Svoju božićnu čestitku pred prisutnom publikom pročitao je provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Događaj je glazbeno animirao fra Mirko Majdandžić sa svojim mladim tamburašima iz župe Brestovsko.

Unatoč velikoj hladnoći sve je prisutne grijala posebna božićna atmosfera i toplina susreta franjevaca s ljudima, a sve je podsjećalo na prve žive jaslice koje je 1223. uprizorio sv. Franjo Asiški u mjestu Greccio u Italiji. Osim tople atmosfere sve je grijala franjevačka gostoprimljivost koji su prisutne, a bilo ih je oko 200, počastili kuhanim vinom i čajem, te ćevapima i kobasicama.

Objava Žive jaslice na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Poučeni primjerom sv. Franje Asiškog, koji je prije 800. godina postavio prve žive jaslice župa Rama-Šćit za mnogobrojne gledatelje uprizorila je žive jaslice.

Žive jaslice obogaćene su molitvom i božićnim pjesmama, a nakon izvedbe svi su imali priliku fotografirati se u malenoj štalici.

Gvardijan fra Andrija Jozić zahvalio nazočnima na dolasku a druženje okupljenih nastavljeno je u samostanskoj suvenirnici uz čaj, kuhano vino i kolače.

BOŽIĆNA ČESTITKA 2023.

Braćo i sestre, ove godine po cijelom kršćanskom svijetu slavi se 800. obljetnica kako je sv. Franjo 1223. u talijanskom mjestu Greccio uprizorio događaj Isusova rođenja, prve žive božićne jaslice.

Povodom te 800. obljetnice papa Franjo je franjevačkim crkvama dao dragocjenu povlasticu: da u razdoblju od 8. prosinca 2023. godine do 2. veljače 2024. godine svi koji dođu u franjevačke crkve svuda po svijetu  i zastanu u molitvi i meditaciji pred otajstvom jaslica mogu dobiti potpuni oprost pod uobičajenim uvjetima.

Evo i mi smo se ovdje  u Rami okupili  na ovom svetom mjestu da osjetimo i dobijemo dar čežnje za Bogom, za mirom, dobrotom, za svojom često odbjeglom dušom…

Te daleke 1223. sv. Franjo je poželio doživjeti Božju  blizinu, potpunu prisutnost  Boga u malenom djetetu Isusu. Taj čovjek toliko je  bio duboko ganut gestom Božje ljubavi prema stvorenjima Isusovim rođenjem u naše  skromne ljudske životu nesklone uvjete, da je taj događaj držao ravnim čudesnom otajstvu stvaranja života i svijeta.

Davno prije modernih mislilaca Franjo je pred jaslicama postavljao  uvijek goruće pitanje: Tko si  ti, Bože moj, a tko sam ja ?

Iz njegova bratstva sa svim stvorenjima vidi se da je Franjo pitanja tko sam ja  odgovarao iz susreta s Bogom. Govorio je: čovjek je samo ono što je pred Bogom, ništa manje  i ništa više. Otajstveno, čudesno i lijepo… Čovjek je ponajprije biće Božje ljubavi  i slobode.

A pitanje: tko si ti Bože moj? Franjo je svjedočio da je Isus, rođen u Betlehemu unio u povijest svijeta novo poimanje  i doživljaj Boga. Iako nas uvijek sustižu i usporavaju misli na Boga u slici misterija  pred kojim drhtimo ili smo paralizirani, Franju je  Isus u jaslicama dodirnuo prstom Božje nježnosti, koja nam daruje  novi odgovor na pitanje. Tko si ti, Bože moj ?

Franjina sigurnost da je našao Boga počiva na povjerenju da je najprije Bog našao nas da bismo ga uopće mogli tražiti.  Nečuvano, Boga u Isusu možemo dodirnuti. Jer sveti pisci kažu u poslanici Hebrejima:  Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.

Uz bratske božićne čestitke molim da i nas poput Franje Isus dodirne prstom Božje nježnosti  i širine. U to ime na kraju darujem nam svima jednu pjesmu našeg poznatog fratra fra Bonaventure Dude, koji tako umilno dijeli sa Isusom svoj strah: hoće li i njega grešna Bog do kraja ljubiti ? To je uostalom pitanje, čežnja, strah i nada sviju nas.

Neka sa kao i u pjesmi svi naši strahovi i uskoće preokrenu u radost zbog širine Božjeg srca, jer  ono je šire i od raja.

Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al’ sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
A ja na niskom stojim!
Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se, suhi k’o prutić,
Usko je moje rame.
Nikomu neću praviti sjene
Bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
Ako to ti je milo.
Ako Ti nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kog Tvojeg znanca.
Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda!
Pa kada uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al’ ništa zato…
Srce je Tvoje veće…

Neka nas sve ohrabri širina Božjeg srca, koje nam daruje sebe u božićnom djetetu Isusu.
Čestit Božić, žele vam vaš fratri

(rama-prozor-info)

Objava Žive jaslice na Šćitu pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Ovom prigodom prisutnima se prvo obratio gvardijan Franjevačkog samostana sv. Pavla u Sarajevu fra Vili Radman istaknuvši kako je Božić blagdan blizine te da u vrijeme Božića: „iznova doživljavamo važnost susreta kako s drugim ljudima tako i s Bogom koji se na jedinstven način u Isusu iz Nazareta susreo s čovjekom.” Također je pojasnio kako je, svojim živim jaslicama sv. Franjo htio učiniti da svi ljudi postanu jedno veliko srce koje osjeća Božju blizinu i shvaća njegovu ljubav prema čovjeku te je svim prisutnima zaželio da u Božićnoj priči koja je za njih tu večer pripremljena, dožive trenutke ljudske i Božje blizine.

Posjetiteljima se potom obratio i nadbiskup vrhbosanski mons. dr. Tomo Vukšić koji je kroz svoj govor prisutnima zaželio sretan i blagoslovljen Božić i Novu godinu, a potom je svoju božićnu i novogodišnju čestitku svim gostima uputio i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. „Božić je u svom najizvornijem smislu blagdan ljubavi, blagdan novih međuljudskih odnosa, blagdan ljudske solidarnosti i uzajamnosti. Božić nas poziva da jedni druge podupiremo – u svojoj obitelji, susjedstvu, u državi, u Crkvi… Slava Bogu i mir ljudima: to je životni program svakog kršćanina, ali i svakog čovjeka bez obzira na vjeru i naciju. Ljudi koji su s Bogom u skladu bit će najveći graditelji mira i obrnuto: oni koji su najveći mirotvorci i dobročinitelji, najviše proslavljuju Boga. Isusovo je evanđelje, dakle, program sveopćeg napretka i blagostanja – duhovnog i tjelesnog, svakog čovjeka i čitavog svijeta.”- zaključio je Provincijal i zaželio da nam novorođeni Krist svima donese toliko potrebni mir.

Program je moderirao meštar bogoslova fra Danijel Nikolić, a jaslice su oživili članovi FRAME koji su dočarali svečani trenutak Isusova rođenja s Marijom, Josipom i pastirima u štalici, okruženi životinjama i uz prisustvo sveta tri kralja.

Večer je nastavljena koncertom hora i orkestra sa solistima koji su, pod ravnanjem dirigentice Jasenke Ostojić,  izveli tradicionalne božićne pjesme i melodije kojima su sve prisutne, glazbom i naracijom poveli na putovanje kroz evanđelja kojima se opisuje rođenje Isusa Krista. Cilj ove božićne priče na Franjevačkoj teologiji bio je podsjetiti ljude na pravo značenje Božića – ljubav, mir i zajedništvo. Žive jaslice su posjetitelje podsjetile na važnost bliskosti, obitelji i darivanja, dok je božićni koncert ovoj priči donio prekrasnu glazbenu dimenziju koja nije stavila točku na kraj ove priče, već je postala njen nastavak i svečana uvertira u blagdanske dane koji slijede.

Objava Božićna priča na Franjevačkoj teologiji pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Događaj u Grecciu na Božić 1223. godine plod je prije svega Franjine duhovnosti. Otajstva Božjega utjelovljenja i Muke Gospodnje, u kojima su se na izvanredan način očitovali milosrđe i ljubav Božja prema čovjeku, nadahnjivala su cijeli Franjin život. Žarko je želio da otajstvo Utjelovljenja barem donekle dočara sebi, svojoj braći i drugim ljudima. Zato je pored naselja Greccio odabrao jednu špilju sličnu onoj u Betlehemu. A iznad svega želio je da se upravo na tom mjestu i u takvom ambijentu slavi sveta euharistija jer je uvijek doživljavao svetu euharistiju kao božanski nastavak otajstva Utjelovljenja.

Nakon iskustva boravka u Svetoj Zemlji i Betlehemu, Franjo je želio proslaviti Božić na jedan nov način kakav dotad nije zabilježen na svijetu. Bio je prosinac 1223. Franjo se vraćao iz Rima gdje mu je nekoliko dana prije papa Honorije III. potvrdio Pravilo. Zaustavio se u Grecciu, malom mjestu u Rietinskoj dolini. U tom mjestu imao je prijatelja i dobročinitelja Ivana Velitu, koji je već prije njemu i njegovoj braći darovao stjenovit i šumovit brežuljak iznad toga mjesta. Njega je Franjo zamolio za pomoć da pripravi taj poseban događaj u kojem bi obnovio uspomenu na rođenje Djeteta u Betlehemu.

Franjin životopisac Toma Čelanski najljepše je opisao taj događaj (1Čel 85-86). Zanimljivo je primijetiti koliku je istinsku i duboku radost zbog ovoga događaja doživio sam Franjo, ali i svi ljudi oko njega. Zanimljivi su još neki detalji. To nisu bile obične žive jaslice slične onima koje mi danas priređujemo na trgovima i ispred crkvi radi božićnoga ugođaja. To je bila božićna misa polnoćka, misa koju je Franjo htio slaviti u onom istom ambijentu kakav je bio u trenutku samoga Utjelovljenja u Betlehemu. Taj ambijent čine: špilja izvan grada, životinje, jaslice, slama, obični ljudi i pastiri.

Svojim živim jaslicama Franjo je učinio da su svi prisutni ljudi postali jedno veliko srce koje sada osjeća Božju blizinu i shvaća njegovu ljubav prema čovjeku. Franjo je kao đakon na toj misi pjevao evanđelje, a nakon toga ushićeno je propovijedao o rođenju siromašnoga Kralja u gradu Betlehemu. S posebnim je poštovanjem, radošću i slatkoćom izgovarao imena Isus i Betlehem. Tako su ljudi doživjeli te prve žive jaslice kao novi Betlehem.

Ali najvažnije je primijetiti da Franjo nije uzeo neko dijete i stavio ga u jasle da što zornije prikaže događaj Utjelovljenja. Nego su mu prazne jasle poslužile kao oltar za svetu euharistiju da pokaže povezanost euharistije i otajstva Utjelovljenja. Samo je jedan čovjek tad imao viđenje „kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće oda sna probuditi. To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probuđeno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje” (1Čel 86).

Franjo je shvatio u otajstvu Utjelovljenja da je Bog okrenut prema čovjeku: želi ga, voli ga, ljubi ga. Božje učovječenje postalo je i put našega očovječenja. Franjo je shvatio da je u kršćanstvu bogoljublje nerazdvojivo od čovjekoljublja. A čovjekoljublje se očituje u zauzetosti za one u potrebi, nevolji i bijedi. E, tad se događa Božić u nama, događa se susret Boga i čovjeka, događa se novo rađanje, počinje novi svijet. E, tad je čovjek ispunjen pravom i istinskom radošću. To je uprizorio Franjo Asiški u Grecciu, u svom Betlehemu. Ali prije svega uprizorio je to svojim životom.

Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!

Objava Greccio – Franjin Betlehem pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.