Zakonik kanonskog prava iz 1917. zahtijevao je da žene pokrivaju glavu u crkvi. Međutim, praksa je nestala u krajem 60-ih godina 20. stoljeća, znatno prije objave novog Zakonika kanonskog prava 1983. unutar kojeg ovaj zahtjev više ne postoji.
U Americi su norma bili šeširi više negoli velovi. To pokazuju fotografije iz razdoblja 1890.-1960. Velovi su se nakratko pojavili ranih 60-ih, a popularizirala ih je prva dama, Jacqueline Kennedy. Međutim, trend nije dugo trajao i do kasnih 60-ih je iščezao, a žene od tog vremena općenito nisu nosile pokrivala za glavu.
Uobičajena praksa da žene pokrivaju glavu seže još iz biblijskih vremena. Sveti Pavao piše: „Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov. 2 Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predajâ kako vam predadoh. 3 Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog. 4 Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave, sramoti glavu svoju. 5 Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava, sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. 6 Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije. 7 A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa. 8 Jer nije muž od žene, nego žena od muža. 9 I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža. 10 Zato žena treba da ima ‘vlast’ na glavi poradi anđela. 11 Ipak, u Gospodinu – ni žena bez muža, ni muž bez žene! 12 Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga. 13 Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli? 14 Ne uči li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu? 15 A ženi je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa. 16 Ako je kome do prepirke, takva običaja mi nemamo, a ni Crkve Božje.” (1 Kor 11,2-16).
Razmišljanje sv. Pavla je složeno. S jedne strane, veo označava da je žena pod vlašću muškarca, bilo da je njezin otac ili njezin muž. Ali sveti Pavao također ukazuje na to da je ženina kosa njezina slava i da u prisutnosti Gospodinovoj ona treba prekriti svoju slavu. Muškarci su pokrivalima za glavu često označavali svoj status, pa se od njih očekivalo da skriju tu vrstu slave pred Bogom. Referenca na anđele može biti referenca na svećenstvo, pa se stoga od žena očekuje da budu skromne pred njima u svetoj liturgiji.
Općenito, žene koje danas nose veo ne vode se svim prethodno navedenim motivima. Dapače, za njih je veo nešto posebno i pomaže im da se sjećaju svetosti liturgije. Velovi također govore o tradiciji, a mnogi mladi ljudi danas ponovno otkrivaju tradiciju, pronalazeći u njoj ljepotu i utjehu u često burnom i ružnom svijetu. Neke žene također navode da im veo pomaže u molitvi budući da im veo blokira dio perifernog vida i pomaže im da ostanu usredotočene.
Neki tvrde da bi Crkva trebala zahtijevati da žene pokrivaju glavu, pozivajući se na opomene sv. Pavla dok drugi kažu da sv. Pavao, iako preferira i upućuje na praksu nošenja vela, govori o njoj kao o običaju u crkvama, a ne o obvezujućoj normi. U svakom slučaju, crkveni zakon trenutno ne zahtijeva od žena da se pridržavaju te prakse, iako tu praksa mnogi smatraju lijepom i potiču je.
