Jednorog, što li je to? To je izmišljeno biće, biće kao iz priče, ali su ga kroz mnogo stoljeća smatrali jednako stvarnim kao npr. vuka. To čudno biće strašilo je i privlačilo ljude i poticalo ih na stvaranje velikih djela umjetnosti i književnosti. Iznijet ću ovdje kako sam osobno, malo pomalo, proširivao svoje znanje o njemu.
Trag jednoroga u Svetom pismu
Na spomen jednoroga naišao sam najprije u Bibliji. Bilo je to u mojoj ranoj mladosti, kada sam 1931. godine stupio u novicijat. Bio sam tada dužan, kao i drugi novaci, svaki tjedan izmoliti na latinskom jeziku čitavu knjigu psalama. A u njoj, u psalmu 91, redak 11, (prema Vulgati), dolaze zagonetne riječi: „ Et exaltabitur sicut unicornis cornu meum“ = „I uzvisit će se rog moj poput jednorogovljeva“.
Običnom čitatelju ovdje treba napomenuti da je knjiga psalama bila napisana prije 2500 do 3000 godina i to na hebrejskom, drevnom židovskom jeziku. Već u III. stoljeću pr. Kr. velik broj židova nije razumio taj jezik, pa su im njihovi učenjaci preveli Sveto pismo na grčki, kojim se tada u Aleksandriji govorilo. No, zapadnim kršćanima sljedećih stoljeća i grčki je bio nepoznat pa je sv. Jeronim (oko 400. godine) preveo Sveto pismo na latinski.
I grčki su prevoditelji, a tako i sv. Jeronim, naišli, kako je već rečeno, u spomenutom psalmu na zagonetnu riječ re’em pa su je preveli grčkom riječju monokeros, a sv. Jeronim to je izrazio riječju unicornis (jednorog).
Ta je riječ čudna, jer jednorog jednostavno ne postoji. Netko će pomisliti da se mislilo na nosoroga, ali on ima mali rog na svom nosu, a ne na čelu, iznad očiju. Tako je ta riječ i za Grke i za Latine pa i za nas, ostala kroz duga stoljeća zagonetna. Tu poteškoću riješili su stručnjaci u novije vrijeme: zaključili su da spomenutu riječ valja prevesti riječju bivol ilibik. Stoga moderni prevoditelji prevode onu na početku navedenu rečenicu riječima: rog si mi digao k’o u bivola. (Usp. Biblija, izdanje Stvarnosti,Ps 92, r. 11, Zagreb 1968, str. 541). Rog ovdje označava snagu.
Da je taj ispravak bio proveden prije dva tisućljeća, zagonetke ne bi bilo pa ne bi trebalo o jednorogu ni govoriti. No, ona čudna izreka o jednorogu učinila je svoje: osim zla ona je proizvela, kako ćemo još vidjeti, i mnogo dobra.
Tragovi jednoroga u prirodoslovlju
Riječ jednorog ne pojavljuje se samo u Bibliji. Grčki liječnik Ktesija u IV. stoljeću pr. Kr. govori, uz ostalo, i o velikoj životinji iz Indije i naziva je tim imenom. Prema njemu, ona sliči divljemu magaretu. Drugi Grk, Megasten, stotinu godina nakon njega, spominje neku divlju životinju koju zove kartazoon (žestoka životinja). Za nju veli da sliči konju, a među obrvama da nosi rog; divlja je i osamljeno luta šumama. Iako je vrlo opasna, ljudi ju rado love jer joj je rog vrlo ljekovit i djeluje kao snažan protuotrov. Od njegova roga ljudi prave pehare. – Ovdje ispuštam da se jednorog spominje i u Kini, Asiriji, kod rimskih i islamskih pisaca.
Za kršćansko razdoblje kroz čitav srednji vijek pa i dalje nadasve je važna knjiga Fiziolog. Nju su često izdavali od 3. st. pa dalje u pedeset različitih izdanja. To je bio neke vrste priručnik prirodopisa. Uz opise poznatih životinja u toj se knjizi prikazuju i životinje iz mašte pa tako i jednorog.[1]
Prema ovim srednjovjekovnim opisima, jednorog je oblikom sličio malenom konju, veličine gotovo kao jelen. Ipak se razlikuje od konja jer ima jelenje noge i lavlji rep. Bijele je boje, a na čelu mu je izrastao lakat dug, šiljat i spiralno uvrnut, rog. Životinja je plaha i hitra i ujedno vrlo opasna za lovce. Unatoč tomu, ljudi su ga rado lovili: razlog je bio u tome što je uloviti jednoroga bilo veliko junaštvo, a osim toga njegov rog bio je izuzetno ljekovit. Trgovci su to znali iskoristiti pa su nekada prodavali samljevene kosti kao da potječu od jednoroga.
Ispitivanje R. R. Beera
Pred kojih četrdesetak godina posjetio je Nijemac R. R. Beer izložbu čuvenih tapiserija (golemih tkanih slika) s kraja XV. stoljeća. Ta zbirka zvana The Cloisters, predstavljala je lov na jednoroga, a na ovog posjetitelja ostavila je snažan dojam. Stvorio je tada odluku da ispita kako je ta priča o jednorogu nastala i kako se razvijala, te koje su umjetnine bile njome nadahnute. Tako je nakon rada od deset godina nastala knjiga Jednorog – Svijet bajke i stvarnost. München. Knjiga je imala 234 stranice i bila ilustrirana sa 162 slike. Kako je bila raskošno opremljena, uvrstili su je među najljepše knjige objavljene te godine.
Nažalost, nisam uspio doći do te knjige, ali sam našao opsežan prikaz njezina sadržaja uz nekoliko dragocjenih slika. (Peter Schraud: Vom Tier, das es nicht gibt. Das Phänomen Einhorn u časopisu Westermann, lipanj 1973, str. 74-83).
U tom prikazu zadivilo me je koliko je zanimanja ta čudna, nepostojeća životinja izazvala u zapadnom, kršćanskom svijetu i to ne samo u jednom stoljeću nego od IX. do XX. stoljeća. Ljudi su bili očarani pričom o utjecaju žene, a napose djevice, na jednoroga. On je inače bio gotovo nesavladiv, vrlo opasan i bijesno bi nasrtao na lovce, ali nije napadao žene, a osobito je bio blag prema djevicama: prema njima bi postao pitom, prišao bi im blizu i pustio da ga miluju. Tako bi on tada lako postajao plijenom lovaca.
Srednjovjekovni je čovjek bio sklon simbolima, slikovitim poređenjima i odatle bi lako krenuo i dalje i stvarao alegorije. Tako se nerijetko događalo i ovdje: djevica bi bila preokrenuta u Blaženu Djevicu Mariju, a jednorog bi postao slika Spasitelja, Krista. Začudno je da su se ti, inače pobožni ljudi upuštali u te igrarije, a nisu uviđali da to lako može postati nedostojnom igrom. Ipak se redovno ostajalo u granicama a njihovo doživljavanje bilo je iskreno i duboko.
Jednorog u likovnoj umjetnosti
Nas posebno zanimaju umjetnička djela povezana s jednorogom, jer njihova vrijednost ne ovisi o tome je li im predmet koji predočuju istinit ili izmišljen. Ovdje ćemo navesti nekoliko djela: tapiserije, slike i crteže, grafike. To su često djela vrhunskih umjetnika.
Ima mnogo tapiserijâ koje predočuju jednoroga. One nas oduševljavaju svojom veličinom (po desetak m2), sjajem svojih boja i neiscrpnim bogatstvom pojedinosti. Među njima se ističu one zvane „Vid“ i „Dodir“ iz muzeja u Clunyju, na kojima je jednorog sasvim pitom. Znatan je i niz od sedam tapiserija iz približno istog vremena, koje prikazuju hvatanje jednoroga, iz dvorca u Verteuilu, a danas u muzeju u New Yorku; ovdje su predočene pripreme za lov, trenuci iz borbe, a niz završava likom jednoroga već uhvaćenog i zatvorenog u ogradu. Likovi žena ističu se svojim dostojanstvenim držanjem: ono nadvisuje oholu samosvijest Francuskinja XVIII. stoljeća. Ovdje je čak i jednorog prikazan kao da ima ljudsku dušu.
Osim tapiserija ima i dosta slika rađenih na daski ili na platnu. Među njima je naljepša Giorgionova Alegorija čistoće, koja odiše izuzetnom produhovljenošću: i djevica i jednorog pokazuju međusobno razumijevanje i bliskost. – Na Leonardovu crtežu perom: Žena s jednorogom vidi se mlada žena koja kao da nešto prigovara jednorogu. – Na Dürerovoj grafici Otmica na jednorogu, iz 1516. godine sve je u žestokom pokretu jer je i predočeni prizor divlji; jednorog ovdje služi čovjekovoj neobuzdanoj strasti.
Tragovi jednoroga u književnosti
Bilo bi čudno kad jednorog ne bi bio prisutan i u književnosti. O tome svjedoče brojne pjesme (od srednjeg vijeka pa do XX. stoljeća), pripovijesti i romani. Bit će dovoljno spomenuti samo braću Grimm; njihov prilog pokazuje da je misao na jednoroga bila prisutna i u puku.
Od njih ovdje navodim priču o Hrabrom krojaču, onome koji je pobio sedam u jedan mah. Kralj je postavio Krojaču zadatak da svlada jednoroga na njegovu području želeći da ga time upropasti. No, Krojač je prihvatio nalog i izišao pred jednoroga. Zvijer je bila osupnuta tom neustrašivošću, no onda je u njoj uskipio bijes i ona je svom snagom jurnula da ga probode. Ali i Krojač je na to čekao pa je munjevitom kretnjom skočio ustranu pored debla pred kojim je stajao. Od silnog zaleta jednorog se svom snagom zabio u drvo. Bio je zarobljen jer više nije mogao izvući svoje ubojito oružje. Krojač mu odrubi strašni rog, sveže ga i odvede kralju. (Braća Grim: Sabrane priče, u četiri sveska, Beograd 1979. (I. svezak, str. 133).
[1] Srpsko izdanje (Beograd 1989.) donosi to djelo u izboru pa je tako jednorog ovdje izostavljen.
