Kao stvarnost koja je u sebi destruktivna i agresivna, zlo se ne može pojaviti bez mimikrije. Mimikrijom produžava svoju egzistenciju dok ne postigne željeni cilj. Zlo skriva svoju agresivnost i destruktivnost iza mnogovrsnih maski. Zbog mnoštva njegovih maski mi vidimo i osjećamo zlo u različitim pojavama. U pojavnom smislu ono nema konstanti. Budući da zlo stalno mijenjanja maske, teško možemo uočiti pravo lice zla jer ga mi, obično, ne vidimo sve do trenutka dok nas ono ne uvuče u svoje kolo, kada uglavnom sve maske padaju, ali tada najčešće biva prekasno.

Mimikrija je sredstvo kojim se zlo služi za ostvarivanje svojih zlih ciljeva, a konačni cilj zla je uništenje, razaranje, konfuzija, nered, nedorečenost i poluistina. Zlu je nužna mimikrija jer bi bez nje bilo golo, samo bi sebe prokazalo i već se tako dovelo u situaciju da bude neprihvatljivo i neprihvaćeno. Kad bismo, ukoliko je to moguće, vidjeli zlo u njegovoj esenciji, učinili bismo sve moguće, ako ne zbog sebe, onda zbog budućih naraštaja, da ga jednom zauvijek uništimo. No mimikrija mu produljuje život i misiju. Mimikrijom se ono štiti. Bez mimikrije zlo je nakaza koje se svatko užasava već na prvu pomisao ili na prvi pogled i dodir. Zlo se u svojoj inicijalnoj fazi najčešće skriva iza pozitivnih atributa, iza dobroga, lijepog, poštenog, istinitog, transparentnog, otvorenog, iza pozitivne promjene koju nudi itd. Skriva se iza nečega privlačnoga, dopadljivog i zavodljivoga. U toj svojoj mimikriji nudi nam nešto što, čini nam se, da nam baš nedostaje, da bi baš moglo unaprijediti naš život i učiniti ga kvalitetnijim. To je razlog zašto najčešće popustimo pred zlom skrivenim iza (lažne) dobrote, poniznosti, naivnosti i nevještosti. Dakako da tomu treba pridodati i našu umanjenu sposobnost prepoznavanja zla koje se vješto služi mimikrijom.

Agresivnost i destruktivnost zla, upravo zbog prikrivenosti, ostaju nam pri prvom susretu s njim uvijek skriveni i pozadinski. Ne uočavamo ih odmah tako lako. Nemoguće ih je odmah razaznati. Zlo je zavodljivo, ali zavodljivo upravo zato što se krije iza nevještosti, naivnosti, iza lažne brige da nam bude dobro i iza koristoljubne empatije. Mi postajemo svjesni zla tek naknadno. Tek poslije vidimo njegovu konkretizaciju i razarajuću ulogu. Do tada u njemu uvijek vidimo nešto drugo. U njemu, zbog mimikrije, vidimo uvijek neko možda, dakle, nešto što u nama stvara rascjep, nesigurnost i nejasnoću. Tek kad nam se zlo približi počinje se razotkrivati: tada s njega pada plašt mimikrije koji nas je privukao i posredstvom kojega nam se približilo. Tek naknadno, ponekad je to i prekasno, vidimo zlo u njegovoj realnosti, ogoljenosti i konkretnosti. Do tada nam se prikazivalo nečim privlačnim, činilo nam se kako nas razumije, kako shvaća našu situaciju, kako je puno sućuti i kako nam jednostavno pokušava pomoći poboljšati našu situaciju. Zlo ima bezbroj maski. Stoga ga je teško prepoznati, ali nije nemoguće.

Budući da je u svojoj biti destruktivno, zlo je posljedično i agresivno. Zbog odbojnosti agresije ono i ne pristupa čovjeku bez prikrivenosti. Najveću prikrivenost zlo pokazuje kad se uspijeva stopiti s okolinom ili s ambijentom, te ga ne opažamo i počinjemo ga smatrati bliskim i pripadajućim ambijentu u kojemu živimo. U toj svojoj prikrivenosti pomoću koje se stapa s okolinom zlo se počinje ukorjenjivati u naš ambijent. Ono nije nikada pasivno. Dozira svoje djelovanje. U temelju njegova djelovanja je manipulacija, optuživanje drugih, konspirativnost i zamjena teza. Zlo poopćuje konkretno, sve generalizira, traži krivca u drugome, jer ne može u sebi – time bi prestalo biti zlo, a to bi bilo protivno naravi samoga zla.

Mimikrija zla nije slučajna niti spontana, nego strateška i planirana. Ono prilagođava svoj izgled, stavove, nastojanja i uvjerenja sredini u kojoj se nalazi kako bi što duže ostalo prikriveno i povećalo mogućnost opstanka te izvršilo svoju konačnu misiju. Zlo se, bolje nego dobro, prilagođava društvenim prilikama, sredini i okolnostima, dakako, jer ima samo jedan cilj, a to je da ostvari ono najdublje u svojoj biti: destrukciju i nasilje, nered i konfuziju, propast i kraj. Upravo po ovim i drugim elementima možemo prepoznati potiho i skriveno djelovanje zla koje se stopilo s našim ambijentom i koje se služi ljudima i događajima kako bi ostvarilo svoje ciljeve.

Zlo bježi od Istine, od Isusa Krista, jer ga Istina lišava mimikrije, razotkriva ga. Zbog toga demoni negoduju u susretu s Isusom: došao si nas uništiti (usp. Mk 1,24). Da, kad je razotkriveno, zlo se udaljuje do druge prilike jer je razotkrivanjem minimalizirana moć njegove manipulacije. Zbog toga zlo treba uvijek biti prokazano. To je i Isus činio oslobađajući tako svijet od Zloga.

Objava Zlo i mimikrija pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.