteresirane prijave do 10. 5. 2026. godine ISKLJUČIVO putem nove e-mail adrese za prijave na projekte: prijava@frama-bs.ba.

Mir i dobro!

fra Petar Šarić, predsjednik Frame Bosne Srebrene

fra Antono Baketarić, duhovni asistent Frame Bosne Srebrene

Objava Poziv na “Susret na putu duhovnog zvanja” pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.