Kada se od Jablanice počnete spuštati prema Mostaru oko vas se, uz plavetnilo neba, izmjenjuje sivilo stijena i zelenilo Neretve. Češki slikar pejsaža Ludvik Kuba izvrsno je to opisao koncem 19. stoljeća: „Svugdje se pored obale valjaju tolike hridine i tako velike da čak smetaju Neretvi, i njenoj lijepoj namjeri da zelenilo, uskraćeno okolici, nadoknadi svojom zimzelenom vodom.” Na toj modrozelenoj rijeci smjestio se grad što ga kamenim lûkom od davnina Stari most u jedno spaja. Okružen planinama Veležom i Prenjom i brojnim manjim brdima, ovaj grad kulturno je i gospodarsko središte Hercegovine u kojemu živi nešto više od 100 tisuća stanovnika. Zanimljivo je da u ovom gradu Sunce sja čak 2290 sati godišnje što ga čini najsunčanijim i najtoplijim gradom u Bosni i Hercegovini.
Crkva i samostan na obali Radobolje
Na Neretvinoj pritoci Radobolji, podno brda Hum, nedaleko od Staroga mosta smjestio se franjevački samostan i crkva svetih Petra i Pavla. Dokumenti dubrovačkih arhiva spominju da su franjevci u naselju Zahum 1431. imali samostan i crkvu koji su opstali do polovice 16. stoljeća. Tijekom tri stoljeća pod upravom Osmanskoga Carstva mostarski su katolici bili bez crkve i samostana. Pastoralnu skrb za njih vodili su isprva franjevci iz samostana u Živogošću, a od Karlovačkoga mira 1699. franjevci Bosne Srebrene iz samostana svete Katarine u Kreševu. Dolaskom tolerantnije politike Osmanskoga Carstva te osnivanjem Apostolskoga vikarijata u Hercegovini i Hercegovačke franjevačke vikarije sredinom 19. stoljeća gradi se biskupsko sjedište u Vukodolu. Franjevački samostan s crkvom sv. Petra i Pavla izgrađen je 1890. godine na zemlji koju su franjevci dobili 1866. uz pomoć Ali-paše Rizvanbegovića. Gotovo čitavo stoljeće Mostarsko-duvanjska biskupija, nasljednica Hercegovačkoga apostolskog vikarijata, bila je bez svoje katedrale, a kao stolna crkva služila je franjevačka samostanska crkva u Mostaru.
Samostan i crkvu bombardirali su talijanski zrakoplovi 1941. godine, a partizani su 14. veljače 1945. iz samostana nasilno odveli i usmrtili sedmoricu franjevaca na čelu s tadašnjim provincijalom, poznatim povjesničarom, fra Leom Petrovićem. Ni razaranja posljednjega rata nisu zaobišla ovu crkvu i samostan koji su bili smješteni na prvoj crti. Dana 9. svibnja 1992. granate srpskih snaga potpuno su ih spalile i uništile. Nakon završetka rata počinje obnova samostana i izgradnja nove crkve koja zadnjih godina ulazi u završnu fazu svoga uređenja. Koncem veljače ove godine, prema riječima gvardijana fra Danka Perutine, pod vodstvom p. Marka Ivana Rupnika, isusovačkoga svećenika i sakralnoga umjetnika, dovršen je veći dio oslikavanja crkve i postavljanje velikoga mozaika u oltarskoj apsidi. U središtu mozaika nalazi se lik Majke Božje s djetetom Isusom, dok su u četiri bočna prikaza donesene dvije scene iz Marijina života – navještenje i usnuće – i dvije scene iz života svetoga Franje – slavlje Božića u Grecciu te stigmatizacija na brdu La Verni.
U franjevačkom samostanu u Mostaru danas živi i djeluje 15 franjevaca. Ovaj samostan sjedište je Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina. Od 2010. godine ovdje je smještena postulatura, odgojna ustanova u koju najprije dolaze kandidati za pristupanje u Franjevački red. Trenutno u samostanu žive petorica postulanata koji se spremaju za oblačenje habita i nastavak franjevačke formacije.
Mjesto duhovne i tjelesne okrepe Mostaraca
Franjevački samostan i župa danas su kulturno i duhovno središte mnogih Mostaraca. Na poseban način, kako nam reče župnik fra Bože Milić, ova crkva velika je ispovjedaonica grada Mostara gdje ljudi svakodnevno dolaze na ispovijed i duhovni razgovor. Svake nedjelje u crkvi se slavi pet misa, a ona je gotovo na svakoj popunjena do posljednjega mjesta, što nije zanemarivo budući da ima oko 1200 sjedećih mjesta. Osim župne crkve, redovito se nedjeljom i svakim radnim danom mise slave i u filijalnim crkvama sv. Ivana Krstitelja u Rodoču i crkvi Gospe od Anđela u Jasenici. Župa broji oko 5500 vjernika u 1800 obitelji. Uz redovite kateheze priprave za sakramente prve pričesti i krizme, u župi se redovito održava vjeronauk za svu djecu osnovne škole.
U župi sv. Petra i Pavla djeluje široka lepeza crkvenih udruga i pokreta. Na prvom mjestu župnik ističe djelatnost Franjevačkoga svjetovnog reda koji je brojan i po godinama vrlo raznolik. U sklopu ovoga bratstva djeluje udruga za podršku obitelji pod nazivom Kairos. Ova udruga redovito organizira obiteljske susrete na koje dolaze roditelji s djecom. Dok roditelji sudjeluju na katehezi ili predavanju o temama vezanim za obitelj i odgoj, za djecu se organiziraju različite aktivnosti koje vode župni animatori.
Osim navedenih, u župi je aktivna i molitvena zajednica Most ljubavi koja okuplja nekoliko stotina vjernika. Župnik ističe da su i članovi ove zajednice od velike pomoći za župu gdje djeluju kao čitači, pjevači, uređuju prostor crkve te organiziraju karitativne aktivnosti. Na području župe djeluje i zajednica Totus tuus koja organizira kampove za dječake i djevojčice. Osim njih, u prostorima župe okupljaju se i članovi Schönstattskoga pokreta, polaznici ignacijanskih duhovnih vježbi, stručnjaci koji rade s ovisnicima, članovi zajednice Molitva i Riječ i druge skupine vjernika.
Župnik ističe kako se jako drži do crkvenoga pjevanja. U župi duže od 90 godina aktivno djeluje crkveni mješoviti zbor Svete Cecilije. Osim njega u samostanskoj crkvi na misnim slavljima redovito pjeva zbor mladih i zbor Frame, dok je u filijalnoj crkvi u Rodoču aktivan veliki zbor, zbor mladih i dječji zbor. Osim franjevaca, u župnom pastoralu djeluju i Školske sestre franjevke koje pomažu u župnim katehezama i drugim aktivnostima.
Prostor samostanske knjižnice vrlo je praktično i skladno uređen. Prema riječima knjižničara fra Ante Marića knjižnica raspolaže svim UDK brojevima što govori o njezinoj heterogenosti. Od 2005. godine do danas u tijeku je obnova po svim parametrima informatologije. Do sada je uneseno oko 52 tisuće knjiga i 3364 naslova periodičnih publikacija. Franjevačka knjižnica otvorena je svim zainteresiranim čitateljima besplatno. Njezini najzastupljeniji korisnici su studenti koji ovdje pronalaze literaturu za svoje seminarske, diplomske i druge radnje.
Preko puta franjevačkoga samostana nalazi se novoizgrađeni kompleks studentskoga doma pod nazivom Dompes – domus panis et spiritus. Ova kuća „kruha i duha” čija je gradnja započela 2015. godine pod vodstvom fra Ike Skoke namijenjena je studentima slabijega imovinskog stanja. Trenutno u domu koji za zaštitnicu ima svetu Majku Tereziju živi 52 studenata koji pohađaju nastavu na nekom od fakulteta Mostarskoga sveučilišta. Osim smještaja za studente u kompleksu se nalazi Pučka kuhinja fra Didaka Buntića koja radi na principu dostave hrane siromašnim građanima te Međunarodni centar za dijalog koji različitim aktivnostima želi poticati i izgrađivati međureligijski dijalog, praštanje i mir.
Susreti u Franjevačkoj izgrađuju studente
Gvardijan samostana fra Danko Perutina već pet godina zadužen je za rad sa studentima. Pastoral studenata u Mostaru ima dugu tradiciju. Sedamdesetih godina franjevci su počeli organizirati studentske tribine. Posebno se u tome isticao dr. fra Rufin Šilić, profesor dogmatike na franjevačkim učilištima u Mostaru i Sarajevu. Kontinuitet rada održao se do danas, s izuzetkom zadnje godine kada je pandemija koronavirusa onemogućila rad, a većina nastavnih programa održava se online, tako da dobar dio studenata ne boravi u Mostaru. Do početka pandemije susreti srijedom u Franjevačkoj, kako je nazivaju Mostarci, bili su vrlo posjećeni. Prosječno je dolazilo između 100 i 120 studenata svakoga tjedna, a ovisno o predavaču i tematici broj je dosezao i 300 studenata. „Imajući u obziru da je franjevačka crkva udaljena od fakulteta i studentskih domova, studenti se uistinu trebaju žrtvovati kako bi došli ovdje. Unatoč tome, oni rado dolaze. Susreti koje ovdje organiziramo nisu samo informativnog karaktera nego i formativnog. Oni na svojim fakultetima dobiju mnoštvo informacija, a ovdje im se nudi nešto drukčije”, ističe gvardijan Perutina.
Druženja sa studentima održavaju se u određenim ciklusima u četiri oblika. Izmjenjuju se predavanja (kateheze), zabavni susreti, gosti predavači i mjesečne duhovne obnove koje se sastoje od krunice, ispovijedi, mise i klanjanja. Teme koje obrađuju većinom su iz područja teologije, politike, psihologije i sociologije. Studenti dolaze iz različitih krajeva Hercegovine, Bosne i Dalmacije. Fra Danko pripovijeda kako su ovakvi susreti na kojima sudjeluju studenti različitih fakulteta – filozofije, medicine, elektrotehnike, matematike, fizioterapije – uistinu bogatstvo jer se uvijek razvije dobra interakcija i mnoge kvalitetne diskusije u koje svatko unese nešto iz područja koje studira.
Kroz Franjevačku mladež odgaja se za vrijednosti
Utorkom u večernjim satima u kripti franjevačke crkve održava se susret Franjevačke mladeži. Duhovni asistenti ove skupine dvojica su mladih franjevaca: fra Ivan Landeka i fra Tomislav Crnogorac. Mostarska Frama broji oko 220 framaša od koji su polovica srednjoškolci, a polovica studenti. Vrlo su prijazni i otvoreni za razgovor. Započinje se Molitvom Franjevačke mladeži i predstavljanjem osoba koje su prvi put došle na susret. Nakon toga predsjednica Marija Rezić proziva framaše koji kroz tjedan slave rođendan i uručuje im čokolade, a bratstvo se pljeskom pridružuje čestitkama. Predsjednica zatim pripovijeda o susretu svetoga Franje sa sultanom Malikom al-Kamilom 1219. u Egiptu te poziva framaše na sudjelovanje u međureligijskom online susretu mladih grada Mostara. Brojni se javljaju da žele sudjelovati u ovom predavanju i diskusiji. Animatori dijele prisutne u 13 skupina u kojima će razgovarati o zadanim temama i svome putu u Franjevačkoj mladeži.
Marija Rezić studentica je 4. godine edukacijsko-rehabilitacijskoga studija. U Franjevačkoj mladeži već je 7 godina i trenutno obnaša službu predsjednice u Frami Mostar. Kroz dijalog oduševljeno prezentira aktivnosti mjesnoga bratstva. Tjedni susreti prožeti su trima dimenzijama: ljudskom, kršćanskom i franjevačkom. Osim susreta utorkom, gotovo svaku večer u samostanu ili na drugom mjestu održava se jedna od sekcija Frame. Kreativna sekcija bavi se izradom suvenira i drugih prigodnih ukrasa. Članovi karitativne sekcije redovito idu volontirati u rehabilitacijski centar za osobe s invaliditetom Sveta obitelj. „Budući da ove godine nije bilo moguće posjećivati ovu ustanovu, sekcija je organizirala humanitarne filmske subote. Mi bismo organizirali gledanje filma i pripremili kokice, a ljudi bi dolazili i umjesto ulaznice donosili trajne prehrambene proizvode od kojih bismo pripremali prehrambene pakete za siromašne obitelji”, ponosno ističe Marija. Medijska sekcija zadužena je za medijsku promociju Frame na službenoj web stranici i društvenim mrežama Facebook i Instagram gdje se oglašavaju događaji, objavljuju kolumne framaše, poučni tekstovi i slično. Uz to, članovi medijske sekcije redovito pripremaju i vode emisiju na Radio Mariji pod nazivom „Savršeno veselje”. Osim navedenih vrlo su aktivne molitvena, ekološka, glazbena i sportska sekcija koja svakog tjedna za framaše organizira nogomet, košarku i odbojku. Glede angažmana fratara u radu Frame Marija kaže: „Oni su nam tu da bi promicali franjevačku duhovnost te usklađivali rad Frame sa župnim aktivnostima. Prisutni su na susretima i uvijek su otvoreni za pitanja framaša, a sami framaši često im dolaze na razgovor o životnim situacijama na koje nailaze.”
Ivana Korać dolazi iz sela Hamzići kraj Čitluka u župi Čerin. Nakon što je tijekom srednje škole sudjelovala u radu Frame Čerin, sada kao studentica druge godine radiologije aktivno djeluje u Frami Mostar. Svjedoči vrlo pozitivnom utjecaju Frame na mlade koji se nalaze u vremenu rasta i sazrijevanja: „Volim reći: koliko ti dadneš Frami, Frama ti stostruko vraća, jer sam ja to doživjela na sebi. Meni je Frama stvarno promijenila život, izgradila me kao osobu, učvrstila mi vjeru i dala mi je jako puno samopouzdanja koje ranije nisam imala. Frama mi uistinu napuni baterije za svakodnevne obveze.”
Slavko Sudar učenik je trećega razreda ekonomske škole, osoba s invaliditetom bez roditeljskoga staranja. Štićenik je Caritasova Rehabilitacijskoga centra Sveta Obitelj u Mostaru. Slavko pripovijeda da su framaši redovito dolazili družiti se sa štićenicima Centra, organizirali različite programe te zajedno s njima učili, osobito vježbali matematiku. Od 2018. godine dolazi na Framu i smatra da su mu susreti Frame jako pomogli da se socijalizira. Tu je našao brojne prijatelje koji ga često posjećuju i zovu na druženja i rođendane.
Na susrete Frame dolazi i Stipe Gnječ, student građevine iz Metkovića. O svom iskustvu kaže: „Neka osoba koja je bila jako stidljiva, kad dođe ovdje opusti se i nema više problema s upoznavanjem. Na Frami možeš naći dobrog prijatelja, a možeš naći i djevojku kao što sam ja našao.” Student ekonomije Tomislav Goričkić iz Brčkog u mostarsku Framu priključio se prije godinu i pol. Kao jednu od najvećih prednosti Frame ističe međusobnu pomoć u studiju: „Na Frami sam više upoznao ljudi nego na fakultetu. Kad imam nekakvih teškoća u učenju, javi se netko od framaša tko će mi pomoći besplatnim instrukcijama. Uvijek nalazim vremena za Framu jer to smatram odgojem za životne vrijednosti.”
Mostar se nada novim mostarima
Grad Mostar sa svojim Starim mostom i drugim znamenitostima stoljećima je inspiracija slikarima, glazbenicima, pjesnicima. Mnogi su Mostar opisivali pjesničkim jezikom. Kroz njihova pera Mostar je prelazio iz stvarnoga u literarni grad. Nažalost, posljednji rat narušio je idiličnu sliku Mostara. U javnosti često slušamo o ovom gradu kao gradu podjela, gradu slučaju, gradu sukoba i nereda, posebice u vrijeme derbija domaćih nogometnih klubova. U obilju tmurnih priča o Mostaru – istočnom i zapadnom, našem i njihovu – svjedočanstva franjevaca i mladih koji se okupljaju u Franjevačkoj pružaju nam jednu vrlo pozitivnu sliku ovoga grada. Ostaje pitanje hoće li nove generacije potaknute evanđeljem i Franjinim primjerom uspjeti smoći snage svakodnevno prelaziti granice podjela, graditi i čuvati mostove – biti novi Mostari bolji nego što su bili oni po kojima je grad na smaragdnoj Neretvi dobio ime.
