Izjava Zagrebačke nadbiskupije
o postupcima kojima Grad Zagreb u osnovne i srednje škole namjerava uvesti
za katolike neprihvatljive pristupe i sadržaje
pomoću predmeta „zdravstvenoga odgoja i obrazovanja“

1. U hrvatskome javnom prostoru u posljednje se vrijeme razvila rasprava glede mogućega uvođenja zdravstvenoga odgoja u osnovne i srednje škole u gradu Zagrebu.

Na adrese osnovnih i srednjih škola 15. rujna 2025. godine upućen je dopis Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba, u kojem se među ostalim navodi da je Grad, „uvažavajući suvremene spoznaje i istraživanja o važnosti osnaženja podrške zdravlju i dobrobiti djece osnovao stručno Povjerenstvo za zdravstveni odgoj i obrazovanje u osnovnim i srednjim školama.“ Zadaća Povjerenstva je da tijekom ove školske godine radi „na razvoju kurikuluma koji će uključivati teme mentalnoga zdravlja, zdravih stilova života, prevencije ovisnosti te spolnoga i reproduktivnog zdravlja.“

Prema do sada javno dostupnim vijestima taj bi se predmet ostvarivao u okviru izvannastavnih aktivnosti. Govori se da je predviđeno slobodno uključivanje škola i slobodan izbor sudjelovanja učenika, uz suglasnost roditelja, a pretpostavlja se i praćenje pilot-provedbe kurikula. Nakon vrjednovanja, taj bi se program uveo u sve osnovne i srednje škole grada Zagreba.

2. Prije bilo kakvoga drugog osvrta, osjećamo dužnost istaknuti sljedeće tri napomene kao premise:

a) Glede pitanja školskoga predmeta povezanoga sa zdravstvenim odgojem i obrazovanjem podsjećamo da je 8. veljače 2007. Komisija ‘Iustitia et pax’ Hrvatske biskupske konferencije objavila ‘Izjavu o Programu zdravstvenog odgoja i obrazovanja’ koju preporučujemo za čitanje u povezanosti s ovom našom Izjavom.

b) Na temelju dosadašnjih iskustava u raznim društvenim pitanjima, a posebice kada su posrijedi odgoj i obrazovanje, kao Crkva lako prepoznajemo postupanje u kojemu se ispod i iza isticanja plemenitih pojmova kao što su: „dobrobit djece“, „stručnost“, „znanstvene spoznaje“, „najviši demokratski standardi“, „zdravlje“, „suvremene vrijednosti“ itd., nalazi pokušaj unošenja sadržaja koji ne samo da nisu u skladu s pojmovima kojima se služi nego su s njima u snažnoj oprečnosti.

Stoga je važno biti pozoran i iznimno osjetljiv na metode koje rabe skrivanje stvarnih namjera ili su dio procesa manipulacije, redovito praćene ‘jezičnim inženjerstvom’.

c) U pitanjima koja se tiču odgoja djece ne smiju biti zanemareni ili izostavljeni roditelji, jer njihova je dužnost odgajati svoju djecu i oni imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju svoje djece (usp. čl. 64. Ustava Republike Hrvatske).

To je ujedno poziv i samim roditeljima da ne budu nezainteresirani za školske programe, nego, prema mogućnostima angažirajući se i u Vijeću roditelja, da budu upoznati s prijedlozima i sa stvarnim namjerama onih koji nude, promiču ili snagom političke vlasti nameću odgojne i obrazovne programe. Tako je i s onima koji žele provoditi „sveobuhvatnu seksualnu edukaciju“, jer i sami primjećuju da su im istinska prepreke na tome putu upravo – roditelji. Zbog toga traže načine kojima bi, s jedne strane, skrenuli pozornost s bitnoga, a, s druge strane, nametanje prikazali ublaženim tonovima, smještajući željene programe u izbornost i u školske izvannastavne aktivnosti, dok je cilj zapravo obvezatnost.

Poželjno je da se u tako važnim pitanjima čuje glas svih sastavnica društva, a na nama katolicima je da se ne ustručavamo upozoriti na štetnosti koje primijetimo i da se ne bojimo podići svoj glas, u kojemu itekakvu vrijednost ima glas roditeljā. Ponekad izgleda da sve ovisi o političkoj većini i da se protiv nje ne može puno učiniti, ali bi bio težak propust da ne očitujemo svoj stav glede nečega što se tiče općega dobra, dobra hrvatskoga društva u sadašnjosti i budućnosti.

Da ne bi bilo načelnih nesporazuma, ističemo važnost zdravstvenoga odgoja za razvoj svakoga djeteta. Upravo radi toga potičemo vjernike da ne prihvate unošenje ideoloških odrednica, osobito iz ‘rodne ideologije’, neprimjerenih zdravstvenomu odgoju i protivnih ne samo kršćanskim nego i općeljudskim vrjednotama. Dakle, sada nije dovoljno reći da katolička djeca neće upisivati takav predmet, nego nam je dužnost ukazati na nekoliko bitnih točaka, zbog kojih je nedopustivo da predmet s pogubnom ideologijskom podlogom bude dio školskoga sustava.

3. Zaustavimo se kratko na nekoliko bitnih točaka.

a) Predloženi ‘zdravstveni odgoj’, kako je najavljeno, uključivao bi tematsko područje spolnoga i reproduktivnoga zdravlja. Spolnost je sastavni dio razvoja svakoga čovjeka i njegova odgoja. Kurikul zdravstvenoga odgoja nije i ne može biti proturječna alternativa drugim kurikulima te mora uključivati i učenike vjernike svih vjerskih zajednica.

Sadržaji zdravstvenoga odgoja u Hrvatskoj su uvedeni još u školskoj godini 2012./2013. u sve osnovne i srednje škole kao obvezni dio kurikula, ali ne kao zaseban predmet, već se provodi s pomoću: sata razrednika, predmet biologije, tjelesne i zdravstvene kulture te raznih školskih projekata.

b) Smatramo nedopustivim da zdravstveni odgoj bude privatiziran i ideološki profiliran, jer je iznimno važan u odgoju svake osobe. Njegovo izdvajanje u zasebnu nastavnu cjelinu također može biti dragocjeno i korisno, no upravo zbog njegove važnosti za osobni razvoj pojedinca ne smije biti dio nejasnih eksperimenata te je nužno da bude dobro promišljen i uistinu stručno izrađen prema jasnim kriterijima.

Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi za donošenje predmetnoga kurikula predviđena je mjerodavnost resornoga ministra koji je 2019. i donio Odluku o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Zdravlje za osnovne škole i srednje škole u Republici Hrvatskoj (NN 10/19).

Tomu unatoč, 2024. godine izrađen je i u provedbi je Okvirni kurikulum za provedbu izvannastavne aktivnosti „Zdravstveni odgoj i obrazovanje“ Grada Rijeke. Razvidno je da se putem njega osnovnoškolskoj djeci kao dio školskog programa prenosi znanstveno neutemeljena definicija rodnoga identiteta kao zbira brojnih identiteta neovisnih o spolu te ih se usmjerava na odabire u sferi spolnosti koji zanemaruju odgovoran razvoj djece i mladih. Time je kurikulum zdravstvenog odgoja ‘ideološki privatiziran’, odstupajući i od smjernica zadanih nacionalnim kurikulom. Takav kurikul suprotan je uvjerenjima, etičkim i moralnim načelima velikoga broja roditelja, ali i načelu neutralnosti i javne vlasti i javnih škola koje predmnijeva jednak pristup svim građanima, a ne njihovo isključivanje.

c) Nije ostalo neprimijećeno da i sadašnji sadržaji koji se tiču zdravstvenoga odgoja (od 2013. godine) ozbiljno zanemaruju identitet koji je dijete usvojilo u prvim godinama svoga života u obitelji, pritom osobito misleći na spolnu zadanost i određenost.

Pod krinkom pristupa nazvanoga ‘inkluzivnost’ (uključivost), uljepšavajući ga pojmom ‘otvorenosti’, zapravo se gradi podloga za zbunjivanje djeteta, onemogućujući zdrav psihološki, moralni, socijalni i svekoliki duhovni nastavak njegova razvoja i sazrijevanja.

Umjesto služenja dobru, najčešće se perfidno, sasvim neprimjereno i neodgovorno, ulazi u intimu djece u dobi kada nije teško posijati sjeme nejasnoća koje ne pridonose odgajanju nego su pokušaji preodgajanja djece, dovodeći do narušavanja identiteta i do ozbiljnoga ugrožavanja zdravlja djece i mladih. To se ne odnosi samo na prepoznavanje i prihvaćanje vlastitoga spolnog identiteta i života u skladu s njime, nego i na odgovorno seksualno ponašanje kod mladih.

d) Pravo na slobodu misli i izražavanja vjere temeljno je razvojno pravo djeteta (Konvencija o pravima djeteta) koje mu mora biti zajamčeno tijekom cijeloga obrazovnog procesa.

Stoga zdravstveni odgoj mora počivati na integralnome antropološkom pristupu i objektivnim znanstvenim temeljima, a ne na društvenim konstruktima koji isključuju konstitutivne odrednice ljudske osobnosti. Spolni odgoj u tako osjetljivoj fazi kognitivnoga razvoja djece mora biti usredotočen na antropološku utemeljenost i gradnju, a ne na antropološku razgradnju, na smislenu orijentaciju, a ne na dezorijentaciju. Cjeloviti antropološki pristup ne isključuje kršćansku antropologiju, a ona pripada vjerskoj opredijeljenosti većine hrvatskih građana.

Škole jesu i moraju biti mjesta ozbiljenja, izražaja i prenošenja kulture dijaloga. Stoga je svekolika javna i politička vlast, upravo u ime društvenog pluralizma, pozvana biti jamcem obiteljima vjernika u poštivanju vjerskih sloboda, kako bi im djeca imala odgoj primjeren, a ne protivan njihovim moralnim i vjerskim načelima. Iz tih je razloga nužno da stručnjaci različitih profila, ali i roditelji i vjernici budu izravno zastupljeni, a ne isključeni u izradi kurikula kakav je onaj koji se tiče zdravstvenoga odgoja. Nužno je staviti naglasak na osnaživanje obitelji u trenucima kad se i primjećuje porast nasilja među maloljetnicima.

e) Suglasnost roditelja i učenika uvelike ovisi o obaviještenosti i jasnoći u procesu stvaranja kurikula zdravstvenoga odgoja. Roditelji, imaju temeljnu i neotuđivu obvezu i pravo odgajati djecu te im pravni poredak mora osigurati stvarno pravo izbora i škole i obrazovanja (usp. čl. 14. Konvencije o pravima djeteta).

Javna vlast, kao zaštitnica i jamac individualnih sloboda, u provedbi distributivne pravednosti, mora osigurati sve uvjete, da bi pojedinac pravo izbora proveo u punoj slobodi i po svojoj savjesti.

Zbog toga je neprihvatljivo da se ideološki zahvati s očitim primjesama onoga što zovemo ‘jednoumljem’ metodama nametanja i podmetanja unose u bitne obrazovne kurikule koji se tiču tako osjetljivoga područje kakvo je razvoj djece i mladih.

f) Nužno je promisliti mogu li se navedene teme od bitnoga značaja za odgoj djece i mladih obrađivati u okviru široko definiranih izvannastavnih aktivnosti kojima je potrebno dati konkretniji zakonski i znanstveno utemeljen okvir.

Ujedno, uzevši u obzir složenost tematike, neophodna je uređenost na nacionalnoj razini, kako je to zakonski i predviđeno (usp. čl. 27. st. 9. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi) uključujući pritom stručnjake s područja cijele Republike Hrvatske, uz nužno uvažavanje kršćanske antropologije.

Ljudsko je dostojanstvo nepovredivo i ne smije biti podložno nedopustivim pritiscima bilo koje moći i ideologije, osobito ne putem obrazovnih kurikula.

5. Škole ispunjaju svoje poslanje i smisao, ako se razvijaju kao ozračja susreta, razvoja kulture dijaloga, prihvaćanja i zajedništva, a ne podjela. Ukazujemo stoga na činjenicu da se kurikul zdravstvenoga odgoja ne smije prepuštati ideološkim zahvatima, razornima za hrvatsko društvo i državu, niti se smije privatizirati i koristiti kao sredstvo moći javne vlasti.

Ujedno pozivamo mjerodavne da se ovako važne teme, koje ne smiju isključivati vjernike, razrađuju na nacionalnoj razini te da svojim sadržajem osiguraju pravo na vjersku slobodu svih učenika vjernika i njihovih roditelja, jer je pravo na slobodu vjere temeljno razvojno pravo svakoga djeteta.

Na kraju podsjećamo na nedavne riječi pape Lava XIV. koje je izrekao 16. svibnja 2025. u svome obraćanju Diplomatskom zboru akreditiranom pri Svetoj Stolici: „Sa svoje strane, Crkva se nikada ne može odreći iznošenja istine o čovjeku i svijetu, posežući, kada je to potrebno, i za otvorenim govorom bez uvijanja koji može izazvati poneko početno nerazumijevanje. Međutim, istina nikada nije odvojena od ljubavi, koja u svome korijenu uvijek ima brigu za život i za dobro svakoga muškarca i žene. Uostalom, gledajući kršćanski, istina nije potvrda apstraktnih i neutjelovljenih načela, nego susret sa samom osobom Isusa Krista koji živi u zajednici vjernika.“

Zagreb, 29. rujna 2025.
na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela

Objava Zagrebačka nadbiskupija uputila izjavu o mogućem uvođenju predmeta „Zdravstveni odgoj i obrazovanje“ u zagrebačke škole pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.