U svojoj propovijedi, fra Damir je prisutne potaknuo na težnju unutarnje promjene samih sebe kako bi doprinijeli Crkvi čiji su dio, po uzoru na svetog Franju: „Po sakramentu krštenja, ja sam se utjelovio u tu Crkvu, postao sam, kako kaže sv. Pavao, dio ili ud te Crkve. I sveti Franjo je znao da može učiniti nešto i pomišlja ‘mogu sebe popraviti, da ja budem bolji dio Crkve’. I kada je to učinio u svom životu, već za života, a pogotovo nakon smrti, obnovio je tolike crkvene zajednice, toliko ljudi krenulo je za njim, a on je obnovio sićušni dio Crkve, obnovio je samoga sebe. Zato je poruka svetoga Franje, braćo i sestre, prije nego što izrečeš riječi optužbe prema bilo kome u Crkvi, upitaj se ‘Jesam li ja svet? Jesam li ja Crkve dostojan? Ranjavam li ja svojim životom to mistično Tijelo Kristovo?’”

Na kraju svete mise upriličeno je druženje, a vjernici su se za proslavu sv. Franje pripremali misama trodnevnicama.

Patron župe proslavljen je i u Rumbocima, Šikari, na Dobrinji u Sarajevu, te brojnim drugim župama koje za svog zaštitnika slave sv. Franju Asiškog.

Objava Proslava sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori pojavila se prvi puta na Svjetlo riječi.