Sveti Stjepan je bio Izraelac iz Jeruzalema, pravi kršćanin, koji je živio i prakticirao svoju vjeru. Njegovo ime potječe od grčke riječi „Stèfanos“, što znači: „ovjenčan“, „okrunjen“. (Mi bismo rekli: Vjenceslav ili Krunoslav.) – I zaista, okrunjen je krunom svetih mučenika.

Prva kršćanska zajednica ga je izabrala u skupinu od sedam prvih đakona Crkve, kao čovjeka na dobru glasu, punog duha i mudrosti _{(usp. Dj 6, 3).} Njegova je dužnost prije svega bila posluživanje siromaha i bolesnika, na kojoj se odlikovao velikom brigom i širokogrudnošću, ali nije ostavljao po strani ni propovijedanje – naviještanje Evanđelja. To mu je bilo na prvom mjestu.

Stjepan je posvuda uspješno naviještao Radosnu vijest o Isusu raspetom i uskrslom, tako da se oko njega okupljalo sve više Židova, koji su se obraćali na kršćansku vjeru zbog njegovih propovijedi. Njegov utjecaj na židovski narod i na svećenike prouzrokovao je strašnu srdžbu Židova u sinagogi i u hramu, koji su slijedili isključivo Mojsijev Zakon i nipošto nisu prihvaćali Isusa kao Mesiju, Krista. Oni su za osvetu naredili njegovo uhićenje.

Pošto je uhićen, sveti Stjepan je održao onaj svoj glasoviti govor u sudnici. U tom govoru on je ukratko objasnio cijelu povijest spasenja, počevši od svetih patrijarha, pa preko Mojsija i proroka, sve do Isusa Krista, kojega su isto tako na smrt osudili vođe izraelskog naroda. Zbog toga govora židovski poglavari su odlučili izvesti Stjepana izvan grada i kamenovati ga, kao kakvog zločinca ili hulitelja na Boga _{(usp. Dj 6, 8 – 7, 60).}

Suglasnost da se sveti Stjepan pogubi _{(usp. Dj 8, 1),} dao je i Saul, koji će nakon toga nastaviti s progonom kršćana, a kasnije će se – po čudesnom milosrđu Božjem – obratiti i postati sveti Pavao, najveći apostol pogana.

Papa Benedikt XVI govorio je o sv. Stjepanu ovako:

“Povijest sv. Stjepana govori nam mnogo. Npr. ona nas uči da nikad ne treba rastavljati društvenu dobrotvornu djelatnost od hrabrog naviještanja vjere. Stjepan je bio jedan sedmorice izabranih đakona, prije svega za dobrotvornu djelatnost, ali nije bilo moguće rastaviti dobrotvornost od propovijedanja. Tako je on dobrotvornošću naviještao raspetoga Krista, sve dok nije doživio mučeništvo. Prva pouka, koju možemo naučiti od sv. Stjepana, jest ova: Milosrđe i propovijedanje uvijek idu skupa! Sveti Stjepan prije svega nam govori o Isusu, o raspetom i uskrslom Isusu, kao o središtu povijesti spasenja i našega života. Iz njegovih pouka možemo razumjeti da križ ima središnje mjesto u životu Crkve, kao i u našem osobnom životu.“

Sveti Stjepan je zaslužio čast i poštovanje sve do naših dana i do svršetka svijeta – zbog svoje dosljednosti, zbog svoje ustrajnosti na Kristovu putu, kako svojim načinom života, tako i djelovanjem. Sve do kraja svoga života on je slijedio i ostvarivao Isusovu riječ, odlikovao se duhovnom čistoćom i plemenitošću. Umro je za svoju vjeru i zbog ljubavi prema Kraljevstvu nebeskom.

Njegove posljednje riječi, koje je izgovorio prije smrti, pokazuju veličinu njegova duha, kojim je on nalikovao svome Spasitelju, raspetom Isusu, budući da je molio za svoje ubojice: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ _{(Dj 7, 60).}

Što možemo naučiti od svetog Stjepana?

Od svetog Stjepana svakako treba da naučimo i da ga nasljedujemo barem u ove tri stvari:

1. Da svoju vjeru potvrdimo djelima.
2. Da ne mislimo da su dostatna samo djela: vjeru treba svjedočiti i riječju, kao i cijelim svojim životom: ljubavlju, trpljenjem, u zgodno i nezgodno vrijeme, u dobru i u zlu.
3. Da ljubimo i svoje neprijatelje i da se molimo za njihovo obraćenje, spasenje i posvećenje, kao što se molio i sveti Stjepan.

Jedan od najsjajnijih plodova njegovih molitava sigurno je i obraćenje svetog Pavla apostola.

Ako živimo i ako djelujemo tako, i mi ćemo uživati vječnu radost u Božjem Kraljevstvu.

Dao nam Bog svima tu milost, po zagovoru sv Stjepana, đakona i mučenika. Amen.

Hvaljen Isus i Marija!

Objava Sveti Stjepan: Prvi mučenik za kršćansku vjeru pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.