Papa Ivan Pavao II. pozvao je 25. siječnja 1986. predstavnike svih religija svijeta da dođu u Asiz i zajedno s njime 27. listopada mole za mir u svijetu. Zašto je papa izabrao Asiz, rodni gradić sv. Franje Asiškog? Zato što je Asiz postao glasovit po sv. Franji Asiškom (1182 – 1226), koji je svoje rodno mjesto pretvorio u središte mira te bratstva i sestrinstva svih Božjih stvorenja. Sv. Franjo je za sve ljude diljem svijeta – osobito za kršćane i muslimane – postao simbol mira, pomirenja, bratstva i sestrinstva svih Božjih stvorenja, počevši od vode, zemlje i ognja, pa do brata Sunca. U srednjem vijeku kršćani su vodili križarske ratove protiv muslimana, sedam takvih ratova. U petoj križarskoj vojni s kršćanskim vojnicima bio je i sv. Franjo. Kad su križari opsjedali egipatski grad Damiettu 1219, sveti je Franjo na svoju ruku otišao na razgovor sa sultanom Malikom al Kamilom, s kojim se sprijateljio. Franji je bilo stalo do mira, i to njegovo miroljublje očituje se u njegovoj odluci da za vrijeme borbe (a ne za vrijeme primirja), bez ičije oružane zaštite ili pratnje, otiđe sultanu na razgovor, “nije se plašio prijeći neprijateljskoj vojsci” (Raoul Manselli, Sveti Franjo Asiški, Svjetlo riječi: Sarajevo 2011, str. 323), jer su za nj muslimani bili braća.
Sultan al Kamil dopušta sv. Franji da nesmetano propovijeda. Svetac je bio duboko pogođen besmislenim prolijevanjem ljudske krvi, pa je, po Tomi Čelanskom, oštro kritizirao kršćanske vitezove: “Braćo, razmislite, ne zatvaraju muslimani vaš put, nego vaš vlastiti đavao, vaša mržnja i vaša pohlepa za posjedovanjem.” Sveti je Franjo, naime, htio biti podložan svakom ljudskom i svakom drugom stvorenju. Susretao je ljude kao Božja stvorenja, što nazivamo bratstvom i sestrinstvom po stvorenosti, dakle, zastupao je bratstvo i sestrinstvo sviju Božjih stvorenja, svih bića u svemiru.
Sv. Franjo nam otvara oči
Zbog sv. Franje Ivan Pavao II. izabrao je Asiz kao mjesto molitve, jer je bio svjestan da su brojne razlike među religijama u prošlosti vodile u sukobe, a da nam sv. Franjo otvara oči za opće bratstvo i sestrinstvo. Papina je nakana bila da molitva za mir u Asizu nadiđe sve nacionalne granice i tako uključi vjernike svih religija današnjega svijeta, što znači da molitva za mir treba obuhvatiti cijelu zemaljsku kuglu. Asiz je tako postao duhovna prijestolnica svijeta.
Sveti Franjo svoj je pokret mira i obnove Crkve započeo u Asizu. Danas se duh Asiza, duh zajedničke molitve za mir proširio po cijelom svijetu, a tako je zahvatio i našu provinciju Bosnu Srebrenu
Nakon što su u Asizu predstavnici svjetskih religija s papom molili za mir u svijetu, svaki na svoj način, Ivan Pavao II. izrekao je svoje zaključne misli. Istaknuo je da će ih hodočašće u Asiz naučiti da budu svjesni zajedničkog podrijetla i zajedničke sudbine cijelog čovječanstva. Ili ćemo hoditi zajedno u miru i skladu, ili ćemo zajedno propasti. Čovječanstvo je pozvano da krene na zajednički put, a to znači da postane svjesno da smo mi ljudi, premda pripadamo različitim religijama, braća i sestre te da smo pozvani da jedni druge prihvaćamo s ljubavlju. To je put braće i sestara prema zajedničkom transcendentnom cilju.
Sveti je Franjo svoj pokret mira i obnove Crkve započeo u Asizu. Danas se duh Asiza, duh zajedničke molitve za mir proširio po cijelom svijetu, a tako je zahvatio i našu provinciju Bosnu Srebrenu. Franjevci, naime, Bosne Srebrene organiziraju svake godine u crkvi sv. Ante na Bistriku u Sarajevu zajedničku molitvu za mir sa svim predstavnicima religija u Bosni i Hercegovini.
Deset načela za vjerski dijalog
U svojoj knjizi Franjo, buntovnik i svetac (Herder: Freiburg-Basel-Wien, 2010, str. 202) Niklaus Kuster, švicarski kapucin, piše kako je sveti Franjo bio buntovnik (jer je odlučno slijedio svoje ideale, napustio dotadašnje konvencije i osnovao pokret koji će mijenjati svijet) i svetac, jer iskreno slijedi Isusove stope, tj. nasljeduje Isusa Krista, okreće se stvorenjima i njihovu Stvoritelju te tako nalazi dublji smisao života. Kuster tvrdi da je Franjo, nakon svog hrabrog odlaska sultanu al Kamilu, u svom Pismu svim ljudima na zemlji zahtijevao da svi uče iz svakodnevne molitvene prakse muslimana. Franjevački put međureligijskog dijaloga nadovezuje se upravo na primjer Asiškog Siromaška. Slijedeći formu Dekaloga, Kuster iz Franjina susreta sa sultanom izvodi deset načela za dijalog među religijama.
1. Dijalog proizlazi iz molitve, jer svaki uspjeli dijalog nije samo ljudsko djelo, nego i Božji dar. Franjo je prije odlaska sultanu molio za snagu i povjerenje u putovanje na koje se odvažio. Sultan moli Franju da se Franjo za nj moli Bogu i da ga tako prosvijetli u njegovoj vjeri. Različita ispovijedanja vjere imaju, dakle, povjerenje u svoju vlastitu molitvu i u molitvu svog dijaloškog partnera.
2. Susret sa sultanom inicira Franjo. On se pod nepovoljnim okolnostima pouzdaje u dobru volju protivne strane i unatoč svim odvraćanjima sa svoje strane odlazi na put. Njegova hrabrost i sultanova otvorenost omogućuju uspjeh susreta na koji su se odvažili.
3. Franjo vidi eskalaciju religijskoga rata u Damietti i ustrajno traži mir. Najprije svoju stranu nastoji odvratiti od nasilja. Kad je ismijan i neshvaćen na svojoj strani, pouzdaje se u veću razumnost protivničke strane. Nenasilno i praznih ruku približava se bojnoj liniji muslimana, dopušta da ga uhvate i odvedu kao zarobljenika. Njegov unutarnji mir i njegova nada u nenasilje nadvladavaju protivničke predrasude i omogućuju dijalog između tobožnjih neprijatelja.
4. Franjo doživljava da se njegov partner u razgovoru trudi oko istinite vjere i otkriva da je Božja ljubav prisutna i izvan njegove vlastite religijske zajednice. Povjerenje da je njegov partner povezan s Bogom uspostavlja mostove i sklapa prijateljstva iznad vjerskih granica.
5. Tko hoće i čini dobro drugima, povezuje se s njima po djelima koja su jača od riječi. Franjevci (Minores, Manji) uklapaju se u ljudske poretke drugih kultura, ali sebe razumijevaju kao braću i sestre svakoga stvorenja (1 Pet 2,13) i traže “da služe svakom čovjeku” (Nepotvrđeno pravilo, 16).
6. U dijalogu se susreću partneri koji se nastoje sporazumjeti. Uspjeli susreti duguju se ne samo mjestu, podjeli uloga i izboru riječi, nego i bitno jasnom profilu partnera u razgovoru. Franjo zahtijeva da se njegova braća ponašaju iskreno kao kršćani i da to priznaju (Nepotvrđeno pravilo, 16).
7. Susret i dijalog nalaze drugu osnovu onda kad kršćani žive među muslimanima. Franjo ohrabruje svoju braću da žive u istim životnim uvjetima u kojima žive muslimani i da im služe, te da živeći zajedno budu senzibilni za to jesu li i kada su vjerski razgovori dobri.
8. Franjo razlikuje dva oblika navješćivanja vjere: vlastitim životom i djelovanjem te riječima. Prednost daje životu i djelovanju. Tek kad braća upoznaju drugu kulturu i religiju, i samo onda kad jasno osjete da se to Bogu sviđa, neka navijeste evanđelje.
9. Franjo ne djeluje kao individualist. Na put sultanu prati ga brat Iluminat. Franjevačko pravilo šalje također braću po dvojicu ili u malim grupama, kako to već piše u Evanđelju, da šire mir i evanđelje u svijetu. Njihovo ponašanje u vlastitom okruženju treba osnažiti ono što oni navješćuju.
10. S povjerenjem u sultanovu otvorenost veslao je Franjo preko Nila. On se pokazuje otvorenim jer otkriva istinitu Božju ljubav u drugoj religiji. Impresioniran je svakodnevnom molitvom muslimana i to mu je dalo poticaj za svakodnevni život svoje religijske zajednice. To zapravo znači kako je za dijalog potrebno čuti i slušati druge te učiti jedni od drugih.
Franjo Asiški začeo je pokret mira u Porcijunkuli u Asizu. Rekao je exivi de saeculo, izašao sam iz svijeta nasilja, i time ponudio svijet mira kao alternativu svijetu nasilja. Ivan Pavao II. s predstavnicima svjetskih religija također je krenuo iz Porcijunkule na zajedničku molitvu za mir. A današnji papa Franjo u svojoj enciklici Hvaljen budi od 24. svibnja 2015. proglašava sv. Franju pretečom integralne ekologije.
