Svrha i osnivanje

Udruga je osnovana 6. srpnja 1996. u Zagrebu na inicijativu bivših đaka Franjevačke klasične gimnazije i konvikta u Visokom. Tu inicijativu nadahnjuje ljubav prema visočkom duhu i hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini na temeljima humanizma i krš­ćanstva. Osnivačka skupština je održana u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu na kojoj su sudjelovali 43 đaka i na kojoj je izabrano vodstvo Udruge. U Njemačkoj je pak 19. listopada 1996. godine u prostorijama župnog centra Vater unser – Gemeinde, u Böblingenu utemeljena podružnica Udruge koja je dobrotvorna “Udruga bivših đaka i prijatelja Franjevačke klasične gimnazije u Visokom”.

Bivši đaci Franjevačke klasične gimnazije Visoko na saboru održanom 28. lipnja 1997. donijeli su Statut Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko (Societas discipulorum gymnasii franciscani in Visoko). Taj Statut Udruge je potom usklađen sa zakonima o udrugama Republike Hrvatske iz 2001, a novi Statut, koji je pak usklađen sa Zakonom o udrugama u Republici Hrvatskojod 6. lipnja 2014, donesen je na 18. saboru Udruge 13. lipnja 2015. u Zagrebu.

Prema Statutu Udruge njena svrha, ciljevi i područja djelovanja su: okupljanje, povezivanje i međusobno pomaganje bivših đaka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom; održavanje veza sa sadašnjim i budućim naraštajima Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, pomaganje njenom radu i ostvarivanje njenih ljudskih, krš­ćanskih te odgojno-obrazovnih vrednota u društvu; njegovanje i promicanje kulturnih, duhovnih i nacionalnih vrednota hrvatskoga katoličkog naroda u Bosni i Hercegovini te aktivno zalaganje za njegovu opstojnost i kvalitetniju budućnost; njegovanje ljudske solidarnosti i djelotvorne pomoći svima kojima je potrebna; organiziranje znanstvenih i stručnih simpozija, likovnih izložbi, okruglih stolova, predavanja; obilježavanje važnih obljetnica crk­vene i nacionalne povijesti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te u vezi s time objavljivanje zbornika, spomen-spisa, monografija i drugih izdanja; izdavanje godišnjeg biltena Udruge; suradnja s drugim udrugama, zakladama, vjerskim, kulturnim i drugim ustanovama u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i inozemstvu čiji su ciljevi podudarni ili komplementarni s ciljevima Udruge te promicanje ekumenizma, dijaloga i tolerancije među svim ljudima i narodima.

Djelovanje Udruge

U djelovanju Udruge mogu se istaknuti zajedništvo, kolegijalnost njenih članova, međusobna solidarnost, kulturno djelovanje te promicanje krš­ćanske uljudbe i obitelji.

Zajedništvo i druženje članovi Udruge “žive” i doživljavaju redovito na godišnjim okupljanjima, saborima, kojih je dosad bilo osamnaest te od kojih je najveći broj održan u Hercegovačkom franjevačkom samostanu Dubrava u Zagrebu, dva u Visokom, po jedan u samostanima Jajce, Široki Brijeg, Franjevačka teologija Nedžarići u Sarajevu, Rama-Š­ćit, Livno, Tolisa, franjevačka župa Sesvetska Sopnica u Zagrebu te ovogodišnji u Napretkovom kulturnom centru – HKD Napredak, Zagreb.

Od samog početka, djelovanje Udruge usmjereno je na pomaganje Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, kao na primjer opremanje đačke kapele, tehničko opremanje učionica, numizmatičke zbirke, prirodoslovne zbirke, darovanja vrijednih knjiga za knjižnicu te novčani prilozi za đačku tombolu i studijska putovanja. Udruga je solidarna i sa svojim članovima i njihovim obiteljima kojima je potrebita prijeka pomoć za život, pomoć pri kupovanju skupih lijekova za liječenje, traženje posla za članove obitelji Udruge te pomoć studentima koji su slabijeg imovnog stanja.

U dva desetljeća postojanja Udruge ističe se kulturno djelovanje kao organiziranje i održavanje znanstveno-stručnih skupova, predstavljanje knjiga, umjetničkih izložbi, snimanje franjevačke duhovne glazbe i medijsko predstavljanje različitih projekata. Udruga je održala nekoliko zapaženih znanstveno-stručnih skupova: u povodu tristogodišnjice prodora Eugena Savojskog u Bosnu, u studenom 1997. u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu; Dies academicus, u čast 85. rođendana fra Ignacija Gavrana 13. veljače 1999, u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu; u povodu 100. obljetnice rođenja dr. fra Rastislava Drljića i dr. fra Berislava Gavranović, 29. travnja 2000. u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu; znanstveni simpozij u Zagrebu 22. lipnja 2002. Pogled u Bosnu. Bosanski franjevci i suvremena sakralna umjetnost u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu. Zatim je, 8. prosinca 2005, u suradnji s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i franjevačkim samostanom Gorica-Livno Udruga organizirala znanstveno-stručni skup na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Dr. fra Mihovil Sučić, liječnik i kirurg, u povodu 140. obljetnice smrti. U povodu 75. obljetnice smrti dr. fra Julijana Jelenića, u suorganizaciji s Franjevačkom provincijom Bosnom Srebrenom iz Sarajeva, Udruga je organizirala Međunarodni znanstveni skup u Orašju, 13. i 14. listopada 2006. Udruga je znanstveno-stručnim skupovima 2. lipnja 2007. u Beču i 3. lipnja 2007. godine u Zagrebu obilježila 150. obljetnicu smrti fra Ivana Franje Jukića. Također je 15. prosinca 2007. održala znanstveni kolokvij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u povodu 60. obljetnice rođenja člana Udruge, prof. dr. Ive Pranjkovića.

U zadnjih nekoliko godina Udruga je svoje djelovanje usmjerila na digitalno područje, otvorila je vlastitu mrežnu stranicu te svoje članove kao i društveno-kulturnu javnost o važnim događajima i projektima informira putem te stranice. Pored brojnih predstavljanja knjiga, Udruga je sudjelovala u medijskoj praizvedbi filma o fra Vjeki Ćuriću naslovljenog Vjeko – bosanski fratar mučenik 26. studenog 2009. u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. U suorganizaciji s franjevačkom župom sv. Marije Anđeoske – Sesvetska Sopnica, 9. prosinca 2011. u istoj dvorani, Udruga je predstavila film Podmilačje – dokumentarni film o svetištu sv. Ivana Krstitelja za koji je režiju i scenarija napisao Vlatko Filipović.

Udruga je objavila nosač zvuka franjevačke glazbe naslovljen Pjesma nad pjesmama. Izbor pjesama VIS-a Jukić. Riječ je o multimedijskom projektu koji se sastoji od nosača zvuka Pjesma nad pjesmama. Izbor pjesama VIS-a Jukić, zatim od notne knjige Pjesma nad pjesmama koju je uredio Ante Gelo i od glazbenog spota Pjesma nad pjesmama za koji je scenarij napisao Filip Philatz Filković, a izvodi Tereza Kesovija. Medijsko predstavljanje tog franjevačkog albuma, Udruga je organizirala 20. studenog 2013. u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu, na kojemu je sudjelovalo desetak medijskih kuća uz nazočnost aranžera Ante Gele te izvođača Ivane Husar Mlinac, Marije Husar Rimac, Tereze Kesovija i Ivana Mikulića. Album Pjesma nad pjesmama. Izbor pjesama VIS-a Jukić dobio je Porina 2014. godine za najbolju duhovnu pjesmu godine 2014. Osim navedenog glazbenog franjevačkog albuma, Udruga je pripremila za objavljivanje nosač zvuka Memorabilia Bosne Srebrene za koji je tekst priredio Jozo Džambo, tekstove čitali hrvatski glumci Joško Ševo i Dragan Despot, a glazbu aranžirao Ante Gelo.

Akademski slikar Vlatko Blažanović, član Udruge, u prigodi održavanja navedenih znanstveno-stručnih simpozija, naslikao je portrete fra Ignacija Gavrana, fra Rastislava Drljića, fra Julijana Jelenića te portret fra Alojzija Ištuka u povodu proslave njegove zlatne mise. Osim slikovnih predstavljanja poznatih likova iz kulturne i duhovne franjevačke povijesti hrvatskog naroda, u biltenima je predstavljeno i nekoliko pisanih portreta kao portret Dalibora Brozovića.

Izdanja Udruge

Udruga objavljuje redovito godišnje Bilten Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko – Zagreb. Bilten ima svoj ISSN 1332-3830 za tisak, a od 2015. ima novi ISSN 1849-7802 za on-line izdanje koji je dodijelila Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Uz tekstove biltena tu su i slikovni prilozi umjetnika poput Đure Sedera, Dubravke Babić, Ivice Šiška, Vlatka Blažanovića, Dijane Širić, Hrvoja Šercara, Rudolfa Labaša, Vladimira Herljevića, Tihomira Lončara, Marijana Dadića, Ante Lešića. Pored Biltena Udruga je dosada objavila zbornike radova s naprijed navedenih znanstveno-stručnih skupova, Leksikon članova Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko iz Zagreba te multimedijski projekt franjevačke glazbene kulture.

U ovom kratkom osvrtu nije moguće navesti sve ono što je Udruga tijekom dva desetljeća uradila, stoga su predstavljene samo neke njene aktivnosti. Imajući u vidu društvene i kulturne okolnosti u kojima Udruga djeluje, može se kazati kako Udruga naglašeno djeluje kulturno, zatim kolegijalno i solidarno te kako njeni članovi u osobnom i profesionalnom životu promiču krš­ćansku uljudbu i vrijednosti obitelji – u čemu im nedvojbeno pomaže “duh visočki”, naime, humanistička i krš­ćanska filozofija života za koju su odgojeni i obrazovani i u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji Visoko.

(Godišnjak Kalendar sv. Ante 2016.)

Objava Na temeljima humanizma i krš­ćanstva pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Molitva omogućuje mir

Svijet je prošle godine obilježio 30. obljetnicu povijesnog susreta za mir, predstavnika različitih religija, koji je sveti papa Ivan Pavao II. sazvao 27. listopada 1986. u talijanskom Asizu, gradu sv. Franje. Neposredan povod tom Papinu pozivu bilo je to što su Ujedinjeni narodi proglasili 1986. godinom mira u svijetu. Kako bi i Crkva u toj inicijativi aktivno sudjelovala, papa Ivan Pavao II. sazvao je Dan molitve u Asizu, kako bi kršćani molitvom dali svoj poseban doprinos miru.

Kako bi se izbjegla svaka pomisao o religijskom sinkretizmu, svi religijski predstavnici u Asizu susreću se pod geslom biti zajedno kako bi molili. Molili su i u šutnji slušali molitve jedni drugih u Asizu, Gradu mira koji je papa Ivan Pavao II. izabrao zbog posebnog značaja svetog Franje koji je simbol mira, pomirenja i bratstva. Papa je posebice istaknuo: To što smo danas učinili u Asizu, moleći i svjedočeći naše zalaganje za mir, moramo nastaviti činiti svaki dan u našem životu. Od toga susreta 1986. ideja molitve za mir u duhu Asiza bila je s posebnim oduševljenjem prihvaćena diljem svijeta. Sam papa Ivan Pavao II. govorio je o duhu Asiza kako bi odredio ozračje koje se stvorilo među svima koji su taj dan u Asizu zajedno molili za mir. Po povratku u Vatikan, Ivan Pavao II. primio je u audijenciju predstavnike nekršćanskih religija kojima se obratio pozivom da zajedno nastave živjeti duh Asiza, obrazlažući kako Dan molitve u Asizu 1986. ima golemu duhovnu snagu kao stalan izvor nadahnuća i neiscrpne snage mira.

Na trgu pred bazilikom Svetoga Franje, papa Ivan Pavao II. naglasio je kako su svi postali svjesniji i odgovorniji za dramatičnu potrebu mira u svijetu. Kršćani među sobom imaju zajedničko vjerovanje u Isusa Krista, a s vjernicima drugih religija imaju zajedničko poštovanje posluha savjesti. Prema Papinu uvjerenju mir jest Isus Krist. Molitva naime omogućuje miru da se ostvari. Papa poziva sve da postanu mirotvorcima u riječima i djelima, slušajući glas svoje savjesti, čisteći svoj duh od predrasuda, mržnje, neprijateljstva, ljubomore i zavisti. Na poziv pape Ivana Pavla II. za vrijeme ekumenske i međureligijske molitve na dan 27. listopada, nije bilo rata i oružja su mirovala u svijetu. Dan 27. listopada 1986. bio je jedan od najmirnijih dana u povijesti čovječanstva.

Odnosi među kršćanima

Ekumenizam je pokret za ujedinjenje svih kršćanskih zajednica u jednoj Crkvi Kristovoj. To je obnova jedinstva podijeljenih kršćanskih crkava koje su razdijeljene od četvrtog stoljeća odvajanjem nestorijanaca, u 11. stoljeću odvajanjem istočnih pravoslavaca i u 16. stoljeću velikim rascjepom između katolika i protestanata. Danu molitve 27. listopada 1986. i odatle nastalom duhu Asiza, prethodio je niz ekumenskih događaja tijekom 20. stoljeća, a prekretnicu Katoličke Crkve u odnosu prema drugim kršćanima i nekršćanskim religijama označava Drugi vatikanski sabor koji je sazvao papa Ivan XXIII. Dobri. Kako bi unaprijedio odnose s drugim kršćanima nekatolicima, Papa je 5. lipnja 1960. utemeljio Tajništvo za promicanje jedinstva kršćana.

U Dekretu o ekumenizmu Unitatis redintegratio (Ponovno oživljavanje jedinstva) mijenja se stav katolika prema drugim kršćanima. Ne ističu se razlike, nego sličnosti te ono što spaja. Potiču se susreti u ozračju djelovanja Duha Svetoga, s ljubavlju i dobrohotnom željom uzajamnog poštivanja i razumijevanja. Ekumensko gibanje određuje se u dekretu kao sve djelatnosti i pothvati koje se, u skladu s raznim potrebama Crkve i okolnostima vremena, pokreću i usmjeruju prema promicanju kršćanskog jedinstva (Unitatis redintegratio, 4). Uz jasne naznake razlika među kršćanima, pronalazi se zajedničko dobro koje posjeduju svi, a potječe od Krista. U dijalogu katolika i drugih kršćana riječ je o dijalogu s Kristom. Samo jedinstvo i vjernost Kristu jamče jedinstvo svih kršćana sukladno ispunjenju Kristove želje da svi budu jedno (Iv 17,11.21). Dekret o ekumenizmu naglašava reformu čitave Crkve i unutarnje obraćenje srdaca, a to se postiže prije svega molitvom. Posebna ekumenska molitva je Dan molitve u Asizu, odnosno duh Asiza.

Crkva i nekršćani

Duh Asiza je promicanje međureligijskog dijaloga između kršćana i nekršćana. Dijalog je neprijeporna sastavnica poslanja Crkve i njezinog naviještenja evanđelja svim ljudima. Polazna točka dijaloga Crkve sa svijetom jest čovjek koji je temeljni put Crkve, put što ga je sam Krist probio misterijem Utjelovljenja i Otkupljenja (usp. Christifideles laici – O kršćanima laicima, 36 i Redemptor hominis – Otkupitelj čovjeka, 14). Osnovu za svaki međureligijski dijalog čine Deklaracija o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama Nostra aetate (U naše vrijeme) i enciklika Pavla VI. Eclesiam suam (Svoju Crkvu) iz 1964.

Fra Bonaventura Duda u komentaru o enciklici Ecclesiam suam ističe da je papa Pavao VI. učitelj dijaloga te iznosi želju pape Ivana Pavla I. da strpljivo i odlučno nastavi otvoren i djelotvoran dijalog koji je postao temeljem i oblikovanjem djelovanja Pavla VI. Prema enciklici dijalog je unutarnji poriv ljubavi koji teži da prijeđe u izvanjski dar ljubavi (Ecclesiam suam, 66).

Crkva mora stupiti u dijalog sa svijetom i u konkretnom ljudskom iskustvu približiti Božju riječ. Uzor dijaloga Crkve s ljudima neizrecivi je i stvarni dijaloški oblik koji je Bog Otac, po Isusu Kristu u Duhu Svetomu s ljudskim rodom otpočeo i uspostavio. Crkveni navještaj, odnosno dijalog sa svijetom i svim ljudima, obilježavaju jasnoća, blagost, povjerenje i razboritost. U dijalogu sa svijetom ne smije se umanjiti, oslabiti ili zatajiti istinu, ne smije se štetiti Kristovu nauku, niti zanemariti načela kršćanske vjere.

Crkva naviješta Evanđelje i uspostavlja dijalog s čovječanstvom prihvaćajući od svijeta sve što je časno i pošteno, a to potom uzdiže na nadnaravnu kršćansku razinu. Najteža pojava našega vremena su ljudi koji niječu Boga, ateisti s kojima je teško govoriti u dijalogu, premda ih Crkve posve ne isključuju. U tom slučaju, umjesto dijaloga Crkva šuti. Ozbiljnu pojavu ateizma ističe i Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes (Radost i nada). Kako bi se uspostavio dijalog s onima koji ne vjeruju, Pavao VI. utemeljio je u rujnu 1963. Tajništvo za one koji ne vjeruju, a ono je izdalo opće smjernice za dijalog s ateistima. Crkva potom uspostavlja dijalog s onim ljudima koji štuju jednoga i svevišnjega Boga kome se i mi klanjamo. Riječ je o sinovima židovskog i muslimanskog naroda. Sve što je u njihovu bogoštovlju dobro i istinito, zaslužuje naše divljenje. Na kraju Crkva uspostavlja ekumenski dijalog s kršćanima koji se tako nazivaju po Kristu.

Smjernice enciklike Ecclesiam suam utjecale su na Deklaraciju o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama Nostra aetate te na druge saborske dokumente. U Konstituciji o Crkvi Lumen gentium (Svjetlo naroda) govori se o nekršćanima i to prije svega židovima i muslimanima te o pripadnicima drugih religija. Sve što se kod njih nalazi dobro i istinito, Crkva smatra pripravom za Evanđelje i kao dano od Onoga koji rasvjetljuje svakog čovjeka da napokon ima život (Lumen gentium, 16). Isto se govori u Deklaraciji o odnosima Crkve prema nekršćanskim religijama Nostra aetate, kada se tvrdi kako Katolička Crkva ne odbacuje ništa što je u tim religijama istinito i sveto. Premda se u mnogomu razlikuju od Crkve, te religije nerijetko odražavaju zraku one Istine što prosvjetljuje sve ljude (Nostra aetate, 2). U dekretu pak o misijskoj djelatnosti Crkve ističe se sve dobro što se nalazi zasijano u srcu i umu ljudi ili u posebnim obredima i kulturama naroda (Ad gentes – Narodima, 9) te se u različitim religijskim tradicijama otkrivaju sjemenke riječi (Ad gentes, 11) koje čine pripravu za Radosnu vijest i Bogu su na slavu.

Što se pak tiče odnosa prema Židovima, koji su najviše srodni s kršćanima, konstitucija o Crkvi Lumen gentium u broju 16. posebno spominje povijesnu činjenicu o narodu kojemu su dani zakoni i obećanja i iz kojeg se rodio Krist po tijelu, koji je Židov te da je kršćanstvo nastalo u okrilju židovstva. Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima ističe kako Bog ne odbacuje Izraela, premda Židovi nisu primili Krista. U pogledu Evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja, oni su ljubimci poradi otaca. Ta neopozivi su darovi i poziv Božji (Rim 11,28-29). Stoga Sabor u Deklaraciji o odnosima Crkve s nekršćanskim religijama piše: Premda su židovske vlasti sa svojim sljedbenicima inzistirale na Kristovoj smrti, ipak se ono što je u njegovoj muci počinjeno ne može uračunavati niti svim židovima bez razlike koji su tada živjeli, niti današnjim židovima. Iako je Crkva novi Božji narod, neka se ipak židovima ne prikazuju kao da su od Boga odbačeni i prokleti, kao da bi to proizlazilo iz Svetog Pisma (Nostra aetate, 4).

Lumen gentium nastavlja kako odluka o spasenju obuhvaća i one koji priznaju Stvoritelja, među kojima su u prvom redu muslimani, koji se, ispovijedajući da drže vjeru Abrahamovu, klanjaju s nama jedinomu, milosrdnom Bogu, koji će suditi ljude na Sudnjem danu. O tome pak Deklaracija o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama ističe kako muslimani štuju Abrahama kao čovjeka koji se podložio Bogu, zatim Isusa kao proroka i njegovu djevičansku majku. Vjeruju u prekogrobni život, cijene poštenje te Boga štuju molitvom, milostinjom i postom (usp. Nostra aetate, 3).

U razdoblju nakon Drugog vatikanskog sabora dolazi do implementacije načela i konkretnih naputaka za međureligijski dijalog. Ovdje samo spomenimo smjernice Tajništva za međureligijski dijalog kao što su Dijalog i Misije iz 1984. i Dijalog i Navještaj iz 1990. te encikliku Redemptoris Missio (Otkupiteljevo poslanje) Ivana Pavla II. u kojoj se o međureligijskom dijalogu promišlja u kontekstu općeg evangelizacijskog poslanja Crkve.

Suma dosadašnjeg dijaloga

Duh Asiza sažima sva dosadašnja nastojanja Crkve u pogledu njezina stvarnog zauzimanja za ekumenizam i dijalog s drugim religijama. Pokazuje kako su molitva i dijalog uzajamno duboko povezani. Ekumenska i međureligijska suradnja temelji se na ozbiljnom dijalogu s uzajamnim poštovanjem gdje se drugog prepoznaje kao Božji dar. Duh Asiza propituje mišljenja i djelovanja svakog čovjeka naspram ratova, terorizma, nasilja, korupcije, gladi i bijede, moralne krize, krize obitelji, okoliša, a prije svega naspram nedostatka nade, na što Papa upozorava u svom govoru sudionicima međureligijskog susreta u Antwerpenu, u rujnu ove godine. Sa žalošću ističe kako se pokatkada ime religije koristi za okrutnosti, terorizam, čime se religije pokazuju kao odgovorne za zlo koje nas okružuje. Potrebna je nedvosmislena osuda zla i treba se distancirati od svega što uništava suživot ljudi. Potrebno je pokazati pozitivne vrednote religijskih tradicija kako bi svi zajedno dali čvrstu potporu nadi i podijelili bol onih koji pate. Zbog toga su potrebni molitveni međureligijski susreti kako bismo podijelili bol i nadu, zajedno živjeli, brinuli se jedni za druge i zaštitili svako stvorenje te promicali opće dobro.

Evidentna je prijeka potreba mira u svijetu. Dan molitve u Asizu naslovljen Žedni mira. Dijalog religija i kultura. povlašteno je mjesto dijaloga i susreta predstavnika svih religija koje mole za mir u svijetu. To je dijalog među kršćanima, dijalog kršćana s nekršćanima i dijalog s onima koji ne vjeruju. Duh Asiza uprisutnjuje Duha Svetoga koji nadahnjuje i utemeljuje molitvu predstavnika svih religija za mir. U ekumenskom i međureligijskom dijalogu svi su jednaki, uzajamno se poštuju i razumiju, slušaju i prihvaćaju razlike. Dijalog je izazov za promišljanje vlastitog religijskog identiteta i njegova autentičnog svjedočenja, vlastite tradicije, nauka i stavova uz iskrenu otvorenost prema religijskom identitetu, tradiciji, nauku i stavovima drugoga. Dan molitve u Asizu, odnosno duh Asiza nova je nada ljudima koji su žedni mira.
 

Objava Duh Asiza – Zajedno kako bi molili pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.