Ideal i stvarnost (nebo i zemlja)

U pravoj umjetnosti koja čini antipod lažnoj umjetnosti tzv. kiču, nalazi se Božji odgovor na samozatajne molitve i vapaje upućene iz ljudskoga srca. Odnosno kada se umjetnički doživljaj rodi iz nutrine njegova bića, iz srca, nastaje unikatno spontano stvaralaštvo neponovljivih kvaliteta, spoj vidljivoga i nevidljivoga, tjelesnoga i duhovnoga, što čini „most između neba i zemlje”. Sv. Augustin je rekao da prema Bogu ne idemo hodajući nego ljubeći znajući da je Bog ljubav. Nebrojeni su plodovi stvaralaštva koje pripada univerzumu sakralne i profane umjetnosti u vokaciji razvijanja osjećaja za dobro, lijepo i sveto. Kako svako umjetničko djelo ima onaj „površinski” vidljivi sloj i onaj nevidljivi, procjena vrijednosti mogla bi se odrediti estetičkim kriterijima, ali i osobnim ljudskim.

Umjetnost poput glazbe, plesa, slike i sl. može prikazati svijet vidljivoga i nevidljivoga. Time ona čini poseban svijet u kojem konkretizira duhovni, osjećajni i neizrecivi svijet tajni koji se krije ispod vanjske površine artefakata. Umjetnost kreativno promatra stvarnosti oko sebe. O ovoj temi postoji literatura suvremenih estetičara, a ovdje posebno ističem francuskoga estetičara, kritičara, povjesničara i filozofa Hippolytea Tainea. Estetika je tako filozofska disciplina i znanost koja proučava osnovne umjetničke vrijednosti, kao što su lijepo i vrijedno, istražuje npr. esencijalne preduvjete i kriterije za nastanak djela, umjetničkoga doživljaja i prosuđivanja, te smisao, značenje i bit umjetnosti.

Umjetnost je igra nadahnuća

Veliki teoretičar i umjetnik apstrakcije Vasilij Kandinski definira nastanak apstraktnoga i konkretnoga oblika u umjetnosti kao „vanjski sadržaj unutrašnjeg sadržaja”, a teoretičar i slikar Stanko Špoljarić veli da je „umjetnost igra nadahnuća”. Veliki Goethe veli: „Umjetnost je posrednica neizrecivog”. Dok Robert Schumann kaže: „Nekim zahtjevima i željama vremena može umjetnik vrlo lijepo udovoljiti a da se time ne odrekne ni djelića svoje umjetničke časti”, te ističe: „Slati svjetlost u dubine ljudskog srca – to je poziv umjetnika.” Mogli bismo reći da je umjetnost opredmećenje duhovnoga, osjećajnoga i neizrecivoga ili, kako bi je definirao Karl Jaspers: „Umjetnost označava govor iz čitanja šifriranog pisma transcendencije.”

U kršćanskoj sakralnoj umjetnosti katoličke provenijencije, njeguje se mimetičko izražavanje figuralnim i narativnim likovnim predodžbama koje anticipiraju ovozemaljsko i stvoriteljski sveto. Ujedno, to znači da nema ikonoklazma, odnosno zabrana u vezi s oponašanjem prirode i prikazivanjem živih bića i ljudi.

Sakralna umjetnost odražava ne samo kreativnost nego je odraz ljudskoga duha i srca i otvorenosti za transcendenciju, kao i neposredno obraćanje Stvoritelju jer je iskrena, istinita i teži k Božjoj blizini. Stvarna realnost, odnosno priroda, može također inspirirati stvaranje djela u stilizaciji votivne, memorijske, simboličke i druge predodžbe (npr. Pjesma stvorenja sv. Franje).

Tajne ispod vanjske površine

Činjenica je da je ljudska ruka ostvarila daleko više umjetničkih tvorevina od digitalne i elektroničke. Čovjek se razvija i danas u radu u kojem povezuje misaono i tjelesno. Svaka zamisao polazi od teme da bi nematerijalnom dala materijalan izraz: glazbene note, crteži, boje, oblikovanje u plastici itd. Tema je polazište, a tehnika izvedbe djela (ostvarenje) je u različitim tehničkim izvedbama (slika, reljef, skulptura) i u različitim materijalima. Mnogi umjetnici su razvijali i afirmirali svoje kreativne sposobnosti u okrilju Crkve što ukazuje na mozaik sakralnoga univerzuma koji je izgrađen na temelju vjere. Bogata je riznica sakralne baštine utemeljena na likovnoj umjetnosti ali u drugim oblicima umjetnosti. Prateći razvoj umjetničke ornamentike i figuracije, te način rada u genezi morfologije i strukturi obrađene površine u slojevitom nanosu materije za podlogu, boju, teksturu platna i fakturu masa, zapaža se evolucija vidljivog artefakta uz koji postoji dublji sloj djela duhovne naravi.

Tražeći umjetničku istinu sakralnih artefakata ulazimo u hijeratično područje vjerovanja u istinu, nadu, religiju, ljubav i u dobra djela koja su nastala voljom i pomoću Božjom i kao takva postaju „svjetlo svijeta”. Ljudsko je srce uvijek simbol kako stvarne tako i duhovne odlike umjetnosti i života. Izvor je onoga što čovjek nosi u sebi. Duhovna ljubav čini spone između zemaljske i nebeske sfere. Prava je umjetnost iskrena i istinita. A u vrednovanju sakralne umjetnosti mogu se vidjeti kriteriji vjere, nade i ljubavi. Zapravo, ljubav (eros) i ljudska emocija oduvijek su bile poriv i poziv za nastanak umjetničkih djela, kao i Božja ljubav koju odražavaju.

Umjetnost pokreta, zvuka, slike, riječi itd. kršćanima ima univerzalni značaj jer je dio univerzuma stvaralaštva. Tako su važni: pokreti tijela, svjetlosni efekti (svijetlo – tamno), zvuk (glasa i instrumenata), slika na kojoj od crteža nastaje oblik ispunjen pigmentima u dvije, tri ili više dimenzija. Književnost i riječ također su važni (način pisanja u formalnom ili grafičkom smislu, stilu, sadržaju). Kršćani imaju Sveto pismo za putokaz kroz neprohodnu stvarnost u kojoj su ostavili svoje „znakove pored puta”.

Umjetnost nade

U hodu kroz višestoljetnu povijest, crpeći životnu snagu u molitvi, radu i zajedništvu, franjevačka obitelj čini razgranato stablo na kojem su iznikle plodotvorne grane. Ovo plodonosno stablo života franjevačke zajednice ima svoju snagu u vjeri iz koje rađa plodove civilizacije ljubavi za čovjeka i suživot. Plodotvorni rad franjevačke zajednice plod je razgranatoga stabla čiji se korijeni razvijaju više od sedam stotina godina na tlu Bosne i Hercegovine dajući mu unikatne plodove svojega postojanja te pružaju nadu u bolji svijet.

Svima nama kao poticaj mogu biti riječi pape Franje koje je nedavno izrekao u Rimu na proslavi Jubileja umjetnika i svijeta kulture: „Umjetnost nije luksuz, nego potreba duha. To nije bijeg, nego odgovornost, poziv na djelovanje, podsjetnik, vapaj. Učiti ljepoti znači učiti nadi.”

(Snježana Mutapčić)

Objava Umjetnost kao igra nadahnuća pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.