Zagrebačko naselje Sopnica počelo se razvijati 70-ih godina prošloga stoljeća, a velik demografski procvat doživjelo je nakon Domovinskoga rata i tragičnoga progona Hrvata iz Bosanske Posavine i drugih krajeva Bosne i Hercegovine: velike skupine doseljenika onamo su pristigle primjerice s Plehana, iz Dervente, dobojskih župa i drugih zavičaja iz Hrvatske i BiH.
Župna zajednica utemeljena je pak nešto ranije, 1991. godine, teritorijalnim odvajanjem od župe Svih Svetih u Sesvetama i svetoga Pavla u Retkovcu. Tadašnji nadbiskup zagrebački Franjo kard. Kuharić dodijelio je novu župu franjevcima Bosne Srebrene, čija je dugogodišnja želja bila da nekoliko njezinih članova budu pastoralno djelatni u Zagrebu.
Kako je ova župa dodijeljena na upravljanje braći franjevcima, stavljena je pod nebesku zaštitu Svete Marije od Anđela, koju je na osobit način štovao sveti Franjo Asiški. Za proslavu patrona, 2. kolovoza, vjernici se redovito pripremaju posebnom trodnevnicom, a uz pristupanje sakramentu pomirenja, nudi se i milost potpunoga oprosta.
Dugi niz godina duhovni i pastoralni život ove župe odvijao se u neadekvatnim uvjetima obližnjega društvenog doma. Tijekom toga razdoblja upravitelji župe nastojali su prikupiti sredstva i započeti izgradnju crkve. I doista, uz Veliki jubilej 2000. godine započela je gradnja župne crkve u središtu naselja. Izrada projekta crkve tada je povjerena arhitektu Srećku Kreitmayeru.
Moderni šator sastanka
Izdaleka se nazire kako su obrisi crkve nalik starozavjetnomu Božjem stanu, Šatoru sastanka, u kojem je u Mojsijevo vrijeme bio smješten Kovčeg saveza. Premda crkva još uvijek nije sasvim uređena, ističu se ključna umjetnička djela prema kojima se uređuje ostatak crkvenoga interijera.
U crkvu ulazimo kroz glavni portal koji je uredio akademski kipar i profesor na Akademiji likovne umjetnosti Mile Blažević, a u bronci su reljefno oslikani neki evanđeoski motivi iz Isusova i Marijina života i kršćanske povijesti spasenja: od Blagovijesti i Isusova djetinjstva do njegove otkupiteljske smrti na križu. Odmah nam u oči pada prikaz kozmičkoga rađanja Otkupitelja svijeta, Božića, koje se smješta u svemirske okvire i tako dobiva na značaju.
I čim zađemo u središnji dio markantne rotonde, vidimo prezbiterij s dominantnim vitrajem u izvedbi akademskoga slikara Đure Sedera. Prikazan je susret Blažene Djevice Marije i anđela Gabrijela koji joj donosi radosnu vijest. U prezbiteriju je osim njega istaknuta i zavjetna slika Gospe od Anđela, rad slikara Vlatka Blažanovića.
U župnoj crkvi, tom utočištu koje nudi susret s Bogom i drugim čovjekom i mi susrećemo župnika fra Zdravka Dadića, koji već osam godina djeluje kao predvoditelj vjerničke zajednice u Sopnici. Iako je crkva po svom umjetničkom uređenju na zavidnoj razini, župnik fra Zdravko ističe kako ona ipak nije dovršena jer je potrebno završno uređenje interijera – crkvi nedostaju klupe, rasvjeta i ventilacija. „Nedostaje nam još uvijek zvonik, a ni kripta nije sasvim uređena”, govori nam župnik i dodaje: „Ali nipošto nisam nezadovoljan. Radove ćemo jednoga dana već završiti. No mi napore ulažemo prije svega u pastoral župe, koja je jedna od mlađih po starosti u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Oko 450 djece pohađa osnovnu školu, a osim toga ima i mnogo srednjoškolaca i studenata. Gledajući mlade obitelji ove vjerničke zajednice, siguran sam kako će ona u sljedećim godinama još rasti.” Danas župa broji oko 1300 obitelji s oko 4000 vjernika.
Prvi župnik u Sopnici bio je fra Mato Cvjetković iz Kiseljaka. On je župu vodio do 1997. kad je upravljanje župom preuzeo fra Stipo Pavličević iz Rame. Njemu je u pastoralnom radu i oko gradnje uvelike pomogao župni vikar fra Živko Petričević, također iz Rame. Župnik je u jeku izgradnje 2004. postao fra Tomo Anđić iz Ulica, a 2009. ga zamjenjuje sadašnji župnik fra Zdravko iz Tramošnice. On nam nadalje opisuje aktivnosti ove mlade župne zajednice: „U pastoralnom radu pomažu mi subraća fra Stipo Karajica iz Kotor Varoša i uvaženi profesor fra Božo Lujić s Plehana, koji je uza sve svoje obveze kao gvardijan bratstva u Sopnici aktivan predavač biblike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Osim nas svećenika, župi je Bog podario i jednoga trajnog đakona, a to je vlč. Božidar Hadaš.”
Stopama svetog Franje
Župa ima tri pjevačka zbora. Dječji zbor Zvjezdice svetog Franje pokrenut je 2006. i redovito uveličava nedjeljne svete mise u 9 sati. Okuplja 30-ak djece od trećeg do osmog razreda osnovne škole i rado se odaziva na sve koncerte i druženja u okruženju poput smotri zborova, festivala Zlatna harfa i drugih prigoda, a vodi ga Sunčica Hadaš.
Zbor mladih već 13 godina djeluje pod imenom Anima Una. Osim što redovito animira mise za mlade nedjeljom u 18 sati te uveličava vjenčanja, posljednjih je godina pod vodstvom profesora Domagoja Brlečića zbor iznimno napredovao i snimio nekoliko autorskih pjesama uz sudjelovanja na različitim smotrama i festivalima. Pjesme Put u raj, Svjetlo Uskrslog, Rastimo u ljubavi i Ne boj se nastale su u posljednje dvije godine, a zbor ih je promovirao nastupima na festivalima Krapinafest, zatim Svjetlost dolazi u Zadru te na Hosanafestu u Subotici. Danas zbor vodi perspektivna glazbenica Dalia Mock.
„Mješoviti župni zbor odraslih župljana ove župe počeo je s djelovanjem kada je osnovana župa. I on se rado predstavlja na smotrama u susjednim župama te odlazi na hodočašća, a njegova osnovna uloga animiranje je nedjeljnih pučkih misa u 11 sati. Predvodi ga Petra Rehak, koja bi sredinom listopada trebala uploviti u bračne vode”, objašnjava fra Zdravko.
Uzor u svetom Franji Asiškom vidi i nekolicina župljana, članova Franjevačkoga svjetovnog reda. On u ovoj župi djeluje već više od 15 godina, a jedna od glavnih aktivnosti jest briga o siromašnim i nemoćnim župljanima. Jedna od aktivnih članica OFS-a Marija Hadaš ističe nekoliko posebnih djelatnosti ove laičke organizacije: „Vodimo kreativne radionice s djecom, gdje izrađujemo platnene eko-vrećice i učimo djecu vesti motive iz Pjesme brata Sunca i na taj način i na djecu prenosimo franjevačku duhovnost, brigu za sve stvoreno. Zatim njegujemo Duh Asiza, kad imamo zajedničku molitvu s predstavnicima drugih vjerskih zajednica.”
Najmlađi samostan Bosne Srebrene Franjevački samostan u Sopnici stavljen je pod nebesku zaštitu svetoga Ilije proroka. Ondje danas žive i djeluju trojica franjevaca Bosne Srebrene. Za gvardijana je namješten profesor biblike fra Božo Lujić. No povijest samostana u Sopnici seže dalje u povijest. Naime, prvi franjevački samostan Bosne Srebrene kanonski je osnovan 1994. u naselju Podsused, gdje su, između ostalog, neko vrijeme boravili mladi franjevci koji su studirali u Zagrebu. Samostan sv. Ilije kao mjesno bratstvo preseljeno je u Sopnicu 2012. godine. Građevina bratske zajednice u Sopnici nalazi se uz župnu crkvu te s njom tvori idiličan kompleks. Nadbiskup zagrebački Josip kard. Bozanić osobno je samostan blagoslovio 2014. godine, u nazočnosti provincijala Bosne Srebrene fra Lovre Gavrana. Najmlađi samostan Bosne Srebrene danas posjeduje bogatu zbirku slika, skulptura i grafika koje su izradili renomirani umjetnici Anto Jurkić, Ljubo Lah, Ivan Lacković Croata, Zdenko Grgić, Vladimir Blažanović, Slaven Miličević, Anto Mamuša, Blaženka Salavarda. Uz to, samostan posjeduje vlastitu knjižnicu. |
Slično kao i odrasli simpatizeri svetoga Franje razmišljaju i djeluju brojni mladi okupljeni u Franjevačkoj mladeži koja u župi službeno djeluje više od pet godina, a danas je jedno od brojnijih bratstava u Zagrebačkomu područnom bratstvu, ali i Hrvatskomu nacionalnom bratstvu Franjevačke mladeži jer okuplja više od 40 mladih. Bavi se različitim aktivnostima, liturgijom, glazbom, sportom, karitativnim djelovanjem, novinarstvom, ekologijom i slično. Projekti na koje su sopnički framaši najponosniji jesu humanitarni Sajam dobrote čiji prihod ide potrebitim župljanima, ponovno uvođenje predstave uz blagdan svetog Nikole, susreti s vjeroučenicima Mala Frama, suorganizacija upisa u Registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica za zakladu Ana Rukavina te prikupljanje staroga papira i kartona u prostoru župe. U aktivnostima župe na poseban način sudjeluju i članovi pastoralnoga i ekonomskog župnog vijeća.
Biti bliski svijetu
Posebno vrijedna aktivnost jest župni vjeronauk s učenicima od trećega do osmog razreda osnovne škole. Podijeljeni su u dvije skupine i predstavljaju posebnu pripravu za sakrament prve pričesti i krizme. „Prvopričesnike trenutačno podučava vjeroučiteljica i naša župljanka Marija Hadaš, supruga našega đakona Božidara. Inače, ova obitelj ima petero djece. Za ostale razrede zadužen je fra Stipo Karajica. Njemu je, između ostalog, povjeren pastoralni nauk u župi, s iznimnim naglaskom na mlade”, govori nam župnik fra Zdravko i nastavlja: „Djeca su osim toga pozvana da sudjeluju u Maloj Frami, gdje u radu s vjeroučiteljima i članovima Frame upoznaju vjeru i franjevaštvo, druže se i razvijaju svoje talente.” Članovi male Frame u drugim su župama poznati i kao glasnici Velikoga Kralja, prema svetom Franji.
O radu s mladima govorio je njihov duhovni asistent fra Stipo Karajica. On je svojevremeno pokrenuo rad omladine u okvirima Franjevačke mladeži u Sesvetskoj Sopnici: „Možemo ponosno reći kako svaka od ovih skupina ima svoj značaj, karakter i odlučnost. Drago nam je što tako možemo posvjedočiti svoju vjeru i biti bliski ovom svijetu koji često ima problema, kako ističe i papa Franjo”, govori fra Stipo. Njegov se karitativni rad osobito očituje u vođenju zagrebačke podružnice Humanitarno-karitativne organizacije Kruh svetog Ante koja na osobit način pomaže ljudima u duhovnoj i materijalnoj potrebi. „Nedavno je pokrenuta akcija pomoći jednoj obitelji koja dugo nije mogla živjeti u normalnim uvjetima. Dobročinitelji, među kojima su i čitatelji Svjetla riječi, pomogli su realizaciju ovoga projekta, pa je krajem lipnja započeta izgradnja nove obiteljske kuće. Završetak radova i predaja kuće za useljenje planirani su prije jesenskih kiša, pa se nadamo da će uskoro i useliti u svoj novi, topli dom”, govori nam fra Stipo, koji je tijekom rata bio u službi zamjenika ravnatelja HKO Kruh sv. Ante u Splitu te ravnatelj iste organizacije u Sarajevu od 1997. do 2000. godine.
Za kraj nam je župnik fra Zdravko iznova naglasio veliku ulogu koju franjevci imaju u ovome kraju. „Nazočni smo u događanjima u ovom dijelu grada. Bilo da je u pitanju ispovijedanje ili drugi vid pastoralne ispomoći u susjednim župama ovoga dekanata. Čvrsto smo povezani s drugim svećenicima ovoga kraja i blagodat je što možemo priskočiti u pomoć jedni drugima. To se posebno očituje unutar naše župe. Sva trojica sudjelujemo u pastoralu i vjernicima nudimo obilje duhovnosti kroz brojne zajednice. Želimo da se osjeti da smo franjevci, braća u duhu”, zaključuje fra Zdravko.
Budućnost ove mlade župe, slažu se fratri, svakako je svijetla. Vjeruju kako će broj župljana s vremenom rasti, a njihovim povećanjem rast će i broj nazočnih franjevaca na tomu prostoru. Duh dobrih ujaka iz domovine s drugu stranu rijeke Save osjetan je i živ u svako doba, a vjernici su im na tom daru zahvalni. Premda je pastoral ovoga mjesta već doživio procvat, dovršenjem građevinskih radova na samoj crkvi još će više duhovno oživjeti istok Grada Zagreba, napajajući se na izvorima duhovnosti Župe Gospe od Anđela u Sopnici.
Odaziv na dar života Unatoč sve popularnijem trendu odlaska mladih osoba i čitavih obitelji u razvijenije zemlje zapadne Europe, u Sopnici postoje i drukčiji primjeri. Za vrijeme središnjega euharistijskog slavlja u nedjelju, 24. rujna, u župnoj je crkvi kršten Petar, šesto dijete u obitelji Roberta i Ivane Vučković. Sakrament krštenja on je primio po rukama biskupijskoga vikara za pastoral mons. Marka Kovača, delegata nadbiskupa Bozanića. Tom prilikom on je ponovio vječiti poziv obiteljima da u današnje vrijeme budu otvorene životu. „Supružnici Vučković nisu se obazirali na trendove oko nas, niti podsmijeh okoline i teškoće koje ih mogu čekati na putu, nego su prihvatili izazov dobra, opredijelivši se tako za život i po šestome djetetu darovali dar hrvatskom narodu, najvrjednije bogatstvo i budućnost”, istaknuo je mons. Kovač. Na daru djeteta obitelji je čestitao i župnik fra Zdravko, istaknuvši dragocjenost dara djece u obitelji. |