Prema Katekizmu Katoličke Crkve, uznesenje na nebo odnosi se na događaj koji se dogodio na kraju života Djevice Marije.

„Na kraju je neokaljana Djevica, sačuvana slobodnom od svake ljage istočnoga grijeha, pošto je dovršila tijek zemaljskog života, tijelom i dušom bila uznesena u nebesku slavu; Gospodin ju je pak uzvisio kao kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom, Gospodarem gospodarâ i pobjednikom nad grijehom i smrću.” Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u uskrsnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana. (KKC 966)

Ovo vjerovanje u Katoličkoj crkvi potječe iz prvih nekoliko stoljeća kršćanstva, pronalazeći izvor u ranim pričama o „smrti” Djevice Marije.

Sveti Ivan Damaščanski, kršćanski pisac iz 8. stoljeća, pisao je o tome koliko je prikladno da Djevica Marija bude uznesena na nebo: „Bilo je prikladno da ona, koja je zadržala netaknuto svoje djevičanstvo pri porodu, očuva vlastito tijelo slobodnim od svake pokvarenosti čak i nakon smrti. Bilo je prikladno da ona, koja je Stvoritelja kao dijete nosila na svojim grudima, prebiva u božanskim šatorima. Bilo je prikladno da supružnik, kojeg je Otac uzeo k sebi, živi u božanskim stanovima. Bilo je prikladno da ga ona, koja je vidjela svoga Sina na križu i koja je time primila u svoje srce mač tuge kojemu je pobjegla rađajući ga, gleda dok sjedi s Ocem. Dolično je bilo da Božja Majka posjeduje ono što pripada njezinu Sinu i da je svako stvorenje časti kao Majku i službenicu Božju.”

Velika Gospa je drevna svetkovina koja slavi Djevicu Mariju i njezinu ulogu u povijesti spasenja, kao i vječno odredište koje joj je pripremio njezin sin Isus, prenosi Aleteia.

Objava Što znači Uznesenje Marijino? pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.