Taj je dan Isus iskoristio da bi poručio svojim učenicima da mu je nebeski Otac dao svu vlast na nebu i na zemlji – tako da oni budu sigurni da vrše volju Božju, kad slušaju i vrše Isusove zapovijedi. Odmah nakon toga Isus nam daje i svoju posljednju zapovijed, kao što smo čuli u današnjem Evanđelju _{(Mt 28, 16-20):} „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“

Dakle, jasno se vidi da su te posljednje Isusove riječi njegova svojevrsna oporuka, njegov amanet, njegova posljednja želja, koju bezuvjetno treba izvršiti. – Kristova Crkva trajno djeluje u tom smislu, ostvarujući taj Isusov amanet.

Pa ipak Isus nije htio da njegova posljednja riječ bude zapovijed, nego obećanje. Budući da je on neizmjerno ljubio svoje učenike (i sve nas!), on im je prije svoga konačnog rastanka od njih dao i jednu veliku, snažnu i trajnu utjehu: „Evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“.

Zašto im je Isus rekao te riječi?

– Prije svega da bi ih utješio, jer su bili jako ražalošćeni, zato što on odlazi od njih i neće ga više vidjeti. A potom i zato da bi ih učvrstio i da bi im dao hrabrost i sigurnost da oni nikad neće ostati sami i da se ne boje da neće moći ispuniti Isusovu zapovijed.

Zaista, oni neće biti glavni djelatnici na zadatku naviještanja Evanđelja. Oni će biti samo više-manje prikladna sredstva u Kristovoj ruci. Isus Krist je spasio svijet. Također Krist i navješćuje radosnu vijest o spasenju svijeta – ali se želi poslužiti i ljudima koji u njega vjeruju i koji ga ljube, kako bi na taj način lakše približio Božju riječ ljudima, koji se tom riječju pozivaju na spasenje.

To Isusovo obećanje da će on, iako na nevidljiv način, biti uvijek sa svojim učenicima, sa svojim apostolima i misionarima, kršćanima uvijek daje snagu, hrabrost i sigurnost, da je njihov Bog među njima i da ih nikad ne napušta, nikad ih ne ostavlja same, ne ostavlja ih siročad, nego živi s njima i surađuje s njima. Štoviše, još bolje bi bilo reći: Isus djeluje, a njegovi učenici surađuju s Njime, budući da je Isus glavni djelatnik, a mi smo samo njegovi pomoćnici, odn. malo korisna sredstva za njegovo veličanstveno djelo.

Uza sve to, kad je Isus uzišao na nebo, njegovi učenici nisu mogli odvojiti oči od neba, iako više nisu vidjeli Isusa. Trebalo je da dođu Božji anđeli i da im reknu neka idu u Jeruzalem i vrše njegove zapovijedi, jer će Isus u svoje vrijeme opet doći, kao što su ga vidjeli kako uzlazi od njih, kako čusmo u prvom čitanju _{(Dj 1, 1-11).}

Mi znamo i vjerujemo da će nam Isus opet doći na svršetku svijeta, ali je i nama potrebna Božja pomoć, da bismo mogli živjeti onako kako znamo i vjerujemo da treba. Zato sv. Pavao apostol u drugom čitanju _{(Ef 1, 17-23)} moli za nas, da nam Bog dadne Duha mudrosti i objave da spoznamo Boga – jer bez svjetla Duha Svetoga ne možemo upoznati Boga.

Moli također da Bog dadne svoje svjetlo očima našega srca, kako bismo mogli upoznati veliku nadu, što nam je pruža njegov poziv, bogatu slavu u njegovoj baštini među svetima. Jer, kad bismo mi razumjeli što znači vječni život u blaženstvu svetih, nikad nam ne bi bilo žao trpjeti tijekom cijelog života i stotinu puta umrijeti – samo da steknemo tu baštinu. A, budući da to ne razumijemo, mnogi zauvijek odlaze u pakao, boreći se da steknu mala i beznačajna zadovoljstva ovog prolaznog svijeta, a zanemarujući vječna.

Sveti Pavao također moli Boga da nam prosvijetli pamet svojim Svetim Duhom, da razumijemo njegovu neizmjernu veličinu i moć prema nama vjernicima, koju nam je Bog pokazao uskrisivši Isusa Krista od mrtvih i uznijevši ga na nebo i smjestivši ga sa svoje desne strane (tj. u najvećoj mogućoj časti i slavi), i dajući mu vlast nad svim stvorenjima na nebu i na zemlji, da vlada svime, kao Glava Crkve, „punina Onoga koji sve u svima ispunja“.

Stoga, živimo uvijek u svjetlu ove svetkovine, sa živom nadom i radosno, jer je uskrsli Isus uvijek s nama – i ovdje na zemlji, sve do svršetka svijeta, a i na nebu zauvijek. Amen.

Objava Uzašašće – Ja sam s vama u sve dane… pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Petar

Prema tradiciji, poznato je da je Petar prvo otputovao u Antiohiju kako bi tamo ustanovio zajednicu kršćana. Nije ostao dugo, ali je ostao poznat kao prvi biskup Antiohije. Vjerojatno je nakon toga posjetio Korint na svom putu prema Rimu. U Rimu je pomogao ustanoviti kršćansku zajednicu gdje je naposljetku ubijen mučeničkom smrću 64. godine poslije Krista. Bazilika Svetog Petra u Vatikanu je sagrađena na Petrovom grobu.

Andrija

Mnoge tradicije upućuju na Andriju, brata Petrova, kao apostola Grka. Vjeruje se da je propovijedao grčkim zajednicama i mučen u Patrasu na križu u obliku slova X. Njegove su relikvije kasnije prenesene u Duomo katedralu u Amalfi u Italiji.

Jakov Zebedejev (stariji)

Smatra se da je Jakov bio prvi apostol koji je umro mučeničkom smrću. U Djelima apostolskim piše „u ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve. Mačem pogubi Ivanova brata Jakova” (Dj 12,1-2).. Umro je 44. godine poslije Krista u Jeruzalemu, ali njegov grob nije ni blizu ove lokacije. Njegovo je tijelo nakon smrti preneseno u Španjolsku i nalazi se u Santiagu de Compostela. Njegov grob je stoljećima mjesto hodočašća.

Ivan

Ivan, pisac Ivanovog evanđelja i Knjige Otkrivenja, je jedini od apostola koji nije umro mučeničkom smrću. U Knjizi Otkrivenja on piše sa otoka Patmos u Grčkoj „Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova“ (Otk 1,9). Umro je oko 100. godine poslije Krista i sahranjen u blizini Efeza.

Filip

U godinama nakon Duhova, Filip je služio u zajednicama grčkog govornog područja. Malo toga je poznato o njegovom djelovanju osim da je umro mučeničkom smrću 80. godine nakon Krista. Njegove su relikvije u bazilici Svetih Apostola u Rimu.

Bartolomej

Malo je poznato o evangelizatorskim naporim apostola Bartolomeja. Različite predaje govore da je propovijedao u različitim područjima. Vjeruje se da je umro mučeničkom smrću i da se njegovi zemni ostaci nalaze u crkvi sv. Bartola na otočiću usred rijeke Tibera u Rimu

Toma

Toma, „Nevjerni“ Toma, je poznat po svom misionarskom radu u Indiji. Omiljena je priča koja govori o Tominim naporima da obrati mjesnog „nevjernog“ kralja. Umro je 72. godine poslije Krista, a njegov se grob nalazi u Mylapore u Indiji.

Matej

Matej, jedan od četiri evanđelista, je nepoznatiji po svom evanđelju. Propovijedao je raznim zajednicama na Mediteranu prije nego što je umro mučeničkom smrću u Etiopiji. Njegov se grob nalazi u katedrali u Salernu (Italija).

Jakov Zebedejev (mlađi)

Znanstvenici vjeruju da je Jakov autor novozavjetne „Poslanice sv. Jakova“. Nakon što su se apostoli raspršili i napustili Jeruzalem, Jakov je ostao i postao prvi biskup svetog grada Jeruzalema. Ostao je tamo nekoliko desetljeća dok ga nisu židovske vlasti kamenovale na smrt 62. godine poslije Krista. Dio njegovih relikvija može se pronaći u bazilici Svetih Apostola u Rimu. Vjeruje se kako se njegov grob nalazi u katedrali sv. Jakova u Jeruzalemu.

Juda Tadej

Sveti Juda, „zaboravljeni“ apostol zbog identičnog imena sa Jodom Iškariotskim, propovijedao je evanđelje u različitim mjestima. Duboko je štovan u Armenskoj crkvi kao „Apostol Armena“.  Umro je mučeničkom smrću 65. godine poslije Krista u Beirutu, Libanon. Njegovi se posmrtni ostaci nalaze u bazilici svetog Petra u Rimu.

Šimun Kanaanac (Šimun Revnitelj)

Šimun se najčešće spominje sa Judom Tadejem a neki vjeruju kako su zajedno propovijedali evanđelje. Predaja kaže da su zajedno mučeni u Beirutu iste godine. Njegove se relikvije nalaze u bazilici sv. Petra u Rimu.

Matija

Nakon što je Matija izabran za apostola kao zamjena za Judu Iškariotskoga, predaja tvrdi da je osnova crkvu u Kapadociji i služio kršćanima na obalama Kaspijskog jezera. Vjeruje se kako je umro mučeničkom smrću. Također se vjeruje kako je njegove zemne ostatke donijela u Rim pobožna carica sv. Jelena.

Objava Što se dogodilo apostolima nakon Isusova uzašašća? pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

Prvo poglavlje Djela apostolskih nastavlja priču o Isusovom životu i počinje njegovim uzašašćem na nebo. Međutim, nije odmah jasno tko je sve bio prisutan Isusovom uzašašću, a mnogi se pitaju upravo je li Marija, njegova majka, tada bila tu, piše Philip Kosloski na portalu Aleteia.

Biblija nam daje neke moguće odgovore:

Prije svega, može se sa sigurnošću zaključiti da su apostoli bili tamo i da su bili svjedoci uzašašća jer u Bibliji postoji stih koji govori o njihovom povratku u grad nakon silaska sa Maslinske gore:

„I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev.” (Djela apostolska 1,13)

Odmah nakon ovog stiha dolazi onaj u kojem se spominje Marijina prisutnost u „gornjoj sobi”:

„Svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.” (Djela apostolska 1,14)

Međutim, ostaje nerazjašnjeno je li Marija bila i ranije s njima prisutna na Maslinskoj gori. Nema jasnog stiha koji kaže: „Marija je bila pri uzašašću svoga sina”, ali pobožna je tradicija da je ona bila tamo, a umjetnici često slikaju scenu s Marijom među apostolima, koja gleda u svoga sina. Ovo nagovještava događaj Pedesetnice, gdje Biblija doista potvrđuje da je Marija bila tamo.

Objava Je li Marija bila prisutna Isusovom uzašašću? pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.