Čim progovori, malo dijete odraslima počinje postavljati pitanja. Prva faza djetetova otkrivanja svijeta obilježena je pitanjem: Što je to? Kada malo poraste i razvije svoju sposobnost razumijevanja, dijete prelazi na drugo kudikamo ozbiljnije pitanje: Zašto? Odrasli koji su dužni dati odgovore često će se i sami naći u neprilici jer na djetetova pitanja nimalo nije lako odgovoriti. Ne možete mu naime na njegovo zašto servirati suhoparne znanstvene odgovore, ali ga ne možete ni ignorirati. Odgovoriti jednostavno morate, ali kako? I tada odrasli pribjegavaju možda najljepšem načinu odgovaranja – pričanju priča – i svi budu zadovoljni.
U djetinjstvu naše zapadnoeuropske civilizacije njezina djeca su također postavljala ovakva pitanja, a ona im je, kao i svaka brižna mati, pričama tumačila njihov svijet i pomagala im da se u njemu snađu. Evo samo nekoliko takvih pitanja i odgovora na njih.
Pitanje prvo: Zašto pauk plete mrežu? Odgovor prvi: Bijaše u gradu Kolofonu jedan bojadisar imenom Idmon koji je imao kćer koja se zvala Arahna. Ona je bila tako nadarena i vješta tkalja da su ljudi dolazili izdaleka kako bi je gledali u njezinu umijeću. Kolala je priča kako ju je tom umijeću naučila sama božica Atena. No slava i ljudske pohvale udarile su Arahni u glavu tako da je nerijetko prezrivo znala govoriti kako njoj u umijeću tkanja ni sama Atena nije ravna. Arahnino hvalisanje ubrzo dopre i do božice, koja odmah, prerušena u pogrbljenu staricu, dođe Arahni da bi se uvjerila u njezinu vještinu tkanja. Božica se u početku divila njezinu radu, ali ju je i ozbiljno upozorila da zbog toga ne bude umišljena i ohola. Kako zanesena djevojka nije prihvaćala staričinu kritiku, Atena odbaci svoju krinku i kaže djevojci kako će se sada u tkanju morati natjecati sa samom božicom. Arahna, iako uplašena, nije imala izbora i morala je prihvatiti izazov. Natjecanje je počelo. Obje su vješto tkale a ispod njihovih prstiju izlazila je tkanina od koje je prisutnima zastajao dah. Atena je istkala prizore koji su prikazivali kako ljudi moraju poštivati bogove, a Arahna je načinila prikaze Zeusovih ljubavnih avantura. Iako Atena nije mogla pronaći nijednu grešku u Arahninu tkanju, silno se razbjesni na njezinu temu te joj rastrga tkanje. Od žalosti Arahna se objesi, ali Ateni to nije bilo dovoljno. Od sada pa dovijeka ti i tvoji potomci neprestano ćete tkati i ni za što drugo nećete znati bile su Atenine riječi na koje se Arahna počne smanjivati do veličine zrna graška a njezini vitki prsti pretvore se u osam tankih nožica. Arahna se pretvori u pauka. Stoga po božičinoj zapovijedi pauci do dana današnjega vise i tkaju svoje mreže.
Pitanje drugo: Zašto se suncokret okreće za Suncem? Odgovor drugi: Titan Okean, bog beskrajnih voda, sa svojom ženom Tetijom imao je 3.000 kćeri (okeanida) i isto toliko sinova. Dakako, njegovi sinovi i kćeri bile su sve rijeke i potoci koji teku širom zemlje. Jedna od kćeri bila je i Klitija, mlada djevojka koja se silno zaljubila u boga Sunca, Helija. Međutim Helije je na nju prestao obraćati pozornost jer se zaljubio u Leukoteju, kćer perskoga kralja Orhama. Doživljavajući Leukoteju svojom suparnicom, Klitija je optuži pred njezinim ocem zbog ljubavne avanture s bogom Helijem. Razbješnjen takvim neprimjerenim ponašanjem, Orham svoju kćer za kaznu dadne živu zakopati u pijesak. Bog Helije svojim zrakama razgrne pijesak i izvuče Leukoteju, ali ona je već bila mrtva. Žalostan i bijesan, Helije ju pretvori u biljku od koje se dobiva mirisni tamjan kako bi se i nakon smrti barem u obliku mirisna dima mogla uzdizati k njemu. Klitiju je, dakako, još više zamrzio te na nju uopće više nije obraćao pozornost. Od silne žalosti Klitija je devet dana i devet noći bez hrane i pića nepomično stajala na goloj zemlji gledajući i dozivajući svoga dragoga. Na koncu se pretvorila u biljku s dlakavom stabljikom i velikom glavom: postala je naime suncokret osuđen na vječno okretanje za svojom nedostižnom ljubavi – Suncem.
Pitanje treće: Zašto se smjenjuju godišnja doba? Odgovor treći: Vrhovni grčki bog Zeus i božica usjeva i poljodjelstva Demetra imali su kćer koja se zvala Perzefona. Djevojka je bila vesela i mila, živjela je u društvu nimfa i zabavljala se djevojačkim zabavama. Sve do jednom. Toga kobnoga dana Perzefona je berući cvijeće ubrala narcis, cvijet smrti. Istoga trena pred njom se otvorila zemlja, a iz nje je izronio sam bog podzemlja, Had. Zgrabio je Perzefonu i odvukao je pod zemlju. Njezina majka Demetra, čuvši njezin krik, odmah je dotrčala, ali djevojci nije bilo ni traga. Danima je Demetra lutala tražeći kćer, no uzalud. Na koncu je bog Sunca, Helije, koji sve vidi, Demetri javio što joj se dogodilo s kćeri. Žalosna majka pomoć je zatražila od samoga Zeusa prekoravajući ga da Had to nije mogao učiniti bez njegova znanja. Ta on je ipak vrhovni bog. Našavši se u neprilici, Zeus odmah pošalje glasnika Hermesa u podzemni svijet s porukom Hadu da mora vratiti Perzefonu. No već je bilo kasno. Had je Perzefonu oženio i dao joj da pojede zrno šipka, a prema zakonima podzemlja onaj tko nešto u hadu pojede ne može se više vratiti u svijet živih. Taj zakon ni Zeus nije smio prekršiti. Nakon dugih pregovora došlo se do kompromisna rješenja. Zeus i Demetra su pristali da Perzefona trećinu godine živi s Hadom u podzemlju, a Had je dopustio da ostalo vrijeme godine provede u gornjem svijetu sa svojom majkom. Kako je tada dogovoreno, tako je do danas ostalo. Perzefona naime u proljeće dolazi na zemlju, a Demetra, radosna zbog njezina povratka, kao božica usjeva daje raslinju snagu plodnosti pa je cijela priroda pozdravlja zelenilom i cvijećem. Kada se pak Perzefona potkraj jeseni vraća u podzemlje, cijela priroda zamire i zaodijeva se žalobnom odjećom – zimskim mrtvilom i snijegom.
Pitanje četvrto: Zašto se naš kontinent zove Europa? Odgovor četvrti: Sidonski kralj Agenor i žena mu Telefasa imali su pet sinova i jednu poput božice lijepu kćer koja se zvala Europa. Jedne noći Europa je usnula čudan san koji joj se uskoro i ostvario. Sanjala je naime da se za nju bore dvije žene. Jedna je predstavljala njezinu domovinu Aziju, a druga je bila zemlja preko mora koja još nije imala imena. Bezimena žena je pobijedila i Europa je morala otići k njoj. Uznemirena zbog sna, da bi se opustila, Europa je otišla šetati svojim omiljenim livadama. Dok je šetala i brala cvijeće, pred njom se pojavi zlatni bik s blistavim rogovima. Europi se umilni bik svidio te ga je stala milovati i kititi cvijećem. U zanosu mu se popela na leđa, a bik je to iskoristio, potrčao, skočio u more i zaplivao. Užasnuta Europa nije mogla vjerovati svojim očima: pred bikom su izronila morska kola s bogom Posejdonom i otvorila mu put među valovima. Uskoro ju je donio na kopno. Bio je to otok Kreta. Tek tada je Europa shvatila da je njezin otmičar zapravo bog Zeus koji se u nju zaljubio i pretvorio u zlatnog bika kako bi joj se mogao približiti bez straha da će to opaziti njegova ljubomorna žena Hera. Na Kreti je Europa Zeusu rodila tri sina: Minosa, koji je kasnije postao knososki kralj; Sarpedona, koji je postao kralj u Likiji i Radamanta, koji se proslavio svojom mudrošću i pravednošću, a nakon smrti zajedno s bratom Minosom i polubratom Eakom postao sucem umrlima u podzemnome svijetu. Kad se morao vratiti svojoj zakonitoj ženi Heri, Zeus je Europu dobro zbrinuo udavši je za kretskoga kralja Asteriona. Osim toga pobrinuo se da njezino ime ne padne u zaborav dodijelivši ga kontinentu koji je dotada bio bezimen.
Etimološki gledano ime Europa sastavljeno je od dva dijela: grč. eurýs – širok i ops – oko. Ime Europa bi prema tome značilo ona koja ima široko, veliko oko. Povežemo li ovo tumačenje s gornjom pričom, Europu možemo shvatiti kao kravu s krupnim očima, tj. kao družicu Zeusa preobličenog u bika. Metaforički je pak možemo razumjeti kao onu koja je otvorena uma, široka pogleda. Koliko duh današnje Europe odgovara etimološkom značenju njezina imena, pitanje je koje ostaje otvorenim.