Planina Velež spada u skupinu naših bezvodnih planina. Ono malo izvora koje ima javljaju se u njezinu podnožju, a nešto malih izvora ima i na sjevernoj strani planine, pa tako i kod maloga planinskog jezera poznatoga kao Veleško jezero koje se nalazi na nevesinjskoj strani Veleža, podno strmih stijena i sipara obraslih bukovom šumom.
Pozicija jezera
Veleško jezero spada u skupinu naših glacijalnih ili ledenjačkih jezera, što se može vidjeti pri posjetu pogledom na pozicioniranje jezera iz maloga cirka. Zapadno iznad jezera na dva kilometra vide se veoma strme i kamenite litice planine koje se penju do 1900 m, s kojih su se za zadnje glacijacije ledenjaci spuštali k Nevesinjskom polju. Inače, jezero se nalazi na 1041 m nadmorske visine. Stijene zapadno od jezera izrazito su bijele boje, a to su boje jedrih jurskih vapnenca. Također oko jezera nalazimo mnoštvo podzemnih krških oblika, manjih pećina i jama. Tla oko jezera su plitka, većinom crnice i crvenice te su prilično siromašna hranjivim tvarima, s nešto bujnijom vegetacijom koja se javlja na mjestima gdje su vapnenačke stijene raspucane. Tu je tlo dublje i vlaga se u tlu duže zadrži, kao i uz izvore i samu obalu jezera.
Jezero je smješteno na sjeveroistočnoj strani planine, a pruža se pravcem sjeveroistok – jugozapad. Jezeru se prilazi iz pravca sjeveroistoka, kada je za potrebe eksploatacije šume „Šipad” 60-ih godina izgradio cestu do jezera. Danas put obilazi jezero s dvije strane. Do jezera dolazimo kada skrenemo s puta Nevesinje – Zimlje, nedaleko od sela Hrušta i Lakat. Skretanje je na livadi i prilično je neugledno, a potom put ide okružen bukovom šumom do samoga jezera. Jezero je smješteno u velikoj kraškoj dolini, na njezinu najnižem dijelu. Ovo jezero dugo je oko 190 m, a široko oko 118 m, dok mu se dubina kreće do 3 m na najdubljem mjestu u sredini. Kada je puno, jezero zauzima površinu od 1,8 ha. Jezero se puni iz više malih izvora, a suvišak vode gubi se u ponoru na jugozapadnom dijelu jezera.
Klima oko jezera
Već je spomenuto da su šume oko jezera bukove jer u toj ekološkoj niši bukva dominira, ali se primiješano može naći poneka jela, tisa, javor i lipa. Inače cijela šumska vegetacija je ovdje uvjetovana klimatskim prilikama. Tako je u zoni jezera prosječna godišnja temperatura oko 8,5 °C, dok maksimumi idu i preko 30 °C, a minimumi i do –20 °C. Zbog toga je temperatura jezera ljeti ugodna za kupanje, dok se jezero zimi zamrzava i ostaje zamrznuto nekoliko mjeseci. U pogledu oborina u zoni jezera imamo preko 1700 mm, ali većina pada u zimskom razdoblju kada dominiraju krute padaline u vidu snijega. Padalinama jezero dobiva najveću količinu vode.
Zanimljiv je i floristički sastav koji imamo na livadama oko jezera jer livade cvjetaju tijekom cijele godine. U proljeće se javljaju proljetnice, od visibaba i kukurijeka te kaćuna do jaglaca. Ljeti su tu brojne ljekovite biljke, da bi se u jesen livade rascvjetale raznim vrstama brestine. Inače livade oko jezera lagano zarastaju kroz sukcesiju koju su nekada pod kontrolom držale krave i ovce kojih je sve manje u tom području. Kao glavni sukcesori javljaju se borovice, kao i neke vrste lišćarskoga grmlja. Uz samo jezero nalazimo i manji broj grmova vrbe čije je sjeme doletjelo iz obližnjega Nevesinjskog polja. Inače jugozapadni dio polja je nekada pošumljen, vjerojatno osamdesetih godina, a sađen je bor. Sama flora jezera je skromna, nešto malo hidrofilnih vrsta okružuje jezero uz neizbježni vodeni orašac, a u jezeru većinom dominiraju alge, kako zelene tako i smeđe uz rub jezera.
Jezero nema ribljega fonda, iako postoji redovito kretanje vodenih masa u jezeru. Ipak jezero to kompenzira na drugi način te je voda iznimno bogata beskičmenjacima i rijetkim školjkašima. Također oko jezera i nad samim jezerom može se primijetiti nekoliko vrsta vilinskih konjica.
Na planini i u njezinoj okolici živi više vrsta visoke divljači, među kojima dominiraju medvjed, lisica, vuk, čagalj, srndać, divlja svinja i u zadnje vrijeme vrlo rijetka divokoza. Ornitofauna jezera je skromna jer se samo ponekad na jezero spuštaju divlje patke, ali je zato ornitofauna okoline jezera bogata brojnim pticama pjevicama i sokolovkama te sovama.
Veleško jezero danas nije ugroženo jer na njega dolaze samo rijetki poznavatelji ove ljepote, ali i ti rijetki posjetitelji mogu svojim nesavjesnim ponašanjem ugroziti ovaj krhki ekosustav. Najčešći posjetitelji su šumari i lovci jer pored jezera postoji lovačka kuća. Pažnju bi trebali posvetiti okolišu objekata, ali se oni ipak većinom ne ponašaju po ekološkim principima.
