Objava Pismo Generalnog ministra Franjevačkog reda povodom svetkovine sv. Klare pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

            Klarina duhovna avantura u ranoj mladenačkoj dobi započela je iz zadivljenosti prema Franji koji je, raskrstivši sa svijetom, odlučio živjeti evanđeoske savjete iz ljubavi prema Kristu. I ona je kao Franjo naišla na žestoko protivljenje svoje plemićke obitelji, ali ništa ju nije moglo odvratiti od puta kojim je krenula, niti ugasiti žarku ljubav koja je buknula u njezinu srcu. Budući da je izniknula iz Franje, cijeloga života će za sebe govoriti da je Franjina biljčica.

            Prebogat je Klarin život, njezina duhovnost, stoga ću izvući samo nekoliko crta iz njezina života koje smatram poticajnima za reformu franjevačke karizme u srcima današnjih redovnika i redovnica te vjerodostojniji život svakoga vjernika. Najvažnije je reći da je Klara posve kristološki usmjerena svetica. Njezin život je zagledanost u Krista i duboka sjedinjenost s Njime.

            Svjetlo riječi se odlučilo ovoga mjeseca pisati o internetu, odnosno – kako to sama riječ kaže – o umrežavanju kojim je omogućeno povezivanje ljudi i prijenos informacija na način o kojemu su naraštaji prije nas mogli tek sanjati. Ovo spominjem iz jednostavnoga razloga što je Klara stoljećima prije pronalaska interneta – doduše kao i mnogi sveci prije i poslije nje – shvatila ono što današnji čovjek uz svu postojeću tehniku i mogućnosti komuniciranja ne razumije i ne želi razumjeti: u životu je najvažnije umrežiti se s Onim koji je Put, Istina i Život. Klara je savršeno shvatila na koji način se događa to čudesno umrežavanje ili povezivanje s Kristom, koje nadilazi sva ljudska dostignuća i ruši zakonitosti prostora i vremena.

            Ono se ponajprije događa po euharistiji. Stoga je prva i najvažnija karakteristika Klarina života upravo neizmjerna ljubav i pobožnost prema Oltarskom Sakramentu. Nije bez razloga nazvana euharistijskom sveticom. Prikovana za postelju u teškoj bolesti utjehu je pronalazila predući oltarske tkanine, a o načinu primanja pričesti u njezinu životopisu stoji: „A kada je imala primiti Gospodinovo tijelo, najprije bi se natopila vrelim suzama i, pristupivši s drhtanjem, bojala se Sakrivenoga ništa manje nego onoga koji upravlja nebom i zemljom.”

            Nadalje, mistična povezanost s Kristom u Klarinu životu se očituje u ljubavi prema Raspetome. Neprestano je mislila na križ, a povlašteno vrijeme molitve bilo je između šestoga i devetoga časa kada je uranjala u svetu patnju duboko proživljavajući otajstvo muke Gospodnje. Novakinje je poučavala ovoj pobožnosti, a ispod habita je, po riječima životopisca, nosila pojas s trinaest privezanih kamenčića, tajnim podsjetnikom na Spasiteljeve rane. Poradi tolike ljubavi prema otajstvu križa brojni bolesnici su ozdravljali od različitih bolesti kada bih ih svetica samo dodirnula i obilježila svetim znakom križa.

            Nadalje, Klara je bila velika zaljubljenica u Božju riječ. U tekstovima Svetoga pisma pronalazila je hranu za redovnički život. Napose slušajući evanđeoske izvještaje, osjećala je živu Isusovu prisutnost. Pisana svjedočanstva vele da je „u slušanju svete propovijedi bila preplavljena tolikim zanosom da je uživala u spominjanju svojega Isusa”. Koliko je cijenila hranu evanđeoskoga navještaja svjedoči zgoda kada je papa Grgur na neko vrijeme zabranio da braća odlaze propovijedati u samostanima redovnica. Klara se silno ražalostila i rekla: „Neka nam onda oduzme svu braću, kad nam je oduzeo one koji su nas posluživali životnom hranom!”

            Kada je netko zaljubljen u Krista, tada ga želi nasljedovati u svemu. Slično kao i Franjo, u Klarinu srcu se razbuktala ljubav prema siromašnom Kristu. Ne imati ništa osim Krista – uzvišena ludost svetačkoga života – posve je obuzela i Klaru. Spomenuti papa koji je jako cijenio Klaru htio je ipak da ona i njezine sestre imaju neki posjed i ponudio joj odrješenje od zavjeta siromaštva. Njezin odgovor je bio: „Sveti Oče, ne želim nipošto nikada biti odriješena od nasljedovanja Krista!”

            Molitva svete Klare bila je posve neobična. U trenucima uronjenosti njezino tijelo kao da je bilo teleportirano u evanđeoske prizore. O takvoj molitvi Legenda svete djevice Klare Asiške pripovijeda ovako: „Najčešće je, prostrta ničice na molitvu, zemlju natapala suzama i milovala poljupcima te se činilo da uvijek drži u rukama svojega Isusa na čije noge su tekle njezine suze i na koje je utiskivala cjelove.”

            Na koncu, kada razmislimo da je Gospodin ovoj svetici udijelio milost da je stoljećima prije otkrića televizije i interneta – daleko od crkve sv. Franje u kojoj su braća slavila otajstvo Božića – iz svoga bolesničkog kreveta pratila prijenos uživo, ne iznenađuje što ju je papa Pio XII. 1958. godine proglasio zaštitnicom televizije.

Tekst je objavljen u knjizi “Na svetost pozvani”. Kliknite ovdje i nabavite svoj primjerak.

Objava Sveta Klara Asiška – Umrežena s Kristom pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.

U svojoj propovijedi fra Zdravko je u kratkim crtama predstavio lik sv. Klare i izdvojio nekoliko njezinih vrlina koje snažno progovaraju i našoj stvarnosti. Potakao je nazočne da po primjeru sv. Klare izaberu Boga kao svoje najveće bogatstvo, jer život utemeljen na Bogu postaje istinski ispunjen i ostvaren život.

Euharistijsko slavlje svojim pjevanjem uveličao je zbor župe Brestovsko pod vodstvom župnika fra Mirka Majdandžića. Nakon misnog slavlja vjernicima su podijeljeni blagoslovljeni kruščići te je uslijedilo druženje uz pjesmu i okrepu u župnom dvorištu i dvorani samostana.

U popodnevnim satima svojim dolaskom sestre je iznenadio i obradovao kardinal Vinko Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski u miru. Izrazio je svoje čestitke povodom ove svetkovine, uputio im poticajne i ohrabrujuće riječi i udijelio Božji blagoslov.

Objava Proslava svetkovine sv. Klare Asiške u Brestovskom pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.